FR 4. II.LIBERATION-PLAĆENIČKE VOJSKE-AFRIKA

FRANCUSKA LIBERATION 4. II. 1999. Velika tržnica s plaćenicima Novinarka lista Marie-Laure Colson piše o plaćenicima u afričkim sukobima. U članku između ostaloga stoji: "To je zanimanje na pragu izumiranja, nakon što su završeni plaćenički sukobi u Bosni i vječni sukobi u jugoistočnoj Aziji. A Afrika, oduvijek mjesto gdje su dobro prihvaćani francuski plaćenici, više ne želi prihvaćati crveno-bijelo-plave plaćeničke vojnike. Lavlji dio kolača u Angoli i Sierra Leoneu odnose anglo- saksonske tvrtke, South-Africain Outcomes i američka Military Professional Ressources Inc. A najnovije plaćeničke operacije pokrenute u srcu frankofonog 'pravokutnika' nikada nisu obuhvaćale više od tridesetak ljudi, s katastrofalnim rezultatima. Naravno, najnoviji preokreti u Kongu pojačali su apetite ljudi zaduženih za novačenje. No, do danas je samo jedna 'izvidnička ekspedicija' zaista otišla u Brazzaville. Uostalom, čini se da u Africi bijelci više i nisu nužni za ratovanje. Raspadanje tamošnjih režima, njihovih vojski i masovno bježanje stanovništva sada omogućava veliki izbor crnih novaka koje uvježbavaju zapadni 'vojni stručnjaci', a ti su crni novaci spremni ponuditi se po vrlo niskoj cijeni - za pravo da negdje smiju živjeti. Tih diskretnih boraca, tih međunarodnih brigada ima i u Brazzavilleu. S tenka koji se nalazi u središtu rezidencijalne četvrti mogu se čuti i portugalske riječi. Jedini strani borci koje režim predsjednika Sassoua Ngouessoa službeno priznaje jesu Angolanci. Tri vojne postrojbe koje bi trebale pomoći režimu u borbi protiv pobune koja od kolovoza bjesni na jugu države. Službeno, oni se bore protiv pokreta Unita Jonasa Savimbia, jer stari neprijatelj predsjednika Dos Santosa bori se na strani pobunjenika bivšeg predsjednika Pascala Lissoube i nekadašnjeg gradonačelnika Brazzavillea Bernarda Kolelasa. Na neki način, Angola nastavlja vlastiti rat izvan svojih granica. Angolske vojnike, kao i borce pokreta Unita, u Brazzavilleu nazivaju 'plaćenicima', a njihova je prednost u tome što su uvježbani i relativno disciplinirani. I obavljaju vojne intervencije na zahtjev, što nije tako kad je riječ o ostalim Afrikancima upletenim u pustolovinu u Kongu. Ovi drugi su 'pomoćnici', vrlo nejasna kategorija, i nalaze se u raznim vojnim odorama ili u civilnim odijelima, a radi se o vojnicima, policajcima, stražarima i pripadnicima milicija zvanih 'Kobre'. Među njima ima mnogo ljudi iz Čada, Ruande, bivšeg Zaira, Sudana, Benina, Malija... Prava međunarodna brigada useljenika i 'raseljenih osoba'. Stigli su u Kongo kako bi tamo radili, kao i oni iz zapadne Afrike, ili bježeći od nekog sukoba, kao Hutui iz Ruande. U većini slučajeva, pristali su uz vlast u zemlji u koju su došli, dragovoljno ili protiv svoje volje. Prema podacima Visokog povjerenstva za izbjeglice, pridošlice iz Ruande koji žive u logorima sjeverno od Brazzavillea javljali su se kao dragovoljci ili bi bili pozivani u vojsku. A oni su snaga koja se ne smije zanemarivati. Samo u logoru Lukulela od 5000 prognanika unovačeno je njih 1000 koji su prije bili pripadnici ruandske vojske. Osim toga, oni su u Kongu na glasu kao odlični stražari pa ih traže sve tvrtke koje se bave pružanjem usluga osiguravanja objekata, a ima ih mnogo u svim gradovima. Stranci u Kongu uključili su se u ratovanje kako bi zajamčili vlastitu sigurnost, ili bi ih privukla zarada. Pljačke u koje se upuštaju milicije poslije bilo kakvog pokreta privlačne su same po sebi. No, kao i obično, kruže i neke glasine. Jesu li se oni iz Čada uključili kao pojedinici ili ih je 'ohrabrio' predsjednik Idriss Deby, kojega se često može vidjeti u mjestu Pointe-Noire, gradu na obali? Jesu li oni iz bivšeg Zaira, u sastavu Kobri, obični prognanici iz razdoblja Laurenta Kabile ili Mobutuovi osvetnici koje vodi neka zamršena računica? Kako bilo da bilo, čini se da sav taj svijet nije baš previše koordiniran. Prednost afričkih plaćenika u odnosu na vojnike iz samoga Konga jest to što su, ako se to tako može reći, već preživjeli neke druge oružane sukobe. A nedostatak je to što njih uopće ne brine budućnost države za koju se bore. I pobunjenici i vlada niječu novačenje plaćenika s drugih kontinenata. U Kongu nema Kubanaca, izjavio je nedavno predsjednik Sassou Nguesso za naš list. A pobunjenici su izjavili da ministar obrane Konga nije bez veze odlazio na Kubu u prosincu prošle godine. Ako i postoji kakva sumnja, jasno je da je Afrika oduvijek bila najbolji teren za obavljanje pokusa. Kuba je nekad uvježbavala pripadnike 'Ninja' Bernarda Kolelasa, a Izraelci su uvježbali Lissoubine 'Cocoye'. Godine 1997. mala skupina francuskih plaćenika ratovala je na strani Sassouovih 'Kobra', dok je Bernard Kolelas nespretno pokušavao unovačiti nekakve snage u Parizu. A danas? Njegov sin Parfait Kolelas pobija tvrdnje da pokušava novačiti plaćenike. 'Nemamo novaca. Ako nam neki mecena želi pomoći, kupit ćemo oružje. Ali nemamo potrebe za snagama iz inozemstva'. Strategija onih oko Kolelasa vrlo je jasna: ugušiti glavni grad. 'Pointe-Noire se opskrbljuje uz pomoć zrakoplova i brodova. Ako Francuzi žele uložiti novac, moraju zatražiti od Sassoua da sjedne za pregovarački stol. Inače ćemo zapriječiti opskrbu grada Pointe-Noire, a time i Brazzavillea'. A kongoanski gerilci smatraju da gerilski rat mogu i sami voditi".