20. I. BE LE SOIR STANJE NA KOSOVU

BELGIJA LE SOIR 20. I. 1999. NATO oprezno otkriva svoje karte "Izazovi, pritisci međunarodne zajednice, prijetnja silom: scenarij kojemu smo danas svjedoci na Kosovu čudno nalikuje na onaj koji smo vidjeli u Iraku prošlog mjeseca. A taj scenarij može brzo uništiti sve što je do sada učinjeno kako bi se koliko-toliko nadzirala situacija. U Iraku, gdje se sve mora obnavljati poslije anglo-američkih zračnih udara, taj se režim temeljio na inspekcijama naoružanja i gospodarskom embargu. Na Kosovu se oslanja na sporazum o primirju postignut u listopadu prošle godine, razmještanje OESS-ovih verifikatora i pregovore s ciljem postizanja mira. Pitanje koje se danas postavlja jest može li se taj proces još spasiti. Odgovor nije jasan, a mnogi drže da se nalazi u Beogradu. Jugoslavenski Predsjednik jasno pokazuje da želi širenje sukoba. Pokolj, odbijanje istrage, tjeranje šefa OESS-ove misije Williama Walkera, jačanje postrojba na Kosovu, obnavljanje borba i pripreme za velike vojne operacije glavni su razlozi za dodatnu zabrinutost. No, sada se pitamo koji je pravi domet tih događaja. Je li pokolj u selu Račak namjerno iskorišteno sredstvo za pokretanje novog vala etničkog čišćenja, ismijavanje sporazuma potpisanoga u listopadu ili pogreška koju režim želi prikriti? Je li tjeranje OESS-ova predstavnika samo mušica ili se radi o nastojanju da se zaustavi provođenje verifikacijske misije, a na taj način i poništi sporazum s Holbrookeom od prije tri mjeseca? Jesu li vojne pripreme pokušaj zastrašivanja ili uvod u ratovanje? Radi li se samo o ispitivanju odlučnosti Zapada? To je ono što su generali Clark i Naumann otišli provjeriti kod Miloševića. U NATO-u iz iskustva znaju da se, za razliku od Sadama Huseina, Slobodan Milošević obično povlačio u zadnjem trenutku, kad bi prijetnja silom postala realna. Zato sada misle, bolje reći, nadaju se, da će se isto dogoditi i u ovome slučaju. Zato je NATO na pokolj u selu Račak, istina, reagirao oštrim riječima, ali ipak mnogo opreznije. Na sastanku održanom u nedjelju dobro su se čuvali izričitih prijetnja zračnim udarima. I čekali su povratak dvojice generala kako bi odlučili koji će biti sljedeći korak. 'Mogućnost provedbe zračnih udara velika je i vjerojatna, ali na nama leži odgovornost i ne možemo ih primijeniti samo tako', priznaje jedan diplomat. Jer, udariti, to znači upropastiti mirovni proces, prethodno povući OESS-ove promatrače, izgubiti neutralnost i pojačati opasnost od poticanja borbe za neovisnost Kosova. Poslije tih udara, u slučaju nove humanitarne katastrofe, kao jedina mogućnost preostaje razmještanje vojske na Kosovu. A generali kažu da bi za to bilo nužno 36.000 vojnika, u slučaju nadziranja primirja, a 60.000 u slučaju nametanja primirja. Uz onih 30.000 koji se već nalaze u Bosni, bez jasne perspektive za povlačenje. SAD na to nije spreman, a nisu ni europske države. Sve to Miloševiću ostavlja dosta prostora za djelovanje prije nego NATO-ovi zrakoplovi dobiju zapovijed o polijetanju", piše Pierre Lefevre.