RDW-PREGLED TISKA-20-1

NJEMAČKI RADIO - RDW 20. I. 1999. Pregled tiska "Od vanjskopolitičkih tema u njemačkim medijima kosovska kriza i dalje zauzima središnje mjesto. 'Offenbach-Post' gotovo s nevjericom niže pitanja: 'Zar se ništa se nije naučilo u Bosni, (ili) iz Zaljevskog rata? Ništa se nije naučilo iz povijesti? Ali, manje je opasno i puno je lakše stalno propovijedati 'Nikada više...', manifestirajući pri tom neki državnički autoritet - za što je pljesak naravno zajamčen - nego aktivno i dosljedno pružati potporu ljudskim pravima, kako se to uvijek iznosi okupljenoj masi u svečanim govorima. Samo što je taj 'nikada više' odavno već postao aktualnim i dnevnom rutinom u vijestima. I to ne samo na Kosovu. I ponovo nitko ništa ne čini. Svijet je već jednom previše gledao sa strane - i to sa stravičnim posljedicama'. U glavnom gradu Njemačke izlazi i 'Neues Deutschland' - list se osvrće na uzbunu što ju je izazvalo proglašavanje Williama Walkera, voditelja OESS-ove misije nepoželjnim u SR Jugoslaviji te odlukom da mora napustiti zemlju: 'Kakav kontrast: Zato što bi jedan čovjek trebao napustiti zemlju, sve metropole zahvaća grozničavo uzbuđenje. Ali kada je riječ o tome da se na Kosovo konačno pošalje tisuću i 250 ljudi - dvije trećine, dakle, još nedostaje za puni sastav misije - onda su svi kao bubice. Flegmatičnost onda kada su potrebni pravi mirovni koraci - hektika onda kada se na dnevnom redu ponovno nađu prijetnje bombama. Walker nije OESS, on je jednako tako malen kao i Butler, koji utjelovljuje također prijeko potrebno inspektorsko povjerenstvo u Zaljevu. U Iraku su Ujedinjeni narodi beznadno kompromitirani, što je diktatora Sadama učinilo snažnijim. Zračni su napadi terorizirali samo pučanstvo, ali njega nisu uzdrmali. Iz toga bi se moglo nešto naučiti: samo nekoliko tjedana nakon stravično grotesknog sloma u Zaljevu, ne mora se isto iznova uprizoriti u Europi'. Za razliku od ovog berlinskog lista, desno orijentirani liberalni francuski 'Le Journal de la Haute Marine' sljedećeg je mišljenja: 'Slobodan Milošević je možda europski klon Sadama Huseina, ali bivša Jugoslavija nije Irak. U toj se razlici nedvojbeno nalaze razlozi NATO-ova odugovlačenja. Ono što srpske specijalne postrojbe čine na Kosovu na drugi je način gore od provokacija diktatora u Bagdadu i opravdavaju se već nekim energičnim potezom. Suzdržanost Zapada ponajprije se može objasniti vojnim nepoznanicama: srpska vojska bi mogla biti puno žilavija od one u Iraku, a da se o stotinama eventualnih talaca - koje bi mogli činiti europski promatrači - i ne govori. Milošević je potpuno svjestan kakvu zamku njegova zemlja predstavlja za međunarodnu zajednicu'. Moskovska 'Izvjestija' komentira kritiku ruskog ministarstva vanjskih poslova upućenu Beogradu zbog poteza s Walkerom: 'Tako nešto ruska diplomacija nije vidjela još od doba Andreja Kozirjeva, kada je ruski predstavnik u Ujedinjenim narodima glasovao za sankcije protiv Jugoslavije. Tijekom protekle četiri godine Moskva je stalno podupirala sve što su Srbi učinili. Ovoga je puta jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević u svojoj konfrontaciji s međunarodnom zajednicom otišao predaleko. Time što je šefa OESS-ove misije proglasio personom non grata, taj srpski vođa napravio je toliko nepromišljen i provokativni korak, da je praktično svojim moskovskim odvjetnicima izbio argumente za potporu Beogradu'. (RDW)