IZBOR IZ DOMAĆEG TISKA: SLOBODNA DALMACIJA

ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - U povodu nedavnih izjava talijanskog ministra vanjskih poslova Andreatte o mogućim sankcijama protiv Hrvatske i razmjeni teritorija, Frano Baras u komentaru "Postoji li rimski 'memorandum'?", u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji "otkriva: "Naoko iznenađujuće ministrove izjave samo su međutim nastavak dugogodišnje, prikrivene strategije stanovitih apeninskih političkih, vojnih, novčarskih i kulturnih krugova predvođenih militantnim 'esulima' iz Istre, Rijeke, Zadra". Oni su, ističe Baras, "početkom osamdesetih godina razradili novu koncepciju prikrivenoga i polutajnoga iredentističkog djelovanja", a kao dokaz prenosi glavne smjernice koje je stanoviti Mario Gradi predložio u članku 'Iredentizam jučer, danas, sutra', objavljenom 1984. u rimskom političkom časopisu Intervento. Baras piše kako su polazišta toga svojevrsnog "apeninskog memoranduma" bile dvije inačice: "ili će Jugoslavija bez teškoća prebroditi krizu posttitovskoga razdoblja ili će je rastrojiti unutarnje centrifugalne sile, odnosno vanjski agresor. U prvome slučaju Italija mora Jugoslaviji pružiti 'inteligentno čvrstu potporu', provoditi politiku 'dobrosusjedskih odnosa', obogaćujući je 'iskrenom brigom nad svime što je od talijanštine preostalo u Istri i Dalmaciji'". Raščlanjujući drugu mogućnost, Baras prenosi kako bi Italija trebala "odmah raskinuti Osimske sporazume, te 'dugoročnim diplomatskim djelovanjem' utvrditi interesne sfere s Hrvatima i sa Slovencima, kojima će to biti potrebno da bi sačuvali svoju slobodu i neovisnost.. U očekivanju sudbonosnoga raspleta valja što više podupirati okupljanje izbjeglica, jačati njihova udruženja, povećati broj publikacija, tako da 'naši mladi ne odrastaju samo kao Rimljani, Torinci ili Napuljci, već da gaje nostalgiju i pečat mjesta svojega podrijetla. Osobito valja poticati djelovanja na kulturnome i povijesnom polju, kako bi se spasilo svjedočanstva slavne prošlosti, a odbacilo ili ispravilo laži protivničke propagande'", prenosi Baras. Navodi kako se preporučalo "uputiti predstavku Komitetu za ljudska prava pri Ujedinjenim narodima" i nastavlja citirati: "Ipak, najvažnije je da 'esuli' ne ostanu u zatvorenome krugu. Oni moraju sklapati brojna savezništva s idejno srodnim snagama. Moraju se služiti svim raspoloživim sredstvima da bi pobudili što veću pažnju svjetske javnosti". Frano Baras ističe kako je ubrzo utemeljen 'Kooordinacijski odbor' koji je objedinio djelatnosti svih izbjegličkih udruženja te navodi njihove važnije publikacije, predavanja i diplomatske akcije. "U listopadu 1985., prvi put u povijesti, 'esule' službeno primaju predsjednik države i papa. Ivan Pavao II gorko ih je razočarao pozdravivši ih u ime svetih Ćirila i Metoda. S predsjednikom Cossigom, međutim, zadržali su se u 'duljem srdačnom razgovoru'. (Te posjete, iz diplomatskih razloga, prešutjela su gotovo sva talijanska sredstva javnoga priopćavanja.)". Na kraju svog komentara Frano Baras ističe kako su 'esuli' oslonac potražili i u Beogradu. "Očit primjer bio je velik simpozij o dubrovačkoj prošlosti priređen u Bariu, na koji nije bio pozvan ni jedan znanstvenik iz Hrvatske, ali su zato bili prisutni akademici SANU i neki profesori povijesti iz Sarajeva. Da ironija bude veća, skup je u ime SFRJ pozdravio tadašnji ambasador u Italiji Ante Skataretiko!", ističe Baras. (Hina) sp 220845 MET nov 93 220845 MET nov 93