RDW-OPROŠTAJ OD PARTNERSTVA-27. I.

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 27. I. 1999. Oproštaj od partnerstva "U rujnu prošle godine američki je predsjednik Bill Clinton otputovao u Moskvu kako bi demonstrativno podržao svojeg kolegu Borisa Jeljcina oslabljenog bolešću i krizama. Posjet, rečeno je tada u Washingtonu, trebalo bi razumjeti i kao solidarnost s kremaljskim šefom čija je zemlja gospodarski teturala na rubu ponora. Otada je prošlo pola godine, o solidarnosti, o 'novom demokratskom partnerstvu' koje je prizivao Clinton, teško da se još govori. Američko-ruski odnosi primjetno su se ohladili. Danas se suhoparno govori o 'poslovnoj' i 'konstruktivnoj' suradnji koja se kod pobližeg promatranja već doima poput politike ograničavanja štete. Tako se u svakom slučaju može ocijeniti posjet Rusiji američke ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright. Unatoč svim prijaznim riječima: u važnim međunarodnim pitanjima između Washingtona i Moskve postoje znatne razlike u mišljenjima. To ponajprije vrijedi na bilateralnom području. Primjerice za sporazum Start II o razoružanju strategijskih arsenala atomskog oružja kojeg na nezadovoljstvo Washingtona ruski parlament još nije ratificirao. U Moskvi su naprotiv nezadovoljni zbog američkih planova da izgrade nacionalnu raketnu obranu i da zbog toga izmijene sporazum ABM koji ograničava takve sustave. Posjet M. Albright tu nije donio približavanje stajališta. Jednako malo kao i u pitanju američkih sankcija protiv tri moskovska istraživačka instituta koje Sjedinjene Države sumnjiče da tehnologiju naoružanja i atomsku tehnologiju daju Iraku. Nesuglasje ponajprije vlada i glede Kosova i Iraka. Ruska je vlada opetovano jasno dala do znanja da strogo odbija primjenu sile protiv Beograda i Bagdada. Iako su M. Albright i njezin ruski kolega Igor Ivanov očito nastojali umanjiti važnost razlika: stajališta obiju država u kosovskoj su i iračkoj politici daleko udaljena. Pri tom otežava što su se odnosi snaga drastično promijenili: Rusija koja sebe još drži velikom silom, i dalje je upućena na financijsku i materijalnu potporu Zapada. Već zbog toga u Rusiji sada poduzimaju sve kako bi unaprijed isključili dojam da bi Zapad mogao u Moskvi u stanovitoj mjeri 'kupiti' ustupke u pitanju Kosova i Iraka. To ne sasma neutemeljeno nepovjerenje M. Albright zacijelo nije mogla ukloniti, pogotovo što su američki prijedlozi za reformsku politiku u Moskvi slabo traženi. No i u Washingtonu vlada skepsa otkako je iz ruske vlade ispao gospodarski reformist. Rusija je postala teško uračunljivi čimbenik za američku vanjsku politiku. Ponajprije stoga što je Jeljcin, kojega je baš Clintonova administracija dugo držala jamcem reforma i demokracije, očito za Washington izgubio na značenju kao sugovornik. Novoj bolesti ruskog Predsjednika jamačno treba pripisati što je M. Albright u Moskvi s Jeljcinom samo telefonirala. Osim toga je vodila intenzivne razgovore s brojnim političarima, među njima i nekima koje poput moskovskog gradonačelnika Jurija Luškova već drže nasljednikom ruskog Predsjednika. To je poslužilo ispitivanju stanja a bilo je i znak da Washington unatoč svim razlikama nipošto ne želi novo ledeno doba u odnosima s Moskvom" - piše Bernd Johann.