LA STAMPA 6. I.- KRAJ DOMINACIJE DOLARA

ITALIJA LA STAMPA 6. I. 1999. Zbogom monologu dolara "Sjedinjene Države sigurno su još 'stariji brat', ali, barem u ovom trenutku, više nisu i 'veliki brat' koji može imati financijsku hegemoniju nad svim ostalim zemljama. To je rezultat ulaska eura na međunarodnu monetarnu pozornicu, koji sigurno nije bio na mala vrata. Kakva god bila efektivna snaga nove monete, makar bila i opravdana sumnja u njezinu temeljnu krhkost, potrebno je zaključiti da su tržišta odmah euro postavila u dijalektički odnos s dolarom, a ne u podređeni položaj, na taj način korjenito mijenjajući panoramu svjetskoga gospodarstva. Dug monolog dolara, koji je trajao od vremena Drugoga svjetskog rata, zaključen je barem privremeno, i u ovom trenutku postoje dva pola međunarodnih financija. Među njima se otvara neodređeno razdoblje uspoređivanja koje bi se moglo pretvoriti u otvoreni sukob. To uspoređivanje nadomješta prethodnu potrebu državnih valuta da traže, na vlastiti trošak, 'ispravan' tečaj prema američkoj valuti, dok je ona mogla na ostatak svijeta gledati s, kako se to nazivalo, dobroćudnim neobaziranjem. Takva strukturalna promjena međunarodnim financijama daje 'političku' dimenziju, no to sigurno nije zato što je jedan niz režima, poznato neprijateljskih prema Sjedinjenim Državama, požurio najaviti prijelaz s dolara na euro kao pričuvnu valutu, već stoga što Sjedinjene Države više nisu u stanju provoditi monetarnu politiku bez troškova na međunarodnom planu. Japan desetljećima, da bi prodavao svoje proizvode u Sjedinjenim Državama, nije imao druge alternative nego da akumulira dobit u dolarima, i sigurno nije slučajno to što je japanska vlada odabrala upravo dan početka eura da bi optužila Sjedinjene Države da u svoju korist iskrivljuje tržišna pravila. Nadmetanje za osjetljivu (i prestižnu) ulogu posrednika svjetskih kapitala možda je danas uistinu počelo i možda se i u Sjedinjenim Državama, s financijskoga gledišta, počinje primjenjivati stara izreka velikog američkog ekonomiste, Miltona Friedmana, prema kojemu 'nijedno jelo nije besplatno'. Do sada su, zapravo, vlasti u Washingtonu uživale sve prednosti koje mogu proizlaziti iz stavljanja u optjecaj novca koji je bio stvarna svjetska valuta, a da su pri tome morale trpiti tek najmanju cijenu; od sada pa ubuduće, tek da se dade jedan primjer, eventualno smanjivanje cijena novca, koje bi odlučile monetarne vlasti u Washingtonu, moći će izazvati valutarne bijegove iz dolara mnogo značajnije od onih u prošlosti, jer će ulagačima biti mnogo lakše na tržištu naći alternativne financijske instrumente u dovoljnim količinama. Do prije nekoliko mjeseci američke financijske vlasti držale su da će razvijeniji karakter njihovih tržišta, koja imaju izvanredno sofisticirane i prilično unosne instrumente, biti dostatna obrana od eura barem nekoliko godina. Zbivanja u svezi s Fondo Ltcm-a, koja su u listopadu nosila rizik da izazovu slom Wall Streeta, međutim, na svjetlo su iznijela ranjivost tih instrumenata, oslabivši tako tu prednost. Znakovito je da se upravo jučer očitovao jasan pad cijena tridesetogodišnjih američkih državnih obveznica. Sa svoje strane, interes je zemalja eura u potpunosti taj da u svojoj valuti plaćaju proizvode koje kupuju od ostatka svijeta, posebice naftu i osnovne sirovine, i da to ne čine dolarom. Zemlje koje trguju s Europom, sa svoje strane, mogu imati interes da jedan dio svojih pričuva drže u Europi kako bi prepolovile rizik koji znači samo jedna valuta. Nadmetanje se tako premješta i na polje velike svjetske gospodarske strategije, tamo gdje su se Europa i Sjedinjene Države, makar i imali mnogobrojne zajedničke interese, jasno razišle, kao što to, između ostaloga, pokazuje i oštar spor 'rata banana' kojime se riskira da se napravi važan korak unatrag u slobodi trgovinske razmjene. Kako se uspoređivanje ne bi pretvorilo u sukob, potrebno je novo ponašanje koje će nadići tradicionalnu suradnju i koje će, s američke strane, dovesti do odstupanja od neke vrste 'prirodne' nadmoći u monetarnim pitanjima. Radi se ponajprije o načinu razmišljanja, koje je, među ostalim, moguće opaziti u propovjedničkom tonu kratkih (i velikim dijelom razboritih) komentara dvojice vrlo poznatih američkih ekonomista u jučerašnjoj La Stampi. Taj se ton treba sniziti, imamo svjetski monetarni poredak koji se brzo treba srediti, prije no što gospodarstvo planeta konačno sklizne u vrlo opasnu recesiju. Kako bi je izbjegli, uzajamna dobra volja mora nadomjestiti osjećaj nadmoći", piše Mario Deaglio.