ZAGREB, 11. siječnja (Hina) - Pjevanje u hrvatskome glagoljaškom +bogoslužju jedinstveno je u rimokatoličkom obredu, a hrvatsko +pučko glazbeno naslijeđe etnolozi smatraju najstarijim u Europi, +obrazlaže Jasna Polić-Biliško u reviji
EuroCity.
ZAGREB, 11. siječnja (Hina) - Pjevanje u hrvatskome glagoljaškom
bogoslužju jedinstveno je u rimokatoličkom obredu, a hrvatsko
pučko glazbeno naslijeđe etnolozi smatraju najstarijim u Europi,
obrazlaže Jasna Polić-Biliško u reviji EuroCity. #L#
U počecima svoje pismenosti Hrvati su u bogoslužju rabili
staroslavenski jezik iz knjiga pisanih glagoljicom te pjevali, ne
na latinskom, nego na svom jeziku.
U Dalmaciji, Krbavi, Lici, Hrvatskom primorju i Istri, nastavlja
autorica, staroslavenski jezik i glagoljsko pismo zadržali su se u
crkvenom obredu gotovo 1.000 godina.
Pučke crkvene pjesme prenošene su od uha do uha s koljena na
koljeno. Zapisivali su ih pisari nazivani glagoljašima.
Glagoljaško pjevanje može biti jednoglasno i višeglasno, ali
uvijek bez instrumentalne pratnje. U tim napjevima ima elemenata
gregorijanskog korala te svjetovnoga vokalnoga folklora.
Glagoljaška "Bog se rodi v Vitliomi" (Bog se rodio u Betlehemu),
smatra se jednom od najstarijih božićnih pjesama uopće. Najstariji
zapis te pjeme potječe iz 14. stoljeća, međutim, više je nego
sigurno da je mnogo, mnogo starija jer je zapisu moralo prethoditi
dugo vrijeme usmene predaje. Nastala je u okružju staroslavenske
liturgije, ali se raširila i u "latinične krajeve", objašnjava
Jasna Polić-Biliško.
Pjesma "Bog se rodi v Vitliomi" na repertoaru je mješovitog
pjevačkog zbora Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba kojeg
predvodi muzikolog dr. Izak Špralja, ugledni član franjevačke
redovničke zajednice samostana na Ksaveru. Franjevci sa Ksavera i
danas s vremena na vrijeme bogosluže na staroslavenskom jeziku.
(Hina) ld ld