NJ 25.I.SZ: ALBANSKO VODSTVO UVJET

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 25. I. 1999. Bojišnica iznutra i izvana "Prijeteća kulisa teledirigiranih projektila i bombardera, ponovno munjevito istaknuta u prvi plan, nije uvjerljiva ni jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću ni samom NATO-u. Operativna pripravnost, skraćena s 96 na 48 sati, zvuči nevjerodostojno budući da bi prethodno s Kosova trebalo evakuirati 800 OESS-ovih promatrača. U tako izvjesnim okolnostima njemački kancelar Gerhard Schroeder može mirno izjavljivati da 'ne treba isključiti' mogućnost angažmana kopnenih postrojba. 'Washington Post' zvuči uvjerljivije: bez američkog sudjelovanja Europljani ne žele se upustiti u ono što je teško izbjeći. Napori, usmjereni na kompromis između vrhovne beogradske vlasti i osamostaljenih kosovskih Albanaca - rješenje u obliku autonomije bez promjene granica među bivšim jugoslavenskim republikama - zasad su rezultirali neuspjehom. No, čak i u slučaju NATO-ove intervencije, problematične bi bile obje strane u srpsko-albanskom sukobu - i Milošević i kosovski Albanci. NATO ne želi biti ratno zrakoplovstvo Oslobodilačke vojske Kosova. I Dayton II, iznuđen uz vojnu nazočnost, pretpostavljao bi vodstvo kosovskih Albanaca, sposobno za sklapanje sporazuma. Takvo pak vodstvo ne postoji. Ibrahim Rugova, predsjednik marginalizirane republike u sjeni, koji je igrao na kartu nenasilnog otpora, i dalje je suočen s neprozirnim OVK-om. Neki nagovještaji upućuju na zaključak da je OVK u listopadu prošle godine mecima teško ranio glavnog Rugovina savjetnika Sadrija Hamitija a nedavno ubio i šefa njegova informacijskog centra Envera Maljokua. Rugova je još u proljeće prošle godine osumnjičio borce OVK da su srpski agenti-provokatori, pristavši na jalov sastanak s Miloševićem u Beogradu. Kasnije obnovljena putujuća američka diplomacija potom je na Kosovu nastojala osim Rugove u razgovore uključiti i njegove političke konkurente u Prištini i predstavnike OVK. Američki posrednik Christopher Hill poveo je čak Rugovu na sastanak s OVK. Diplomatska putovanja prestala su manje od dva mjeseca nakon iznuđenog listopadskog sporazuma s Miloševićem o mirovnom procesu pod nadzorom nenaoružanih promatrača OESS-a. OVK želi biti priznata kao jedina naoružana formacija na Kosovu i u razdoblju prijelazne vlade i ustraje na samostalnoj težnji neovisnosti. Osim OESS-a, zajedničku pregovaračku platformu i izaslanstvo kosovskih Albanaca nastoji ostvariti i albanski premijer Pandeli Majko. Nakon 'glavnog političkog predstavnika' OVK Adema Demacija i ostalih, Majko je u goste pozvao i Rugovu. U ponedjeljak bi se vođa Rugovinih pregovarača Fehmi Agani trebao u Tirani sastati s predstavnikom OVK Hashimom Thacijem. No, nijedan vođa kosovskih Albanaca neće žuriti s pregovorima. Svi oni pokušavaju utjecati na intervenciju NATO-a kako bi je proslavili kao malu pobjedu nad Beogradom", zaključuje Bernhard Kueppers.