27.I.LIBERATION-JOSPIN I STANJE U LJEVICI

FRANCUSKA LIBERATION 27. I. 1999. Jospin u ulozi vatrogasca Novinar lista Pascal Virot piše o stanju među vođama francuskih socijalista. U članku, između ostaloga, stoji: "Ako Jean-Pierre Chevenement, nikada škrt kad treba načiniti poneki pogrešan korak, i dijeli ljevicu, onda je desnica odmah opet spaja. (...) Jučer su u Nacionalnoj skupštini, tijekom sjednice posvećene problemima u vladi, zastupnici UDF-a (Union democratique francaise) i RPR-a (Rassemblement pour la Republique) pokušali zabiti klin razdora između stanarke s trga Vendome (Elisabeth Guigou, ministrica pravosuđa) i onoga s trga Beauvau (J-P. Chevenement, ministar unutarnjih poslova). Uzalud. Lijepo su se namučili, ali su naišli na čvrst i jedinstven otpor. Poslije te pucnjave, poslije šest poziva ministrima u vezi sa sigurnosnim problemima, Lionel Jospin je uzalud pokupio karte za novu podjelu. "Danas moram utvrditi da nismo ništa rekli o nezaposlenosti, ništa o nuklearnoj politici, ništa o Kosovu, ništa o Iraku, ništa o teritorijalnom ustroju, ništa o obrazovanju, ali smo postavili šest puta pitanje sigurnosti. Ne postoje li u našoj državi nikakvi drugi problemi koji bi zaslužili da se raspravlja o njima u Nacionalnoj skupštini i pred svim Francuzima? Vjerujete li da će ovakav eskluzivistički pristup naići na razumijevanje? Bila je to polemična ljutnja, a završila je optužbom: 'Mi djelujemo onda kad vi na demagoški način potegnete neku temu, a iz toga ne izvlačite korist. Vjerujete li da će taj ekskluzivistički pristup pogodovati nastanku razumijevanja i potpore prema vama? 'Ne mislite li da ćete time ojačati snage krajnje desnice, a sebi izazvati štetu?' (...) Od svoje pojave na TF1, 10. siječnja, Chevenement je zadao mnogo udaraca, ali ih je mnogo i primio. A udarao je. Na Daniela Cohn- Bendita ('merkantilistički anarhist', 'predstavnik svjetskih elita'), i na 'ljevicu koja misli', da bi se na kraju okomio na pravi zalogaj: na Elisabeth Guigou (ministrica pravosuđa), Martine Aubry (ministrica rada i socijalne skrbi) i Claudea Bartolonea (urbanizacija), a sve zbog maloljetnih delinkvenata. Zbunio nas je ratoborni ton ministra unutarnjih poslova. A razljutio je i dobar dio svojih saveznika, u prvom redu socijalista. I to do te mjere da se Lionel Jospin osjetio prisiljenim da vikne "obustavi paljbu!" u strahu da stanje na kraju ne postane slično onome koje vlada u oporbi. Jer, Jean-Pierre Chevenement (socijalist, op. prev.) ima nešto paradoksalnoga: često ga cijene desničari, a odriču ga se ljevičari. I on voli tu čudnu situaciju. To je 'posebna kućica' koju je izgradio u svojih trideset godina političke karijere, a brine se o njoj s velikim zadovoljstvom sve od povratka među žive, nakon svoje nezgode s anestezijom. Kao značajan saveznik Lionela Jospina, stub 'pluralističke' većine, ministar unutarnjih poslova pokušava biti utjelovljenje ljevičarske, nacionalističke, protuliberalne, protueuropske i protusigurnosne tradicije. A taj stav i nije baš jako mrzak premijeru. Između Cohn-Bendita, na čelu liste Zelenih na proljetnim europskim izborima, kojega nazivaju 'libertinskim liberalom', i Chevenementa koji je čvrsto zgrabio svoj 'republikanski' stav, on može, u svoju korist, očuvati 'ravnotežu'. No, ipak su se među tom dvojicom učvrstile prijateljske veze, iako su često dovedene u pitanje zbog politike. Jean-Pierre Chevenement ne glumi i zna da je 'nedostajao' premijeru tijekom svoje prisilne odsutnosti. Iako mu arbitraže nisu uvijek sklone, on ipak uživa veliko povjerenje šefa vlade. (...)"