DEN HAAG, 19. siječnja (Hina) - Obrana generala Tihomira Blaškića, koja je u dosadašnjem dijelu svojeg postupka pred ICTY-jem predočila dokaze da Blaškić nije izdavao zapovijedi za zločine koje mu tužitelj stavlja na teret, u utorak
je iznosila dokaze o tomu da se Blaškića ne može smatrati odgovornim ni za propust kažnjavanja tih zločina.
DEN HAAG, 19. siječnja (Hina) - Obrana generala Tihomira Blaškića,
koja je u dosadašnjem dijelu svojeg postupka pred ICTY-jem
predočila dokaze da Blaškić nije izdavao zapovijedi za zločine koje
mu tužitelj stavlja na teret, u utorak je iznosila dokaze o tomu da
se Blaškića ne može smatrati odgovornim ni za propust kažnjavanja
tih zločina. #L#
Sve točke optužnice formulirane su na način da Blaškića terete da je
zapovijedio ili pomogao kršenja, a potom ga se tereti da je,
"alternativno", znao ili mogao znati što su počinili njegovi
podređeni ali nije poduzeo potrebne mjere da to spriječi ili
kazni.
Predočavajući zakone i uredbe HZHB-a, obrana je u utorak dokazivala
da Blaškić, kao zapovjednik operativne zone, nije imao ulogu ni u
jednoj fazi provedbe kaznenih postupaka.
Tužitelj je, po završetku iznošenja dokaza obrane, ustvrdio kako
nije spreman odmah pristupiti protuispitivanju te su mu suci
odobrili jednodnevnu odgodu.
Svjedok obrane Mato Tadić, koji je bio ministar pravde Federacije
BiH do prosinca 1998. godine, tumačio je zakonske akte u skladu s
kojima Blaškić nije imao ovlasti zapovijediti vojnoj policiji HVO-
a da istražuje krivična djela vojnika HVO-a te da ga vojna policija
nije bila dužna izvijestiti o rezultatima svojih istraga. Vojnoj su
policiji istragu mogli naložiti istražni sudac, javni tužitelj ili
je to mogao naložiti viši dužnosnik VP-a nižemu, napomenuo je
svjedok.
Prema Pravilniku o ustroju i radu Vojne policije u HRHB, vojni
zapovjednici poput Blaškića bili su dužni samo pomoći VP-u u
istrazi o krivičnim djelima, primjerice, dajući im na uvid
dokumente, osiguravajući obilaske na terenu te osigurati da
osumnjičena osoba ne pobjegne.
Vojni zapovjednik također je bio dužan izručiti počinitelja
krivičnog djela istražnom sucu, ali to je bilo moguće u slučaju kad
zapovjednik zna tko je počinitelj, kazao je Tadić.
Obrana je potom dokazivala da Blaškić nije bio zakonski nadležan za
zatvor Kaonik, koji je bio smješten u njegovoj zoni odgovornosti, a
gdje se, dokazivao je tužitelj, nezakonito postupalo prema
bošnjačkim civilima i ratnim zarobljenicima. "Zapovjednici vojnih
zona nisu kontrolirali niti upravljali vojnim niti civilnim
zatvorima. Vojni dijelovi zatvorskog objekta bili su u nadležnosti
civilnih institucija Odjela obrane, a civilni dijelovi zatvorskog
objekta u nadležnosti Odjela pravosuđa HZHB-a", kazao je svjedok.
Svjedok je ukazao kako je, zbog izbijanja rata 1992. godine, u
cijeloj BiH bilo teškoća pri uspostavi vojnih sudova i vojnih
tužiteljstava. "U vojnom sudu i vojnom tužiteljstvu u Travniku
(sjedištu tih institucija za srednju Bosnu), dugo su djelovali samo
jedan sudac i jedan tužitelj. Oni su i sjedište morali tražiti izvan
Travnika", kazao je Tadić. Obrana time nastoji objasniti zašto je
moglo doći do nedjelotvornosti tih institucija u krivičnom
gonjenju.
(Hina) vb sd