IT IL MANIFESTO 10. I.M. ĐUKANOVIĆ

ITALIJA IL MANIFESTO 10. I. 1999. 'Milošević treba Kosovu dati autonomiju' "(...)Problemi republike Crne Gore su mnogostruki. Ona sa Srbijom sačinjava jugoslavensku federaciju, zemlja ima šest stotina tisuća stanovnika, visoke planine i obale nevjerojatne ljepote, i gospodarstvo u rasulu. Prije 1991. najveći su prihodi dolazili od turizma, a ove je godine sveukupno bilo 12.000 posjeta. Mediji su uvelike utjecali na izbor mjesta za odmor, premda Crna Gora nije imala ratnih epizoda i održava odnose sa susjedima, Hrvatskom i Albanijom. Nezadovoljstvo zbog gospodarstva u zastoju i politička ovisnost o Beogradu pomogli su, tijesnoj, izbornoj pobjedi sadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića, iz socijalističke demokratske partije, nad bivšim predsjednikom vlade Momirom Bulatovićem koji je danas predsjednik srpske vlade u Beogradu. Središnja vlada nije priznala izabrane, velike su napetosti stvorile strah od sukoba, a potom je sve stalo, ali u duhu uzajamnih prkošenja koji su izazvali glasine o mogućem odcjepljenju Crne Gore, ili prelasku republike u područje utjecaja Sjedinjenih Država ili Njemačke.(...) Predsjednik Milo Đukanović rodio se u Nikšiću 1962. u jednoj staroj obitelji, a u politiku ulazi jako rano, bivši komunist, bio je vjeran Miloševiću do potpisivanja Daytonskih sporazuma.(...) - Predstavnici srpskih demokratskih stranaka su vas u svojim govorima na kongresu vaše stranke poticali da nastavite sa svojim radom koji bi predstavljao primjer i vodič za Srbiju. Smatrate li da bi se koalicija 'Zajedno' mogla obnoviti i ponuditi vam vodstvo? = Imam dojam da srpska oporba, razjedinjena na mnogo načina, od Crne Gore traži stvari koje ne možemo dati. To je, nažalost, njihova objektivna slabost. Kažem nažalost jer smatram da je političku pozornicu u Srbiji moguće demokratizirati samo kvalitetnim dijalogom između srpskih demokratskih snaga i Crne Gore. Danas je oporba sasvim rubna, bilo u političkom pogledu, bilo u medijskom, stoga nije jako realno da neke beogradske ličnosti očekuju da Demokratska socijalistička stranka Crne Gore obavi zadaću umjesto njih. Crna Gora može imati važnu ulogu u demokratizaciji Jugoslavije i mi to već činimo. Na jugoslavenskoj političkoj sceni djeluju dva posve različita koncepta, onaj Miloševićev, autistični koncept bez gospodarskih i demokratskih perspektiva, koji saveznu republiku koči u europskim demokratskim procesima, a drugi je koncept onaj kojega provodimo u Crnoj Gori, proces gospodarske, demokratske reforme i europske integracije. Ta dva koncepta su danas u oštrom sukobu. Ne dvojim da će budućnost pripasti konceptu kojega predlaže Crna Gora, a on će se provesti utoliko brže ukoliko će moći utjecati na, i na isti put navesti, jugoslavensku republiku. Za zaključak mogu reći da Crna Gora može pomoći borbi protiv Miloševićeva autokratskog sustava, no ne može umjesto demokratske oporbe obaviti posao obnove čvrste fronte.(...) - Prije jednog stoljeća na Balkanu su se krvavo sukobili Obrenovići, koje su podupirali Nijemci, i Karađorđevići, koji su imali potporu Engleza. Danas se na Balkanu sučeljavaju Njemačka i Sjedinjene Države radi tržišta. U slučaju kad bi Crna Gora bila u to umiješana, kome bi se priklonila? = Crna Gora je zainteresirana da se politički i gospodarski integrira na europskoj i svjetskoj razini. Zbog međunarodne situacije savezna država isključena je iz međunarodnih institucija, zbog čega Crna Gora ne može u njima sudjelovati te se nalazi u nezgodnom položaju. To je stanje još gore ako se podsjetimo da je tijekom kraljevine kralja Nikole Petrovića Njegoša (oca Elene di Savoie, kraljevao je od 1860. do 1916.) Crna Gora imala odlične diplomatske odnose s ostatkom svijeta. Glede toga sam imao prigodu jugoslavenskoj vladi dati razne prijedloge. Smatram da je nerealna vizija predsjednika Miloševića da hoće vršiti utjecaj, s ovog prostora razjedinjenog Balkana, na geopolitičkoj razini i na politički poredak, inercija iz prošlosti. Danas je svjetska politička scena sasvim drukčija. Mislim da bi današnja jugoslavenska diplomacija trebala poznavati međunarodna politička kretanja i nastojati naše državne i političke interese uključiti u tu svjetsku matricu.(...) Mogu reći da su odnosi Crne Gore sa Sjedinjenim Državama odlični, do sada je SAD našoj zemlji dao veliku potporu, i mislim da će uslijediti i prava gospodarska pomoć. Tijekom posljednje godine obnovili smo dobre odnose s predstavnicima Europske unije, uključujući i Njemačku. Članice Europske Unije dale su nam znak koji bi mogao predstavljati mogućnost i za Jugoslaviju, no koraci iz Bruxellesa su do sada bili vrlo polagani. Želja Crne Gore je da ima dobre odnose s europskom zajednicom, kojoj pripada u zemljopisnom i teritorijalnom pogledu, i, također, sa Sjedinjenim Državama koje su do sada pokazale veliki interes za pomoć demokratskom procesu Crne Gore. - Kakvi su stvarni odnosi sa Srbijom? Ustav iz 1992. ostavljao je široki prostor za mogućnost konefederacije. Je li to cilj koji želite postići i, eventualno, u kojem vremenu? = Ustav je zamišljen kao federacija građana jednakopravnih republika. U političkom tumačenju tih ustavnih gledišta može se kazati da je to federacija koja naginje konfederaciji. U stvarnosti, u ovom trenutku, Jugoslavija funkcionira na način koji bi mogao navesti na pomisao o loše uobličenoj ustavnoj situaciji. Interesi Crne Gore dobro su zaštićeni rješenjima o Saveznoj Republici Jugoslaviji. To je jako važno s obzirom na nerazmjer u okviru federacije. Svojim je ponašanjem Milošević praktički poništio ustavni sustav zemlje, i danas postoji savezna vlada koju je on izabrao na neustavan način, prema njegovim političkim ciljevima. Tu vladu Crna Gora nije potvrdila i Crna Gora ne priznaje ni jednu odluku toga tijela.(...) Dakle, skupština i vlada djeluju isključivo na neustavan način. Svjedočanstvo toga nesuglasja bili su pregovori s Holbrookeom. Milošević je preuzeo dužnost obavljanja dogovora s predstavnikom SAD-a i glede pitanja za koja nije ovlašten. Sve do danas nije razmotrio mogućnost da skupštinu i jugoslavensko javno mišljenje obavijesti o rezultatima tih pregovora. On očito Jugoslaviju smatra taocem svoje politike. Crna Gora odbija tu ulogu. Ako Milošević ustraje u toj svojoj borbi da uništi Jugoslaviju, za nas će to značiti kraj savezne republike. - Dakle, odcjepljenje? = Milošević svakodnevno poduzima korake kako bi utjecao na vladu i preuzima ovlasti koje ne bi trebale postojati u jednoj saveznoj vladi. Danas Jugoslavija funkcionira ispod razine konfederacije. Crnogorska vlada poznaje Miloševićeve poteze, primjerice, u svezi s pitanjem carina i trgovine s inozemstvom (Milošević je import- export monopol povjerio JUL-u, stranci svoje supruge). Ako bi Milošević tiskao novac bez pokrića, bit ćemo prisiljeni zauzeti protekcionističko stajalište.(...) - Kakvu bi hipotezu iznijeli za rješenje problema Kosova? = Jedino moguće rješenje za Kosovo je autonomija u Srbiji i Jugoslaviji. Od početka krize Crna Gora se zauzela za posredovanje u nepovjerenju između kosovskih Albanaca i srpskih vlasti. Milošević je odbio naš prijedlog, a da bi potvrdio svoju odluku izmislio je referendum kojim je pokazao svoju političku kratkovidnost i nepostajanje političke strategije. Prije šest mjeseci je odbio Gonzalesovu misiju s pet ili šest osoba, a sada je prihvatio nadzor NATO-a i 2000 promatrača OESS-a. U stanju na Kosovu sukobljavaju se dva gledišta, a jedno stajalište isključuje drugo. Veći dio kosovskih Albanaca želi potpunu neovisnost i ciljaju na stvaranje velike Albanije. Milošević želi Kosovo zadržati u sadašnjem položaju. Oba načela su neprihvatljiva. Siguran sam da bi pretpostavljena neovisnost Kosova dovela do daljnjih komplikacija u području. Odmah bi se pojavilo pitanje u vezi s Makedonijom, s Crnom Gorom, a ono već postoji s Albanijom. Više se ne bi radilo samo o regionalnom problemu, a uzevši u obzir izbjeglice koje se razlijevaju po cijeloj Europi, to bi vrlo brzo postao europski problem. Istovremeno je neprihvatljivo s Miloševićeve strane, Kosovu ne dati kvalitetnu autonomiju. Nedavno sam se susreo s američkim veleposlanikom Christopherom Hillom, ovdje u Crnoj Gori, i razgovorali smo o tom pitanju, platforma koju on predlaže mogla bi biti rješenje." Razgovarala je Jeanie Toschi Visconti.