DOPUNA SERVISA POSEBNIH NASLOVA ZA 23. PROSINCA KRŠĆANI-BOŽIĆ

Nadnaslov: Božić za više od milijardu kršćana u svijetu Naslov: Kršćanski božični običaji Podnaslov: Više od milijardu kršćana diljem svijeta proslavit će u noći od petka na subotu rođenje Isusa Krista, uz tradicionalne jaslice i božićno drvce, koji su od 15. stoljeća postali neodvojivi od liturgijskih napjeva i okupljanja vjernika radi obilježavanja rođenja Malog Božića Piše: Michelle MAJORELLE, AFP PARIZ - Više od milijardu kršćana - 950 milijuna katolika, 300 milijuna protestanata, 200 milijuna pravoslavaca (s izuzetkom crkvi u Jeruzalemu, Gruziji i Srbiji), 70 milijuna anglikanaca - proslavit će noću od petka na subotu rođenje Isusa Krista. Ne zna se dan ni sat rođenja onoga koji će kasnije biti nazvan Sinom Božjim, jer se ni u jednom tekstu Novog Zavjeta o tome ne govori. Čini se da je datum 25. prosinca službeno određen 353. kao nadomjestak paganske proslave rođenja sunca (natalis invicti), u trenutku zimskog solsticija, i novog godišnjeg produženja dana. Kršćani su se prilagodili tim običajima dajući tom razdoblju smisao proslave onoga što je za njih bio dolazak prave svjetlosti, one Kristove. Latinski "Natalis" postaje tada talijanski "Natale", španjolski "Navidad", portugalski "Natal" i francuski "Noel". Kasnije neodvojivi od liturgijskih napjeva i okupljanja vjernika radi obilježavanja rođenja Malog Božića, jaslice i božićna drvca pojavili su se u 15. stoljeću. Jaslice su podsjećale na štalicu koja je poslužila kao kolijevka Isusu kad se rodio. U širem smislu nazvalo se "jaslice" svako predstavljanje štale iz Betlehema s Isusom, Marijom i Josipom. Što se tiče predstavljanja magarca i goveda, jednostavno preuzetih iz apokrifnog evanđelja iz 6. stoljeća, ono je vezano uz proročanstvo Izaije: "Govedo poznaje svog gospodara a magarac jaslice svog gospodara". Međunaslov: Drvo iz raja - simbol božićnih svečanosti Božićno drvce je kršćanski običaj koji povezuje dva vjerska simbola: svjetlost i život. U srednjovjekovnim "misterijima", vjerskim predstavama koje su oživljavale zemaljski raj, stvaranje i grijeh Adama i Eve, raj je utjelovljavalo drvo s voćkama, smješteno u središtu pozornice. Nakon nestanka misterija, drvo iz raja ostalo je simbol božićnih svečanosti. Pojavljuje se prvi put u Alzasu u 16. stoljeću, osvjetljava se svijećama u narednom stoljeću, širi se na sjevernu Europu u 19. stoljeću. Godine 1912. Boston na javno mjesto postavlja osvijetljena božićna drvca. Ta inicijativa doživjet će uspjeh i proširiti se na svaki grad, svako selo. Oko Božića postoji izobilje vjerovanja i praznovjerja. Nipošto se ne smije ostaviti praznu kuću te večeri, čak ni da se ode na polnoćku: zli duhovi izabiru tu priliku da zauzmu puste kuće, usprkos božikovini, njihovom najljućem neprijatelju. Na badnje veče dobro je staviti u ognjište onoliko cjepanica koliko ima muškaraca i žena koji slave Božić pod tim krovom: tako nitko neće umrijeti naredne godine. U ponoć, kad počinje misa koja slavi "dobru vijest", zvone u Bretanji (na zapadu Francuske) sva gradska zvona. Na prvi otkucaj ponoći, menhiri i dolmeni odlaze se napojiti u najbližoj rijeci, drobeći sve koji im se nađu na putu. Za to vrijeme ostaje otkriveno blago inače pod njima zatrpano. No treba biti brz, jer granitni blokovi vraćaju se na svoje mjesto na dvanaesti otkucaj ponoći. Preporučljivo je ne zadržavati se u štalama u vrijeme rođenja Isusa: životinje tada progovaraju i teško onome tko čuje njihove tajne. (Hina) br 231513 MET dec 93 231513 MET dec 93