IT-stranke,ideologije, književnost IT CORRIERE 3. II.- LJEVICA I DESNICA ITALIJACORRIERE DELLA SERA3. II. 1999.Desnica i ljevica, oznake nostalgije"Poznajete li Alainov paradoks? Evo ga: tko se pita imaju li pojmovi 'desnica' i
'ljevica' još smisla, sigurno nije s ljevice. Razmišljanje, očito, može biti i izokrenuto: tko vjeruje u Alainov paradoks, sigurno nije osoba s desnice. Tako se mogu sastavljati dugi popisi ili zagonetke dostojni 'Alise u zemlji čudesa', a da se ne dotakne srž problema. Koja bi bila: što se krije iza dvije oznake 'desnica' i 'ljevica', što propisuje pripadnost nekog karaktera, ideologije, knjige, ili čak i načina oblačenja, jednoj ili drugoj strani? Kao prvo, treba utvrditi vrijedi li muke gubiti vrijeme oko tog pitanja. Upravo glede toga čini se da snažno dvoje autori izdanja (skupina znanstvenika sa sveučilišta Guido Carli u Rimu, koju su vodili Dario Alisteri i Lorenzo Infantino). Nije dovoljno kazati, tvrde, da se ljevica podudara sa željom za jednakošću, a desnica s ljubavlju prema razlikama. Jer postoje mnoge ljevice naklonjene posebnostima i određenom etičkom relativizmu, dok na desnici ima onih koji njeguju nacionalističke mitove i mitove o jednakosti. Isto može vrijediti i za odnos spram tržišta; povijesno
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
3. II. 1999.
Desnica i ljevica, oznake nostalgije
"Poznajete li Alainov paradoks? Evo ga: tko se pita imaju li pojmovi
'desnica' i 'ljevica' još smisla, sigurno nije s ljevice.
Razmišljanje, očito, može biti i izokrenuto: tko vjeruje u Alainov
paradoks, sigurno nije osoba s desnice. Tako se mogu sastavljati
dugi popisi ili zagonetke dostojni 'Alise u zemlji čudesa', a da se
ne dotakne srž problema. Koja bi bila: što se krije iza dvije oznake
'desnica' i 'ljevica', što propisuje pripadnost nekog karaktera,
ideologije, knjige, ili čak i načina oblačenja, jednoj ili drugoj
strani? Kao prvo, treba utvrditi vrijedi li muke gubiti vrijeme oko
tog pitanja. Upravo glede toga čini se da snažno dvoje autori
izdanja (skupina znanstvenika sa sveučilišta Guido Carli u Rimu,
koju su vodili Dario Alisteri i Lorenzo Infantino). Nije dovoljno
kazati, tvrde, da se ljevica podudara sa željom za jednakošću, a
desnica s ljubavlju prema razlikama. Jer postoje mnoge ljevice
naklonjene posebnostima i određenom etičkom relativizmu, dok na
desnici ima onih koji njeguju nacionalističke mitove i mitove o
jednakosti. Isto može vrijediti i za odnos spram tržišta; povijesno
su, i na desnici i na ljevici, bila snažna odbacivanja konkurencije
i antipatija prema kapitalu, dok danas, barem na riječima, i jedna i
druga strana veličaju 'liberalna' pravila sposobna jamčiti
ravnotežu mogućnosti. Da ne govorimo o 'centru', punom stranaka i
strančica koje se međusobno nadmeću; u čemu se one razlikuju, tvrde
autori, pošto po definiciji 'centra' centar može biti samo jedan?
Da li će u sljedećem tisućljeću onaj tko bude koristio pojmove
'desnica', 'ljevica' ili 'centar' biti prepoznat kao neizliječivi
nostalgičar starih ideologija? Možda, ali ne i sigurno, jer te
dvije etikete i dalje funkcioniraju, i, štoviše, čini se da
proživljavaju drugu mladost. No, ipak, predlažu Antiseri i
Infantino, bilo bi ih mnogo bolje zamijeniti s drugim parom
protivnih pojmova: liberali protiv zagovornika jake države,
individualisti protiv kolektivista. Tko zna hoće li sporne strane
prihvatiti da se prepoznaju u toj definiciji. Ili, da li će
'desnica' i 'ljevica' završiti nalik na slavnog junaka koji se
nastavljao boriti, ne uviđajući da je već mrtav", piše Dario
Fertilio.