ES 25.I.EL PAIS-VANJSKA POLITIKA EU

ŠPANJOLSKA EL PAIS 25. I. 1999. Europska unija i eksplozivni Bliski istok "Europska unija će se suočiti s velikim izazovom, izraelsko- palestinskim sukobom, u sljedećih šest mjeseci. 'Washington Times' to razdoblje naziva 'najdinamičnijim, najvažnijim, a vjerojatno i najeskplozivnijim razdobljem nakon mnogo vremena'. Čini se da je predsjednik Yaser Arafat odlučio 4. svibnja 1999. proglasiti palestinsku državu, u skladu s kalendarom sporazuma iz Osla. Istoga mjeseca u Izraelu će se održati izbori, a tijekom predizborne kampanje glavna će tema biti budućnost Palestinaca. Izraelska je vlada već najavila da će se oduprijeti tome, govoreći da je to jednostrano kršenje sporazuma. Laburisti će vjerojatno zauzeti jednako stajalište. U svibnju će Europa morati prestati biti samo banka koja daje novac za proces u kojemu ima sve manje i manje mira, dok se oko njega javljaju sve veće sumnje o smjeru u kojemu se kreće. Sukobi u Bosni i na Kosovu dokazali su da ne postoji europska zajednička vanjska i sigurnosna politika. Poslije djelomičnih inicijativa, zapravo je SAD u oba slučaja nametnuo svoju diplomaciju. Bliski istok je pun povijesnih proturječnosti, sve je zemljopisno jako blizu, a jako su važni i politika i gospodarstvo. Pauline Green, predsjednica Socijalističke skupine u Europskome parlamentu, izjavila je na nedavno održanom sastanku u Bruxellesu da je ta regija izazov zbog kojega će se vidjeti kakvu politiku imaju nove europske socijaldemokratske vlade. A taj je ispit težak. Izraelska vlada nije zainteresirana za ispunajvanje sporazuma iz Osla, ne želi nastanak palestinske države, namjerava nastaviti naseljavanje biblijske zemlje, ne namjerava dijeliti Jeruzalem i ne želi povratak palestinskih izbjeglica. Laburistička stranka u oporbi spremna je dati još teritorija u zamjenu za mir, ali u njoj ne postoji konsenzus o dopuštanju stvaranja palestinske države. U međuvremenu, palestinske vlasti autoritarno drže ono malo vlasti koju imaju, dok stanovništvo Gaze i Zapadne obale opaža da sada živi gore nego prije sporazuma iz Osla. Europa mora stvoriti vlastitu politiku za to područje. Konačni ciljevi mirovnog procesa nikada nisu bili točno određeni, a sada se čini da su još nejasniji nego ikada prije. Palestinske vlasti moraju održati mirovni proces kako bi legitimizirale svoj položaj iz prošlosti i u budućnosti. Izraelski premijer ne može potpuno odbaciti sporazume iz Osla zato što dio izraelskog društva želi dati teritorij u zamjenu za mir, ali je premijer ipak dužnik ortodoksnih Židova zbog potpore koju su mu pružili. I američka vlada smatra da se taj mirovni proces mora održati na nogama zbog međunarodne zajednice i liberalnog dijela birača. Ali nesigurna američka politika prema Iraku i bezuvjetno podupiranje Izraela, osim ponekog ukora Netanyahuu, oduzima SAD-u bilo kakvu vjerodostojnost u toj regiji. Osim toga, odnosi Washingtona i Pariza, u vezi s Bliskim istokom, sada su narušeni zbog nedavnih angloameričkih napada na Irak. (...) Ako Europska unija bude stvarala vlastitu politiku, morat će ponovno razmotriti svoje odnose sa SAD-om. Bruxelles se sa svojim saveznikom svađa zbog banana i zbog trgovanja s Iranom i Kubom, ali kad je riječ o pitanjima regionalne sigurnosti, vodstvo prepušta Washingtonu. U tom slučaju SAD se nalazi uz bok Izraelu, iako vidi da mora nešto dati i Palestincima, možda nekakvu krhku državu, samo zato da bi se održala regionalna stabilnost. Palestinski vođe traže da se i Europa u to uključi, ali znaju da se prava moć nalazi u Washingtonu. (...) Izrael i SAD i dalje će Bruxellesu smetati ako se on bude želio politički istaknuti u tom području. Unatoč tome, Europska unija može zacrtati svoju dugoročnu politiku koja bi mogla odigrati ključnu ulogu u diplomatskim odnosima između država i promicanju demokracije, ljudskih prava i gospodarskog razvoja. Palestinsko- izraelski sukob trajat će još mnogo naraštaja. Europska unija ima veliku prigodu za iskušavanje svojih sposobnosti i za pomaganje rješavanja toga problema počevši od njegovih korijena", piše Mariano Aguirre, direktor Istraživačkog centra za mir.