FR-LE MONDE 20.1.DIENSTBIER O KOSOVU

FRANCUSKA LE MONDE 20. I. 1999. 'Samo dolazak vojnih snaga može promijeniti stanje' Izvjestitelj lista iz Praga Martin Plichta razgovarao je s Jirijem Dienstbierom, bivšim disidentom i bliskim suradnikom Vaclava Havela, bivšim češkim ministrom vanjskih poslova (1989. - 1992.) i službenim predstavnikom UN-ova povjerenstva za ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji: " - Kako će međunarodna zajednica odgovoriti na pokolj u Račku? = Mislim da je pokolj djelo pobješnjelih policajaca i vojnika, ali međunarodna zajednica mora zahtijevati da se krivci nađu i kazne. Nije bila riječ o borbi, već o divljačkom pokolju. Beograd mora provesti istragu ili prepustiti Međunarodnom sudu iz Haaga da to učini i kazni krivce. Za sada ne bih optuživao beogradsku vladu, ali bude li ona dopuštala takve zločine, oni će se ponoviti. Jugoslavenska se vlada mora jasno ograditi od ovoga pokolja, a međunarodna zajednica to mora tražiti. No, ovaj je pokolj jedan od mnogih - sjetimo se samo Bosne i Hercegovine. Ne možemo se, dakle, zanimati samo za ovaj pokolj. Treba spriječiti širenje sukoba u kojemu dvije strane pucaju i ubijaju svoje protivnike. - Verifikatori OESS-a nisu mogli spriječiti pokolj. Je li njihova nazočnost dovoljna, a njihova zadaća moguća? = Međunarodna zajednica, koja je deset godina nazočna u bivšoj Jugoslaviji, kasni za događajima. Verifikatori bi bili korisni kada bi imali što provjeravati, kao što je sporazum između Albanaca i Beograda o trogodišnjem prijelaznom razdoblju s izborima, obnovom školskog i zdravstvenog sustava, osnivanjem policije koja će odgovarati međunarodnim standardima. No, ne samo da takav sporazum ne postoji, već će ga biti vrlo teško postići. Stajališta dviju strana su nespojiva. Unatoč unutarnjim podjelama i svađama, Albanci traže neovisnost. Beograd to odlučno odbacuje. I međunarodna zajednica odbacuje tu pretpostavku, pa tako ima samo dvije mogućnosti: ne miješati se u sukob i ostaviti da Balkan rješava svoje probleme - no takav je pristup prikladan za XIX. stoljeće; u našem globalnom svijetu s otvorenim granicama i brzom razmjenom informacija, to više nije moguće. Dakle, međunarodna se zajednica mora umiješati. Ali, ona ne može donijeti polumjere. Bombardiranje - što? kako? zašto? - bilo bi uzaludno. Siguran sam da na Kosovu treba utvrditi jasan politički cilj: primjerice, očuvanje granica na Balkanu, izgradnja demokratskog i otvorenog građanskog društva. No to je posao koji će trajati dvadeset do trideset godina, kao u Bosni i Hercegovini, a ne zadaća za prijelazno razdoblje od tri godine. - Vi ste, dakle, za dolazak vojnih snaga, NATO-ovih, primjerice.. = Siguran sam da samo ograničeno, ali dovoljno razmještanje vojnih snaga može spriječiti obje strane da ratuju, i tako promijeniti prilike. Manje je važno hoće li to biti NATO-ove, UN-ove snage, poput SFOR-a ili UNPROFOR-a. Važno je da međunarodna zajednica postigne dogovor. Inače, u proljeće će izbiti otvoreni rat. Ne možemo dopustiti da se to dogodi. To bi značilo nove desetke tisuća izbjeglica, mnogo mrtvih i ranjenih, teške povrede ljudskih prava. Nenaoružani verifikatori, vidjeli smo, sigurno to neće moći spriječiti. Jugoslavija je protiv takvog razmještanja, ali mislim da nema druge mogućnosti: ona mora uzeti u obzir da ne može uništiti gerilce. Ovi se, među ostalim i zbog okrutnosti koju su policija i vojska očitovale tijekom 1998., mogu osloniti na velik dio pučanstva, na seljane koji brane svoja sela, a ne samo na vojne vođe izvana i na političare. Jugoslavenska ih vojska ne može pobijediti kao što su to nisu učinili ni Amerikanci u Vijetnamu ni Sovjeti u Afganistanu. Isto tako, OVK ne može pobijediti jugoslavensku vojsku i zauzeti Kosovo. Ako međunarodna zajednica ozbiljno želi zaustaviti sukob, ona nema druge mogućnosti. Mora se postići sporazum o slanju vojnih snaga koji će prihvatiti Srbi i Albanci. Inače, rat će se morati zaustaviti silom. - Mislite li da će se međunarodna zajednica brzo dogovoriti o slanju snaga, i da će Beograd i OVK to prihvatiti? = U Bosni je trebalo tri godine da međunarodna zajednica zaustavi sukob sklapanjem Daytonskih sporazuma. Želim da se to što prije dogodi. - Ibrahim Rugova, predsjednik Demokratskog saveza Kosova, predlaže međunarodni protektorat na Kosovu koji bi na kraju doveo do neovisnosti. Je li to provedivo? = Albanci kažu da neće potpisati sporazum o trogodišnjem prijelaznom razdoblju ne bude li spomena o onome što će biti nakon toga: bilo referendum, bilo neovisnost ili nešto treće. No to je neprihvatljivo za Beograd, a i za međunarodnu zajednicu. Neki Albanci, koji žele ujedinjenje svih Albanaca, podsjećaju da je ujedinjenje europskih naroda svugdje bilo normalan proces. Dakle, opravdano je da se svi Albanci ujedine u istoj državi. Neki čak dodaju da to pravo imaju i drugi narodi koji su raspršeni u više država. Njima je stoga svejedno hoće li se bosanska republika srpska pripojiti Srbiji, a Hercegovina Hrvatskoj, što je oduvijek, a napose od 1991. želja Miloševića i Tuđmana, kao i brojnih Hrvata i Srba u Bosni. Rješenje krize na Balkanu od početka se temelji na nepromjenjivosti granica. Ako to ne bi vrijedilo na Kosovu, bio bi to kraj Daytonskih sporazuma i raspad Bosne i Hercegovine. To može imati još veće posljedice. Prihvati li se ideja da narod koji je većinski na nekom području može proglasiti svoju neovisnost i zahtijevati da se pripoji susjednoj državi gdje vlada isti narod, onda bi se to moglo primijeniti na španjolske i francuske Baske, na Mađare u Transilvaniji (Rumunjska) i Slovačkoj, koji su u većini uz granicu s Mađarskom. Na sreću, Budimpešta će ući u NATO, teži prema Europskoj uniji, pa ne može i ne želi podupirati takvu politiku. Prihvatiti neovisnost Kosova značilo bi ugroziti krhku stabilnost Balkana, ali i Europe, pače i drugih dijelova svijeta."