RU-IZVESTIJA 12.1.VEDRIN:FR-RU ODNOSI

RUSIJA IZVESTIJA 12. I. 1999. Francuska je na strani Rusije Julija Berezovska razgovarala je s francuskim ministrom vanjskih poslova Hubertom Vedrineom koji je došao u radni posjet Moskvi: " - Kako je ruska gospodarska kriza utjecala na odnose između Rusije i Francuske? = Financijska oluja koje je bjesnila u kolovozu 1998. odrazila se, dakako, na naše trgovinske odnose. No treba nam nekoliko mjeseci da bismo dobili potpuniju predodžbu o njezinim posljedicama. Rusija i dalje uvozi robu. Većina francuskih poduzeća u Rusiji odlučila je ostati tu. To je dobar znak. Francuske su vlasti sa svoje strane zadnjih mjeseci također očitovale povjerenje i solidarnost prema Rusiji. Francuska je na strani Rusije. Ne želimo vam nametati put kojim ćete ići - taj je izbor na ruskom narodu. Mi smo zainteresirani za gospodarsku suradnju koja će odgovarati interesima obiju strana. Usput ću primijetiti da neki koraci koje je najavila vaša vlada - veća uloge države u gospodarstvu, pokretanje industrijske i socijalne politike - odgovaraju socijaldemokratskom pristupu problemima koji danas prevladava u Europskoj uniji. Međunarodne financijske ustanove moraju odigrati ključnu ulogu u rješavanju najvećih i najžurnijih problema u Rusiji. - Koliko će francuska diplomacija uzeti u obzir nacionalističko i protuzapadno raspoloženje koje se u zadnje vrijeme pojavljuje u Rusiji? = Tim raspoloženjima ne treba pridavati preveliku važnost. Nimalo nas ne treba čuditi ni zabrinjavati to što si pod konac tragičnog stoljeća ruski narod postavlja pitanje kada će napori koje ulažu zadnjih sedam godina već uroditi plodom? To što patnju i strah ljudi neki žele iskoristiti u političke svrhe, nije nimalo čudno, ali je potreban svakodnevni oprez i razumne protumjere. U svezi s time pozdravljam činjenicu da je ruski vrh potvrdio svoju odanost reformama i nastavlja dijalog sa zapadnim partnerima. - Kakvu ulogu u razvitku francusko-ruskih odnosa imaju osobni odnosi između naših predsjednika? = Ti odnosi još imaju vrlo važnu ulogu. Jedna od zadaća moga posjeta je priprema za posjet ruskog Predsjednika Parizu do kojega bi trebalo doći koncem ovog mjeseca. Odnosi između dvojice premijera također su izvrsni. Radio sam s Jevgenijem Primakovom dok je bio ministar vanjskih poslova. U njega imam veliko povjerenje. U istom duhu sada radim i s Igorom Ivanovom, vašim sadašnjim ministrom vanjskih poslova. Francusko-ruski odnosi moraju biti snažan i stalan čimbenik međunarodnih, i napose europskih odnosa. - Koliko Vam se čini mogućim vojno upletanje Zapada na Kosovu? = Danas se pitanje ne može tako postaviti. Prva je zadaća članova kontaktne skupine da odmah počnu pregovore o stvarnoj samoupravi Kosova u sklopu međunarodno priznatih granica. Sada radimo na osnivanju proširene pregovaračke skupine. U njoj moraju biti zastupljene sve političke struje, a ona će morati donijeti političku odluku na temelju međunarodnih propisa. Prijetnja primjenom sile bila je odlučujuća za sklapanje sporazuma između SRJ, OESS-a i NATO-a sredinom listopada. Tada je cilj bio spriječiti humanitarnu katastrofu i zaustaviti nasilje na Kosovu. Danas je naš cilj naći političko rješenje. - Slažete li se da je tijekom rješavanja kosovske krize postala očita promjena prioriteta francuske diplomacije na Balkanu koja je tradicionalno bila okrenuta Srbima? Kada je došlo do te promjene i je li ona u vezi s dolaskom predsjednika Chiraca na vlast? = Francuska diplomacija nije nikada bila tako ni pro-, ni antisrpska. Kao što nikada nije bila ni pro-, ni antialbanska. Treba li francusku diplomaciju ipak odrediti, možemo reći da je ona projugoslavenska i da je za miran zajednički život naroda na tome području. Danas je naš glavni zadatak stabilizacija tradicionalno nestabilnog područja kao što je jugoistok Europe. Ta se stabilizacija ostvaruje demokratizacijom državnih ustroja i političkog života u zemljama tog područja i razvitkom njihova gospodarstva. Konačni je cilj 'europeizacija Balkana'. Francuska je od samog početka kosovske krize imala glavnu ulogu: svratila je pozornost međunarodne zajednice na nastale prilike (francusko-njemački prijedlog iz studenog 1997.), sudjelovala je u traženju političkog rješenja (ni status quo, ni neovisnost, već vrlo visok stupanj samouprave), zahvaljujući njezinim naporima, u New Yorku je u rujnu 1998. obnovljeno sudjelovanje kontaktne skupine na razini ministara, ona je u Vijeću sigurnosti sudjelovala u donošenju rezolucije kojom su utvrđene granice djelovanja NATO-a i OESS-a. Ona je i dalje jako poduzetna u traženju rješenja. - Kakva je uloga Francuske i europskih partnera u 'monopolarnom' sustavu u svijetu? Mogu li postupci SAD-a u Iraku ubrzati političku integraciju Europske unije i prijelaz na 'zajedničku vanjsku i obrambenu politiku'? = Francuska je saveznica i prijateljica SAD-a, no to ne znači da uvijek pristaje uz njezino stajalište. U vezi s Irakom uvijek smo imali vlastiti pristup. Strogo poštujemo rezolucije i tražimo njihovu točnu provedbu. Mi imamo svoje mišljenje o izlasku iz te krize. Svakako, mi želimo da se Europa potvrdi kao jedan od polova višepolarnog svijeta kojemu mi težimo. Uvođenjem eura završena je presudna faza u izgradnji Europe. Napreduju i radovi na izradi opće vanjske politike i politike sigurnosti, no za to treba još vremena. - Pokušava li francuska diplomacija preuzeti vodstvo u rješavanju iračkog problema? Koji su francuski prijedlozi za provedbu reforma posebnog UN-ova povjerenstva za razoružanje Iraka? = Naš je cilj pomoći da se u regionalnu skupinu vrati miroljubivi Irak koji će živjeti u miru sa svojim susjedima, a na širem planu cilj je stabilan Bliski istok okrenut gospodarskom razvitku i politički otvoren. Sada je riječ o tome kako doći do tog cilja. Nakon sedmogodišnjih provjera, vojni udari SAD-a i Velike Britanije stvorili su nove prilike. Po završetku Zaljevskog rata 1991. međunarodna se zajednica morala pobrinuti da neutralizira iračko oružje za masovno uništenje koje je još bilo ozbiljna i neposredna prijetnja tome području. Posebno povjerenstvo UN-a i MAGATE dobro su radili, bez obzira što su ih Iračani stalno ometali. Je li moguće takvim nadzorom dobiti nove rezultate? Sumnjamo. Stoga mislimo da međunarodna zajednica mora stvoriti mehanizme koji će spriječiti ponovno naoružavanje Iraka i riješiti pitanje tako da uništi sastavne dijelove oružja za masovno uništenje koji su još mogli ostati. Uspijemo li se dogovoriti o takvom mehanizmu, više ne bi bilo razloga za produljenje embarga na naftu. Naravno, uz uvjet da se donesu mjere za nadzor nad korištenjem novca od izvoza nafte. Tako se ta tri francuska prijedloga spajaju u jedan: prijelaz na stalan i djelotvoran nadzor koji će omogućiti da se ukine embargo na naftu koje se izvoz financijski nadzirao kako ne bi došlo do ponovnog naoružavanja. Takvim bi preusmjeravanjem sankcije UN-a ponovno bile primijenjene u prvotnu svrhu, tj. za neutralizaciju iračke vojne prijetnje, a irački narod ne bi dospio u položaj talaca. - U Rusiji su mnogi udare na Irak doživjeli kao dokaz o promjeni cjelokupnog sustava međunarodnih odnosa i uspostavi novog svjetskog poretka. Mislite li da je potrebno vratiti ugled UN-u? = Mislim. Prvi korak prema tome bilo bi da Vijeće sigurnosti osnuje novo nadzorno tijelo koje će bolje odgovarati sadašnjim prilikama."