FR-LIBERATION 2/3.1.SCHROEDER I EU

FRANCUSKA LIBERATION 2./3. I. 1999. Kako će Schroeder voditi Europu? "Njemačka je postala predsjedateljicom Europske unije u trenutku kad se uvodi euro. Napokon, ništa normalnije nego da Njemačka prati prve korake zajedničkoga novca - do lipnja 1999. - jer je upravo ona načinila najveću žrtvu, odrekavši se marke, neprijepornog atributa svoje gospodarske i financijske moći. No Njemačka 1999. nije Njemačka Helmuta Kohla kojemu Unija najviše mora zahvaliti za euro i koji je na koncu uvijek znao progurati europske interese prije njemačkih. Gerhard Schroeder, novi socijaldemokratski kancelar čija se zauzetost za Europu dugo činila više nego slabom, imat će prigodu pokazati je li dostojan nasljednik Adenauera, Schmidta i Kohla ili je tek jedan od čelnika zaokupljenih obranom državnih interesa. Potvrdi li se ovo potonje, Unija bi se ozbiljno mogla poljuljati, budući da je Njemačka, kao i Francuska, u središtu europske građevine. Polugodište koje započinje jako je bogato događajima: Agenda 2000 (paket koji sadrži proračun Unije za razdoblje od 2000. do 2006., reforme zajedničke agrarne politike i regionalnu pomoć), imenovanje povjerenstva koje će preuzeti dužnost u siječnju 2000. i gospodina ili gospođe vanjske politike, europski izbori u lipnju itd. Već tri mjeseca Schroeder uz potporu svoga ministra vanjskih poslova, zelenog eurofila Joschke Fischera, pokušava učiniti da se zaborave njegove poruke iz predizborne utrke kada je o euru govorio kao o 'nedonoščetu' i mogućem uzročniku nezaposlenosti. Tako je gospodarski dnevnik 'Handelsblatt' od četvrtka pisao da je euro 'ključ za Europu XXI. stoljeća'. 'Dok se poslijeratno razdoblje završilo padom Berlinskog zida prije devet godina, naša budućnost počinje 1. siječnja 1999.' Otkako je pobijedio na izborima 27. rujna, sve su češće njegove izjave iz kojih se vidi da želi Europu koja će biti više socijalna, više okrenuta zapošljavanju, bliža građaninu, Europu koja će biti više politička, a manje monetarna. To su simpatični govori koje on dosad nije pretvorio u stvarnost. U Parizu se već počinju brinuti zbog nesposobnosti Bonna da ide dalje od riječi. Pače, uznemiruje i jedina stvar u kojoj se Schroeder čini sigurnim u sebe: preuzevši na svoj račun zahtjev Thea Waigela, bivšeg ministra financija, jako popularan među biračima, on traži smanjenje njemačkih davanja u zajednički proračun: 'Mi ne možemo i ne želimo voditi politiku koja kupuje zadovoljstvo naših susjeda, uzviknuo je 10. prosinca. Mi ne možemo i ne želimo rješavati europske probleme njemačkom čekovnom knjižicom.' To je populistička izjava koja prije sluti na zlo kada je riječ o njegovoj sposobnosti da do izvanrednog susreta na vrhu u Bruxellesu 24. i 25. ožujka bez protivljenja riješi glavno pitanje njegova predsjedanja, Agendu 2000. Jer da bi dobio ustupke, nije baš diplomatski postupati s partnerima kao s gotovanima. K tomu, razlog činjenici da Bonn plaća više nego dobiva ponajprije je u ustroju europskih troškova: budući da je oko 70 posto proračuna namijenjeno agrikulturi i regionalnoj pomoći, on ima manje koristi negoli poljodjelske i siromašne zemlje. No, s obzirom na njegovu važnost u bogatstvu Unije, on plaća približno svoj udio. Dakle, veći je problem ponovno uravnotežiti proračun u skladu s novim troškovima, nego ga jako skresati, napose kada jedanaest zemalja ubuduće ima isti novac. Zapravo, monetarno područje nije nikada djelovalo bez financijskog preokreta. Ta ga je briga za gospodarstvo čak dovela do toga da poželi što kasnije proširenje na zemlje istočne Europe, kako bi se njegove financijske posljedice odgodile do 2005. - 2006... Također, kako pomiriti želju da se 'bez kompleksa' brane vlastiti interesi i brigu Bonna da ponovno aktualizira pitanje do kojega mu je stalo, europsku političku uniju koja je u Maastrichtu ostala u kvaru: treba 'smanjiti debalans' s monetarnom unijom, izjavio je nedavno kancelar za 'Handelsblatt'. Čini se, dakle, da on želi Europu koja će biti sve više federalna, a sve manje financijski solidarna. Ima poteškoća u daljnjem djelovanju. Partneri Bonna mogu se, dakle, s razlogom zapitati o pravim namjerama 'nove' Njemačke, Njemačke berlinske republike", izvješćuje iz Bruxellesa Jean Quatremer.