US-INTERVENCIJE-Organizacije/savezi US WASH. POST 3. II. KOSOVO SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST3. II. 1999.Kosovska igra brojeva"Sjedinjene Države i njezine europske saveznice raspravljaju o obvezama svojih vojnika u mogućoj
kosovskoj mirovnoj sili. To je zanimljivo pitanje, koje uključuje pitanja američkog vodstva i europske dužnosti. No to nije najvažniji broj. Najvažnije je koliko će vojnika i policije (ako imalo) Srbiji biti dopušteno zadržati na Kosovu. Ako je taj broj velik, snage NATO-a trebat će biti stvarno brojne da se postigne uspjeh. Ustraje li NATO na povlačenju svih srpskih snaga, tad doprinos svake saveznice NATO-a može biti manji. (...)NATO je napokon odlučio da masakri i drugi ratni zločini moraju stati. Savez shvaća da nastavak građanskog rata prijeti stabilnosti čitavog Balkana, a da savezničku vjerodostojnost i ne spominjemo. Tako savez inzistira da Albanci i vlada g. Miloševića brzo dogovore autonomiju Kosova. Mirotvorci NATO-a nadgledali bi provedbu dogovora tri godine ili tako nešto, nakon čega bi se donijela konačna odluka o statusu Kosova - bilo o neovisnosti ili nečem manjem.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
3. II. 1999.
Kosovska igra brojeva
"Sjedinjene Države i njezine europske saveznice raspravljaju o
obvezama svojih vojnika u mogućoj kosovskoj mirovnoj sili. To je
zanimljivo pitanje, koje uključuje pitanja američkog vodstva i
europske dužnosti. No to nije najvažniji broj. Najvažnije je koliko
će vojnika i policije (ako imalo) Srbiji biti dopušteno zadržati na
Kosovu. Ako je taj broj velik, snage NATO-a trebat će biti stvarno
brojne da se postigne uspjeh. Ustraje li NATO na povlačenju svih
srpskih snaga, tad doprinos svake saveznice NATO-a može biti manji.
(...)
NATO je napokon odlučio da masakri i drugi ratni zločini moraju
stati. Savez shvaća da nastavak građanskog rata prijeti
stabilnosti čitavog Balkana, a da savezničku vjerodostojnost i ne
spominjemo. Tako savez inzistira da Albanci i vlada g. Miloševića
brzo dogovore autonomiju Kosova. Mirotvorci NATO-a nadgledali bi
provedbu dogovora tri godine ili tako nešto, nakon čega bi se
donijela konačna odluka o statusu Kosova - bilo o neovisnosti ili
nečem manjem.
Iako vlada u Kongresu oprezno razmatra takvu silu, ona se
nadmudruje s europskim saveznicama o tome tko će snositi najveći
teret. Vojni planeri vjeruju da bi 28.000 ljudi moglo biti
dovoljno, a Britanci i Francuzi spremni su svaki osigurati oko
8.000 vojnika. Oni bi željeli da Amerikanci pridonesu otprilike
istim brojem; američka vojska zasad govori o doprinosu od 2.000
ljudi.
To bi bilo žalosno malo - zapravo kontraproduktivno malo. U redu je
od Europljana zahtijevati da učine više za europski mir, a Francuzi
i Britanci kažu da će razmjestiti snage bez obzira na američke
odluke. No američko je vodstvo ključno. G. Milošević će ozbiljnije
shvaćati silu sa značajnim američkim sudjelovanjem, a po svoj će
prilici i kosovski Albanci takvoj sili vjerovati te odložiti
oružje. Više je rizika u tome da se razmjesti premalo nego previše
vojnika; Sjedinjene bi Države trebale pokazati da namjeravaju
uspjeti u misiji i zaštititi svoje vojnike. A ako aktivna američka
vojska od pola milijuna muškaraca i žena ne može pronaći 6.000
vojnika za taj posao, Kongres bi generalima trebao postaviti neka
ozbiljna pitanja.
No sve je to teorija ako predsjednik Clinton i njegove saveznice u
NATO-u ne ustraju na povlačenju srpskih snaga. Tako dugo dok su
snage g. Miloševića na Kosovu, saveznički vojnici neće biti
sigurni, a Kosovari neće biti u mogućnosti obnoviti svoju zemlju,
niti osnovati demokratske ustanove, što NATO zahtijeva. Nula
srpskih vojnika: to je ključni broj za trajan mir", drži uvodničar
lista.