US WASH. POST 6. I. EUROPSKI PARLAMENT

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 6. I. 1999. Mnogo predizborne agitacije za malo moći "Predizborne agitacije za izbore u Europski parlament, koji će se održati sljedećeg lipnja, već su izazvale trzavice u francuskom vladajućem sloju", izvješćuje iz Pariza Charles Trueheart. "Nadolazeće glasovanje, kojega su ulozi gotovo nevažni, razdire vladajuću ljevicu, oporbenu desnicu, pa čak i ekstremnu desnicu. U trenutku kad se 11 od 15 zemalja Europske unije priključuje monetarnoj uniji, politička Europa ostaje samo zamisao na papiru. Sveeuropski birokrati, suci i zakonodavci vrijede onoliko koliko su moćni, a moć 626 članova Europskog parlamenta koji sjede i raspravljaju u Strasbourgu iznimno je slabo određena i primjenjivana. U Francuskoj je kampanja za Europski parlament 1999. zapravo prvi krug borbe za sljedeće velike francuske izbore - predsjedničke, koji će se održati 2002. To je razlog zbog kojega su Francuzi svjedoci međusobnih borba svih ovdašnjih političkih obitelji. Rascjep broj jedan: 'Pluralistička ljevičarska' vlada premijera Lionela Jospina uspijevala je većim dijelom svojih 19 mjeseci na vlasti ušutkavati svadljive zelene i komunističke članice svoje koalicije. No izbor Daniela Cohn-Bendita za vođu francuske liste zelenih na europskim izborima izazvala je u francuskoj vladi nervozu koja će vjerojatno trajati do lipnja. Cohn-Bendit podrijetlom je Francuz, a kad je prognan iz Francuske zbog vodstva u studentskim nemirima 1968., postao je njemački državljanin. On zelene u Jospinovoj vladi prekorava zbog njihovih razmjerno umjerenih stajališta o mnoštvu pitanja. Cohn-Bendit nalazi se ove godine na čelu kandidatske liste francuskih zelenih, jer francuski zakon nefrancuskim građanima dopušta da predstavljaju zemlju u Europskom parlamentu. Kao rezultat, posao vođenja francuske socijalističke liste na europskim izborima nosi dodatni teret preuzimanja Cohn-Bendita, što je toliko neprivlačan izazov da se istaknuti francuski socijalisti natječu tko će prije odbiti tu čast. Snažnom je pritisku navodno podvrgnut Francois Hollande, mladi čelnik socijalističke stranke, da preuzme francusku socijalističku listu na lipanjskim izborima. Izvješća kažu da on nema želuca ni za natjecanje, ni za posao koji bi imao dobre izglede dobiti. (...) Tu je i rascjep broj dva: riječ je o francuskim strankama desno od centra, čiji je titularni vođa Jacques Chirac. One su također posvađane oko toga tko će ih voditi na europskim izborima. Bit će to za njih prigoda da se namire nakon razornih parlamentarnih izbora 1997. kad su Chiracovi saveznici izgubili vlast od Jospinovih socijalista. Philippe Seguin očigledan je izbor za vođu liste, osim što je 1992. predvodio gotovo uspješan pokušaj suzbijanja javnog referenduma u Francuskoj o prihvaćanju eura. Sad je nova valuta prihvaćenija, a Seguin se odrekao svojega stajališta iz prošlosti. No njegov žar za europske integracije smatra se sumnjivim, i kao takav, sramotnom suprotnošću Chiracovoj nepatvorenoj ljubavi za Europu. Bivši ministar unutarnjih poslova, gaullist Charles Pasqua, samo je otežao Chiracov i Seguinov posao, najavljujući da će napustiti stranku te se u lipnju natjecati odvojeno na antieuropskoj listi. Kandidatska lista Pasquae iskorištava nesigurnost u vezi s europskim integracijama i raspoloženje obrane francuskog suvereniteta. Analitičari drže da bi mogla imati uspjeha na izborima za Europski parlament. Zanemarite ironiju - političari vode kampanju da bi bili izbabrani na položaj u ustanovima čije moći obećavaju ograničiti ili umanjiti. (...) Tu je i rascjep broj tri: snažno antieuropski orijentirana Nacionalna fronta, koja je možda već pokvarila svoju priliku. Natjecanje je trebalo osnivaču stranke, Jean Marie Le Penu, dati prigodu da skupi svojih uobičajenih 15% francuskih glasova i nastavi širiti svoja ksenofobična gledišta u europskom tijelu. No sad je i Nacionalna fronta opterećena razilaženjima u mišljenju. Zbog pobune pod vodstvom Le Penovog zamjenika, Brune Megreta, u europskim bi izborima mogli imati dvije liste Nacionalne fronte. S tim raskolom, u pitanju je Le Penova snaga na predsjedničkim izborima 2002., a o tome se očito i radi. Izbori za europski parlament, kažu novine, 'prigoda su za čišćenje kuće'. No u sljedećih pet mjeseci, kuća će biti u neredu.'"