ZAGREB, 1. veljača (Hina)- Vodeći hrvatski povjesničar umjetnosti, stručnjak za glagoljsku baštinu i srednjovjekovno zidno slikarstvo, osobito u Istri, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Branko Fučić preminuo je
31. siječnja u Rijeci u 79. godini.
ZAGREB, 1. veljača (Hina)- Vodeći hrvatski povjesničar umjetnosti,
stručnjak za glagoljsku baštinu i srednjovjekovno zidno
slikarstvo, osobito u Istri, redoviti član Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti Branko Fučić preminuo je 31. siječnja u
Rijeci u 79. godini.#L#
Rođen je 1920. u Dubašnici na Krku. Maturirao 1938. u Četvrtoj
gimnaziji u Zagrebu, te započeo studij slikarstva na Umjetničkoj
akademiji. Diplomirao 1944. pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu
predmentne skupine povjesti umjetnosti i kulture s arheologijom,
nacionalnu i opću povijest i talijanski jezik. Doktorirao 1965. na
Filozofskom fakultetu u Ljubljani s tezom Srednjovjekovno zidno
slikarsvo u Istri. Od 1991. redoviti je član Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti.
Konzervatorsku je službu Fučić započeo u Istri te u konzervatorskim
zavodima u Zagrebu i Rijeci, a nastavio istraživačkim radom u HAZU,
u Zagrebu i Rijeci. Glavno je područje njegova znanstvenoga rada
srednjovjekovna, istarsko-primorska, likovnoumjetnička,
arheološka i glagoljskoepigrafička baština, napose fresko-
slikarsvo. Pri istraživanju arheoloških i kulturno-povijesnih
znamenitosti u Istri prenio je zanimanje s većih urbanih središta u
agrarne gradiće u unutrašnjosti te na malom prostoru otkrio bogate
tragove romansko-slavenske kulturne simbioze u graditeljstvu,
slikarstvu i epigrafici kojoj su najveći doprinos dali domaći
majstori i njihove radionice.
U monografiji "Istarske freske" iz 1963. sintetizirao je rezultate
vlastitih terenskih istraživanja, među kojima je šezdesetak novih
lokaliteta i nalaza (ciklusi romaničkih fresaka u Humu, Svetoj
Agati kraj Kanfanara, Bazgaljima, Draguću i Boljunu).
U poznatom djelu "Vincent iz Kastva" iz 1992. piše o ciklusu zidnih
slika u crkvi Sv. Marije na Škrilinah u Bermu, atribuira Vincentu i
još dvojici nepoznatih majstora iz njegove škole: majstoru Plesa
mrtvaca i majstoru Pasije.
Proučavajući freske Fučić je na mnogima otkrio naknadno ugrebane
glagoljske zapise, što ga je potaknulo na sustavno istraživanje
glagoljskih epigrafskih spomenika i grafita ne samo u Istri i
Primorju nego u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, ličkom i krbavskom
zaleđu te Pokuplju, Pounju i Povrbasju.
Godine 1982. objavio je djelo "Glagoljski natpisi" u kojemu je
katalogizirao spomenike glagoljske epigrafike s više stotina
jedinica, od čega su polovica njegovo otkriće, među njima oni koji
idu u kanon glagoljskih spomenika 11. i 12. stoljeća.
Fučić je vodio i arheološka iskapanja u crkvi i ruševinama
glagoljske opatije sv. Lucije kraj Baške na Krku, iskapanja i
konzerviranje starokršćanske katedrale Sv. Marije na groblju u
Osoru i u crkvi sv. Marka u Bućevu na Cresu. Bavio se
rekonstrukcijom oštećenih i fragmentarnih spomenika (Baščanska
ploča, Senjska ploča, i Omišaljski natpis iz 1405.). Postavio je
samostalno ili u suradnji više muzejskih zbirka i
kulturnopovijesnih izložaba te izradio njihove kataloge.
Fučić je suautor opsežnog djela "Leksikona ikonografije,liturgike
i simbolike i zapadnog kršćanstva te suradnik Leksikografskog
zavoda "Miroslav Krleža". Radovi su mu objavljivani u brojnim
periodicima i zbornicima primjerice Ljetopis HAZU, Riječkoj
reviji, Starokršćanskoj prosvjeti, Slovu, Krčkom zborniku,
Croatici Christiani periodici, dnevnim novinama te brojnim
međunarodnim časopisima.
Dobitnik je Herderove nagrade 1985., Nagrade za životno djelo
Republike Hrvatske 1988. i Nagrade za popularizaciju znanosti
1991.
Uz već spomenuta djela Fučić je objavio i monografiju "Sveti Vid-
katedrala" 1994. u Rijeci, "Drivenik" također u Rijeci 1995. "Vid
Omišljanin" 1996. u Rijeci i knjigu "Terra incognita" Zagreb 1977.
(Hina) ta mc