NJ 4. I. DIE WELT: NERETVA I SPONA

NJEMAČKA DIE WELT 4. I. 1999. Nada između polumjeseca i križa "Početkom rata početkom devedesetih godina jugoslavenska vojska otvorila je s okolnih brda vatru na glavni grad Hercegovine, koja je s Bosnom povezana tireom (slično kao njemačka zemlja Schleswig- Holstein). Potom je na ruševinama izbio oružani sukob između Muslimana i Hrvata, koji su se u početku kao saveznici branili od srpske agresije. Posljedice nisu bile samo materijalne već i psihičko-socijalne prirode. U gradu u kojem ljudi poznaju jedni druge svi su znali tko je koga ubio. Nemogućim se činio čak i puki paralelni život. Tako je Mostar postao problematičnim djetetom i ispitom za međunarodnu zajedicu, ponajprije za Europsku uniju, koja je u početku preuzela nadzor nad gradom preko bivšeg bremenskog gradočelnika i političara SPD-a Hansa Koschnicka. U tom se razdoblju Mostar razvio u poprište neprekidnog nasilja. Sam Koschnick našao se usred demonstracije fanatičnih Hrvata, koja je naizgled ugrozila njegov život. Borbe noževima, pa čak i pucnjava između muslimanskog i hrvatskog dijela grada bile su svakodnevna pojava. Muslimani koji žive na istočnoj obali Neretve držali su da su ih hrvatski katolici na drugoj obali obmanuli. Zavidno su gledali na drugu obalu gdje se poslovni život, trgovina i život - između ostalog i zahvaljujući povezanosti s Hrvatskom i hrvatskoj valuti kuni - brzo razvijao. Hrvati su pak gledali kako su se na istočnoj obali prvo iz pepela uzdignule srebrne kupole džamija te kako mujezin poziva na molitvu tako glasno da se njegov poziv jasno čuje i u katoličkom dijelu grada. Poznavatelji hercegovačkih prilika tvrde da korijeni žestokog hrvatskog nacionalizma Mostaraca leže u prvom redu u višestoljetnom osjećaju ugroženosti. Užasna vizija bila je i još uvijek jest buđenje u 'katoličkom', hrvatskom Mostaru i - prizor isticanja zelene zastave Proroka na crkvenom tornju. Zanimljivo je da se EU u prvoj fazi svoje nazočnosti u Mostaru teoretski borila protiv sklonosti svađama i sukobima, ali da ih je u praksi - možda čak i nehotice - poticala gdje god je to bilo moguće. Europljani su ustrajali na što širem 'mehaničkom' ujedinjenju sukobljenih dijelova grada; na kraju su željeli u središtu stvoriti određeni 'nadnacionalni' gradski okrug, što je izazvalo otpor u prvom redu među Hrvatima. Pri posveti provizornog mosta nad Neretvom nije postignut dogovor o zastavama, himnama i govornicima - te je taj svečani čin koji je planirala europska strana morao biti odbačen. Danas Neretva još razdvaja mentalitete i svjetove, ali ljudi prelaze s jedne na drugu stranu rijeke. Odlaze u kupovinu na drugu stranu - a neposredna je bojazan iščeznula. Nitko ne može jamčiti da će mir, nad kojim bdiju španjolski vojnici iz sastava SFOR-a sa svojim izviđačkim oklopnim transporterima - potrajati ali u zapadno-istočnom Mostaru počela je klijati nada u odnosima križa i polumjeseca", zaključuje Carl Gustaf Stroehm.