SERVIS POSEBNIH NASLOVA 1993-RUSIJA

Nadnaslov:Nakon godina uzmicanja Moskva obnavlja imperijalne težnje Naslov: Imperijalno iskušenje Rusije Podnaslov:Ruska strategija ponovnog oživljavanja jakog utjecaja u bivšim sovjetskim republikama pokazala je protekle godine da je Rusija podlegla pred imperijalnim iskušenjem, što se očituje se i u njenoj diplomatskoj i vojnoj aktivnosti. Dok su deseci tisuća ruskih vojnika još uvijek nazočni u bivšim republikama, nova ruska vojna doktrina dozvoljava intervenciju unutar kao i izvan njenih granica. Piše: Paola MESSANA, AFP MOSKVA - Nakon godina geopolitičke izdvojenosti, uvažavanja i nasitnijih nacionalnih zahtjeva i vojnog uzmicanja, Rusija je ponovo 1993. godine podlegla pred imperijalnim iskušenjem, iznova oživljujući jaki utjecaj na svojim "tržištima". Ta se strategija, kako naglašavaju stručnjaci zapadnih obavještajnih službi, učvršćuje u stvarnosti umnogome drugačijoj od one koja je prevladavala desetljećima, dok su SSSR i njegovi sateliti sačinjavali blok pred "vanjskim neprijateljem" kojega danas više nema. No dok su se 1992. godine intervencije Moskve u njenoj "periferiji" doimale kao potreba da se neprestano udovoljava dezorijentiranoj vojsci, "plan" nastao tijekom protekle godine, a kojeg se neki ne libe nazvati "imeprijalističkim", daleko je precizniji. To odražava i ruska diplomacija, koja puno više drži do bivših sovjetskih država, zanemarenih 1991. i 1992. godine i prepuštenih drugim utjecajima. Dok se deseci tisuća ruskih vojnika još uvijek nalaze u bivšim republikama, nova ruska "vojna doktrina" konačno ujesen prihvaćena nakon krvavog gušenja pobune parlamenta u Moskvi, dozvoljava vojnim snagama interveniranje unutar kao i izvan granica. Vojne snage će se suprostaviti svakom "napadu na Rusku Federaciju i njene saveznike" iz ZND-a, vrlo teoretske zajednice, ali koja pokriva područje kojim je Moskva dominirala tijekom više od 70 godina. Uz mogućnost "prvog udara", koju sebi sada priznaje druga nuklearna svjetska sila, a od kojeg je odustala od vremena Leonida Brežnjeva, bivšeg prvog čovjeka Sovjetskog Saveza, uz taj se pojam pojavljuje sablast zasigurno dezorganizirane vojske, no bez sumnje ponešto prebrzo stavljene u stranu. Međunaslov: Vojska - snaga koje se treba paziti Nakon što je pomogla predsjedniku Borisu Jeljcinu spasiti njegov režim u listopadu, vojska je postala snaga koje se treba paziti, koja bi mogla ponovo poslužiti ali i pokrenuti svoje ambicije, unatoč iskazima o "neutralnosti". Nazočnost 25 milijuna dezorijentiranih ruskih slobodnih seljaka u bivšim sovjetskim republikama predstavlja, uz ostalo, opasnost od podržavanja imperijalnih težnji sljedećih godina. Ruska vojska je već od početka godine pridonijela preuzimanju dobrog dijela "bivšeg carstva". Tako u Tađikistanu, nakon što je krajem 1992. godine pomogla neokomunistima da se vrate na vlast, vojska na granicama zaustavlja ratoborne prohtjeve islamskih mudžahedina, pristiglih iz Afganistana. U Gruziji, gdje je zahvaljujući vještoj dvostrukoj igri Moskva najprije dozvolila abhaškim separatistima preuzimanje kontrole nad svojim područjem - što osigurava njihovom ruskom savezniku pristup crnomorskim lukama -, a zatim i gruzijskom čovjeku broj jedan, Eduardu Ševardnadzeu da sačuva svoju vlast pred bivšim predsjednikom Zvijadom Gamsahurdijom. Cijena koju je trebalo platiti bilo je pristupanje Tbilisija ZND-u, što su Gruzijci odbijali od svoje nezavisnosti 1991. godine. Baku je platio istu cijenu za razvlaštenje jednog predsjednika čiji je panturcizam "smetao". Nakon pobune vođene zahvaljujući vojnoj opremi koju je ruska vojska "zaboravila" na sjeveru Nagornog Karabaha, bivši prijatelj Leonida Brežnjeva, Gajdar Alijev vratio se na vlast u Azerbejđanu i nešto kasnije priključio svoju zemlju ZND-u. Armenija je prvi saveznik koji ne zaboravlja da za svoje pobjede u Azerbejdžanu puno duguje suptilnoj igri Rusije na Kavkazu. Baltičke zemlje, koje su najudaljenije od "sovjetskog sustava" i koje nisu članice ZND, ostaju djelomično potčinjene ruskom gospodarstvu. To je poluga koju se Rusija ne libi upotrijebiti kako bi izvršila pritisak na te male, starteški važne, države u kojima je smješteno oko 20.000 ruskih vojnika i gdje su beskonačni pregovori usmjereni - u svakom slučaju službeno - na problem velike ruske manjine koju bi baltičke zemlje željele reducuirati. Ostaje Ukrajina, treća svjetska nuklearna sila koja zadaje puno briga "velikom slavenskom bratu". Ali neki stručnjaci ne oklijevaju proreći da će se Kijev, žrtva gospodarske krize bez presedana i inspiriran Moskvom, prići pod rusko okrilje. (Hina) br 081138 MET dec 93 081138 MET dec 93