IT-savezi, intervencije, mediji IT IL MANIF 3.II.UPRAVLJANJE BAZAMA NATO-A ITALIJAIL MANIFESTO3. II. 1999.Bombe pod hangarom"Bombe postoje, ali vam to ne mogu kazati. To je priznanje podtajnika Massima Bruttija u vezi s postojanjem
nuklearnih bojnih glava u bazi u Avianu, tijekom emisije 'Zatvorena vrata', emtirane u ponedjeljak na trećem programu RAI-ija. A jučer ujutro, kao dokaz da se dotakla vrlo osjetljiva točka, američko je veleposlanstvo službeno zatražilo kasetu te emisije (...).Prisutnost nuklearnog eksploziva, dakle, nije samo plod 'legendi iz prijestolnice'. S druge strane ta je stvar svoje 'službeno' posvećivanje imala u srpnju 1986., kada je Washington Post izvijestio o novom programu obrane (Ws3). Američki list je objavljujući činjenicu da su 'generali Pentagona prvi put objavili tajnu kartu američkih položaja u inozemstvu', ovako sažeo te riječi: u 25 američkih zrakoplovnih baza u svijetu, Sjedinjene su Države namjeravale razmjestiti bombardere i nuklearne mehanizme na 'sigurniji i djelotvorniji način'. U biti, eksploziv više nije trebao biti smješten u arsenalima u blizini baza, nego u posebnim skloništima pod hangarima za bombardere. Za Italiju je taj program
ITALIJA
IL MANIFESTO
3. II. 1999.
Bombe pod hangarom
"Bombe postoje, ali vam to ne mogu kazati. To je priznanje
podtajnika Massima Bruttija u vezi s postojanjem nuklearnih bojnih
glava u bazi u Avianu, tijekom emisije 'Zatvorena vrata', emtirane
u ponedjeljak na trećem programu RAI-ija. A jučer ujutro, kao dokaz
da se dotakla vrlo osjetljiva točka, američko je veleposlanstvo
službeno zatražilo kasetu te emisije (...).
Prisutnost nuklearnog eksploziva, dakle, nije samo plod 'legendi
iz prijestolnice'. S druge strane ta je stvar svoje 'službeno'
posvećivanje imala u srpnju 1986., kada je Washington Post
izvijestio o novom programu obrane (Ws3). Američki list je
objavljujući činjenicu da su 'generali Pentagona prvi put objavili
tajnu kartu američkih položaja u inozemstvu', ovako sažeo te
riječi: u 25 američkih zrakoplovnih baza u svijetu, Sjedinjene su
Države namjeravale razmjestiti bombardere i nuklearne mehanizme na
'sigurniji i djelotvorniji način'. U biti, eksploziv više nije
trebao biti smješten u arsenalima u blizini baza, nego u posebnim
skloništima pod hangarima za bombardere. Za Italiju je taj program
predviđao nuklearizaciju tri baze: Aviano, Ghedi-Torre i Rimini.
Potom, tišina nekoliko godina.
No 1988., tijekom prosvjeda Zelenih u Avianu došla je prva prijava:
'Talijanski časnici nemaju nikakav nadzor nad američkim vojnicima
i, poglavito, nad oružanim sustavima'. Greenpeace je bio izravniji
u kolovozu 1992.:'Na talijanskom teritoriju nalazi se 150
američkih atomskih bomba, od kojih se 100 nalazi u Avianu, 25 u
Ghedi-Torreu, i 25 u Riminiju'. Pentagon, kao i uvijek, nije ni
potvrdio ni opovrgao. Još nekoliko godina zaborava i onda opet
Greenpeace.(...) U Bruxellesu je tadašnji talijanski predstavnik u
UN-u Fulci iskreno priznao: 'Zrakoplovstvo Sjedinjenih Država još
raspolaže s nekoliko atomskih bomba i neke od njih su u Avianu.
Postojali su eksplozivi s dvostrukim američkim i talijanskim
ključem, no nismo ih zaboravili'.
(...)Taj 'dvostruki ključ' nastavlja djelovati i ima vrlo veliki
utjecaj, koliko na području Pordenonea, toliko i na 'slučaj
Cermis'. Sigurnost i blagostanje civila trebali bi, prema
međunarodnim sporazumima, jamčiti talijanski vojni vrhovi. To je
tako barem na temelju memoranduma iz 1995., premda se ne isključuje
postojanje tajnih sporazuma nakon toga (Vojni sud u Padovi upravo
to istražuje).
No iskustvo nas uči da su danas odnosi između američkih i
talijanskih vojnika prožeti najvećom 'solidarnošću'. Ono što rade
Amerikanci, talijanski kolege obično odobravaju.(...)
Prosvjedima žitelja Aviana, koje predstavlja općinsko vijeće s
ljevice, čini se ne ostaje drugi put nego 'Via Crucis' i javni
protunuklearni prosvjedi. Pravo (barem na nadziranje što se događa
na državnom tlu) nestaje pred prevelikim brojem interesa, mjesnih,
nacionalnih i međunarodnih. I, kada bi se ono trebalo pokazati, SAD
prijete da će se preseliti (i preseliti dolare) u zemlje, poput
Hrvatske i Mađarske, koje ne prave te probleme", piše Sofia
Chiarusi Matteo Moder.