RU-NG 19.1.JELJCIN I PRIMAKOV

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 19. I. 1999. Rusiji ostao samo Jevgenij Primakov "Nova Jeljcinova bolest postala je golem politički problem za Jevgenija Primakova. Predsjednikov čir koji je iznenada pukao, doveo je premijera pred načelni izbor. Ili će Jevgenij Primakov odustati od saveza s komunistima, uzeti državnu vlast u svoje ruke i odlučno nastaviti provoditi reforme u Rusiji. Ili će očuvati sadašnje stanje stvarnog bezvlašća i nedjelovanja vlade i tako dovesti Rusiju u gospodarsku i političku izolaciju od čitavog uljuđenog svijeta. U prvom slučaju, premijer već vrlo brzo mora javno očitovati svoju nakanu da se kandidira za dužnost predsjednika. U drugom, mora ostati pri prijašnjoj odluci da ne želi sudjelovati u predsjedničkim izborima. U prvoj inačici Rusija mora biti spremna na provedbu prijevremenih predsjedničkih izbora. U drugoj, nadati se da će doživjeti 2000. godinu. Taj je izbor za Primakova iznimno težak. Odluči li se boriti za mjesto predsjednika, dolazi, htio to ili ne, u sukob sa sadašnjim Predsjednikom i njegovim okruženjem. Ako pak nastavi prijašnju politiku, ruska će vlada biti prisilno smijenjena uz pritisak izvana. Za Primakova osobno, ova dvojba izgleda ovako: ili će svoju sudbinu uzeti u vlastite ruke, ili će pitanje vlasti u Rusiji rješavati Zapad (kako to ponižavajuće zvuči) koristeći se svim raspoloživim mogućnostima. Posljednji događaji iz međunarodnoga života pokazuju da Primakov ne odgovara Zapadu, a najmanje SAD-u. Kao samostalan politički lik, Jevgenij Primakov je postigao unutarnju političku nagodbu (što je svakako važan uspjeh), samo uz cijenu jakog zaoštravanja sukoba Rusije sa Zapadom. Zapad sve jasnije daje na znanje da je za nj neprihvatljiva bit unutarnje ruske nagodbe koja se temelji na savezu između Primakova i komunista, protivnika liberalnih ideja. U neslužbenom razgovoru neki visoki zapadni dužnosnici stavljaju znak jednakosti između ruskog premijera i KPRF-a (komunističke stranke). Upravo je zbog toga Zapad uz posredovanje SAD-a počeo činiti velik međunarodni pritisak na Rusiju, prisiljavajući je na promjene, ne samo gospodarske, već i političke. Nazovemo li stvari pravim imenom, možemo reći da SAD traže da Rusija smijeni vladu. Kako drukčije protumačiti sljedeće činjenice: koncem prošloga tjedna Međunarodni je monetarni fond zapravo postavio Rusiji političke zahtjeve, i ona ne može računati na dobivanje zajma ako ih ne ispuni. Prvi zamjenik direktora MMF-a Stanley Fischer rekao je da 'Rusija neće dobiti financijsku potporu sve dok ne donese realan proračun' i žurno ne restrukturira gospodarstvo. Po Fischerovim riječima, Rusija mora jako smanjiti troškove za obranu i potporu propalim poduzećima koji su predviđeni u proračunu. To jest, MMF traži da se odustane od proračuna koji je rezultat nagodbe između Primakovljeve vlade i komunista. Prošloga je tjedna SAD poduzeo niz koraka kojima se Rusija želi gospodarski izolirati i kojima joj se žele oduzeti glavni izvori prihoda. Sankcije protiv triju moskovskih instituta koji su, navodno, surađivali s Iranom, samo su početak. Zatim su uslijedili: prijetnja obustavom zajedničkih svemirskih programa, što znači rušenje temelja ruskog VPK-a (vojno-industrijskog kompleksa). Tomu treba dodati ometanje izvoza ruskog čelika u SAD koje je u nas prošlo nezapaženo, kao i nakane Zapada da poveća uvoz nafte iz Iraka. Ovo potonje će zacijelo pogoditi rusku naftnu industriju. Ne bude li proračun za 1999. doživio promjene, Rusija neće dobiti nove zajmove od MMF-a. (...) U takvim će okolnostima ruskoj vladi preostati samo jedna mogućnost za spašavanje ruskog gospodarstva - prijelaz na mobilizacijski oblik gospodarstva. Drugim riječima, to znači, u ovom ili onom obliku, obnoviti gospodarstvo sovjetskog tipa. Takav razvoj događaja dovest će do pogoršanja unutarnjopolitičkih prilika, pa i do mogućeg nastanka žarišta građanskoga rata. Mobilizacijsko gospodarstvo nije moguće bez renacionalizacije, nadzora nad osobnom ušteđevinom i drugim aktivama, tj. bez sveopće preraspodjele vlasništva u uvjetima jake ideološke kontrole. Buduća politička kriza, uz stanovite uvjete, može čak prouzročiti raspad zemlje kad se razmjerno uspješna područja ne budu htjela vraćati u prošlost, nego se odluče za tržišnu neovisnost o središtu. Takva će Rusija jamačno biti golem izvor opasnosti, ponajprije za Europu. Možda će ta činjenica odvratiti posvemašnji međunarodni pritisak na Rusiju koji se tako jasno očituje posljednjih tjedana. (...)", pišu Tatjana Koškareva i Rustam Narzikulov.