SUTRA IZBORI U SRBIJI

BEOGRAD, 18. prosinca (Hina) - U Srbiji se sutra održavaju izbori za republičku skupštinu. U devet izbornih jedinica (Beograd, Zrenjanin, Kragujevac, Leskovac, Niš, Novi Sad, Priština, Smederevo, Užice) građani će birati 250 poslanika za Narodnu skupštinu od 5.163 kandidata. Izbori se obavljaju po proporcionalnom principu, završavaju dakle u prvom krugu. Ukupno 216 izbornih lista predložilo je 84 stranaka, koalicija i grupa građana. Biračko pravo ima oko 7 milijuna građana. Za godinu dana izborno tijelo se povećalo za 50 tisuća. Izbore u Srbiji pratit će 26 stranih promatrača i oko 200 novinara. Najviše izgleda na izborima imaju Socijalistička partija Srbije, nositelj svih njezinih izbornih lista je sam Slobodan Milošević, zatim DEPOS, najveća koalicija (SPO, Građanski savez, Narodna seljačka stranka, Nova demokracija i nestranački dio DEPOS-a) te Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja. Očekuje se da će te tri grupacije dobiti najviše glasova a da nijedna stranka neće ostvariti apsolutnu većinu, što je inače bio cilj socijalista. Prema svim predviđanjima socijalisti bi mogli postići natpolovičnu većinu uz glasove koje će osvojiti Stranka srpskog jedinstva Željka Ražnatovića Arkana i Udružena ljevica na čelu sa SK-Pokretom za Jugoslaviju (iako toj grupaciji nitko osim njenih čelnika ne predviđa uspjeh). Kako se sada radikali nalaze definitivno u oporbi socijalistima, računa se da bi svi glasovi koje dobiju DEPOS i radikali uz DS Zorana Đinđića i DSS Vojislava Koštunice, kao i nekih manjih stranaka poput Srpske seljačke, mogli osigurati i natpolovičnu većinu oporbi. To bi značilo da predsjednik Milošević mora ponuditi mandat za sastav nesocijalističke vlade nekome iz oporbe, pod uvjetom da Milošević uvaži takve izborne rezultate. U ujednačenoj utakmici socijalista i oporbenih stranaka, presuditi mogu do sada neopredijeljeni glasači. U predizbornoj kampanji socijalistima je bio glavni adut "ostvaren ili gotovo ostvaren nacionalni program", da su zahvaljujući njihovoj nacionalnoj politici stvorene još dvije "srpske države" i pitanje je vremena i povoljnih međunarodnih okolnosti, kad će se sve "srpske zemlje" ujediniti. Socijalisti su tražili razumijevanje građana za sve gospodarske i socijalne probleme, koji su, kako kažu, "uzrokovani nepravedenim i genocidnim sankcijama", uz "obećanja" građanima da se međunarodni položaj Srbije poboljšava, da je svijet konačno "razumije", da će mir uskoro biti uspostavljen a sankcije ukinute. Oni traže povjerenje birača za "dovršenje tog programa". "Ne daj bože, da se socijalistima dopusti da dovrše posao upropaštavanja Srbije", odgovor je oporbe. Sve glavne oporbene stranke temeljile su predizborna istupanja na kritici režima i njegovih katastrofalnih posljedica na unutarnjem i vanjskom planu, u prvom redu na kritici državnog kriminala, na upozoravanju na posljedice hiperinflacije - glad, bijedu, slom privrednog i financijskog života. Ni jedna oporbena stranka nije odoljela nacionalnom "zovu", pa su svi ušli u nadmetanje sa socijalistima o tome "tko bi stvorio veću i bolju Srbiju". Tako se pokazuje da je stvaranje velike Srbije cilj oko kojeg su okupljene sve političke snage, i da je to bio smisao i opravdanje za rat. Vuk Drašković je u ime DEPOS-a unio razliku u gledanju na nacionalni program ustvrdivši "da bi se velika Srbija mogla ostvariti mirnim putem za pregovaračkim stolom", izražavajući istodobno megalomanske planove o granicama velike Srbije. Činjenica da su u DEPOS ušli Građanski savez i Narodna seljačka stranka, jedine političke snage, iako slabe, koje su se od početka suprotstavljale ratnoj i velikodržavnoj politici, ima za rezultat da na javnoj sceni zapravo više nema onih koji su protiv stvaranja velike Srbije. (Hina) ds 181512 MET dec 93 181512 MET dec 93