PREGLED STRANOG TISKA

BRITANSKI RADIO - BBC 14. XI. 1993. Pregled tiska The Sunday Times objavio je članak svoga dopisnika iz Viteza gdje je u petak izvršena zamjena britanskih vojnika iz sastava mirovnih postrojba UN. "Novi britanski puk sasvim sigurno očekuje manje prijateljsko okruženje od onoga koje je u dolini Lašve vladalo prije godinu dana kada su prvi britanski vojnici stigli u Bosnu. Sada je Vitez bojišna crta između hrvatskih i muslimanskih postrojba, a njime dnevno odjekuju bombardiranja i pucnjava iz lakoga oružja. Nedaleko od smještajne postaje britanskih vojnika nalazi se tvornica eksploziva koju drže Hrvati. Oni kažu, ako se Muslimani približe, dići će u zrak nekoliko tisuća tona eksploziva i cisterne s dušičnom i sumpornom kiselinom. U tom slučaju Britanci bi imali samo dva sata za evakuaciju. Očit je i sve jači ekstremizam među muslimanskim postrojbama. U petak je televizijsku ekipu BBC-a u Zenici okružilo nekoliko stotina boraca 7. brigade poznate po fundamentalizmu. Pripadnici te bosanske brigade, zatvaraju u gradovima lokale koji toče alkohol. Britanski novinari zadržani su nekoliko sati pod sumnjom da su špijuni. Prošloga tjedna novopridošli britanski vojnici ispalili su devedeset rafala na jednoga snajperistu koji ih je napadao s područja koje drži pretežno muslimanska bosanska vojska. Pripremajući se za odlazak, vojnici iz puka Princ od Wellsa kazali su za list da su u proteklih šest mjeseci, kako vjeruju, u sličnim akcijama ubili između trideset i četrdeset hrvatskih i muslimanskih snajperista. Potpukovnik koji zapovijeda pukom koji je zamijenio puk od Vellsa govori ruski jer je proveo dvije godine kao časnik za vezu između britanskih i sovjetskih postrojba u Njemačkoj 1980. Mnogi od njegovih osamsto osamdeset vojnika sudjelovali su u zaljevskom ratu. Oni će u Bosni štititi konvoje UN. Međutim, sada nema konvoja jer je dobrotvorna operacija u srednjoj Bosni prekinuta nakon što je prošloga mjeseca u unakrsnoj vatri hrvatskih i muslimanskih postrojba ubijen danski vozač. Britansku bojnu očekuje još gore stanje od onoga s kojim su se nosili njihovi prethodnici. Muslimani kažu da namjeravaju zauzeti Vitez prije zime, pa bi Britanci na brizi mogli imati nekoliko tisuća Hrvata koji bi u tom slučaju u njihovoj smještajnoj postaji vjerojatno potražili utočište". The Observer objavio je reportažu Charlotte Eagar iz Velike Kladuše. Novinarka navodi riječi muslimanskih vozača kamiona koji kažu da putuju u Zagreb kao što su to nekada radili u Titovo vrijeme. "'Nemamo nikakvih problema s prolaskom preko srpskoga područja', kaže vozač kamiona. 'Zarađujemo osamdeset funti mjesečno i dobivamo hranu. Babo je to dobro uradio'. Babo je, naravno, Fikret Abdić, direktor Agrokomerca, jedne od najvećih tvornica hrane u nekadašnjoj Jugoslaviji. Unatoč etničkim sukobima, Babino poduzeće napreduje zahvaljujući pogodbama koje je postigao, kako s prijateljima tako i s protivnicima. U zemlji gdje su bombardiranja i glad svakodnevna pojava, Abdić je trgujući kroz rat pronašao način kako ostvariti svoje ciljeve. Njegove kamione s hranom pratile su mirovne postrojbe UN, a on sam u relativno mirnim uvjetima vlada bihaćkim područjem gdje živi oko trista tisuća Muslimana koji su sa sjevera i istoka okruženi bosanskim Srbima, a na jugu se nalaze krajinski Srbi. Za cijelo vrijeme rata u BiH Abdić je radio ono što mu najbolje ide - sklapao poslove. Nakon što je francuski general Jean Cot kazao da mirovne postrojbe UN neće više pratiti njegove konvoje Abdić se nagodio s predsjednicima Hrvatske i Srbije, kao s vođom bosanskih Srba, a predsjednik Tuđman dao mu je na korištenje riječku luku kao bescarinsku zonu. Također, nedavno je potpisao sporazume s predsjednicima vlada samoproglašenih republika Herceg-Bosne i 'RSK', pa sada dnevno iz Velike Kladuše u Zagreb putuje dvadeset tri kamiona bez zaštite, ali sasvim nesmetano preko dvaju bojišta. U petak je počela raditi i redovna autobusna veza. Karta za Hrvatsku stoji doduše u protuvrijednosti od oko četrdeset funti. 'Svakoga dana dopremimo oko petsto tona namirnica, od brašna, šećera, ulja, deterdženata i svega ostaloga što nam je potrebno kako bismo u Agrokomercu opet započeli proizvodnju', kaže Abdić. 'Francuski vojnici iz sastava UN nisu imali dovoljno kapaciteta da udovolje našim potrebama. Dok su nas oni pratili, mogli smo dopremiti svega šesto tona robe tjedno', kaže Babo. Pozirajući televizijskim kamerama ispred saga koji je istkan kao bosanska zastava, Abdić kaže: 'Koridor za građanstvo znači da se ljudi prvi put u posljednje dvije godine mogu slobodno kretati i putovati. Preko Zagreba možemo trgovati s cijelim svijetom. To znači povratak na normalan život kao i radno ozračje umjesto rata'. Abdić je sa Srbima i Hrvatima napravio planove da ponovno uspostavi telefonske i cestovne veze između srpskoga uporišta Banje Luke preko Velike Kladuše i srpske krajine kroz Herceg-Bosnu do Splita, koja bi prolazila kroz pet kako samoproglašenih tako i priznatih država, što je pravo remek-djelo pregovaračke umjetnosti. Izvori UN kažu kako vrlo vjerojatno Abdić pokušava organizirati kanal za prodaju hrvatske robe u Srbiji. Međunarodna zajednica bi se pravila da to ne vidi jer se Abdić koristi gospodarstvom kao pomagalom za postizanje mira". KLEINE ZEITUNG Ne gajimo negativne osjećaje prema Austriji Alexander Oršić razgovarao je Beogradu s ministrom vanjskih poslova preostale Jugoslavije Vladislavom Jovanovićem. -Gospodine ministre, kako ocjenjujete politiku vaše vlade prema Austriji? Austrijske političare, primjerice ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka, uvijek ponovno optužuju da provode 'protusrspku politiku'. Vidite li ubuduće mogućnosti za diferencirano stjalište Beograda prema Austriji? =Vidite, naša država i naš narod, i povijesno gledano, ne gaje negativne osjećaje spram Austrije. Ali naši ljudi teško mogu razumjeti zašto je službena Austrija za vrijeme jugoslavenske krize zauzela jednostrano i djelomično, a ponekad i jasno, protusrpsko stajalište. To sigurno nije dobra preporuka za naše buduće odnošaje. No, mi, Srbi i Austrijanci, neposredni smo susjedi. Zaslužujemo bolje odnošaje. Mi smo otvoreni za bolje odnošaje. Ponavljam još jednom: sve ovisi o službenom držanju Austrije. -Može li se po vašem mišljenju računati na kraj rata u Bosni? Po vašem sudu, koje su pretpostavke za kraj rata? =Kraj rata je početak mira. Nažalost, u Bosni nema razgovora o miru koje bi poduprle sve tri strane. Većinom samo dvije strane vode mirovne pregovore, ne sve tri. Geneva nam je pokazala smjer, naime, dali su nam model po kojem će u budućnosti sva tri naroda u Bosni živjeti kao dobri susjedi. Međutim, među Muslimanima postoji fundamentalistička skupina koja se tome protivi i dalje ratuje. -Kakve su predodžbe Beograda o jednoj budućoj Bosni? Hoće li se vaša zemlja pomiriti s neovisnom i suverenom Bosnom? =Vjerujte mi, Jugoslavija će se pomiriti sa svime u čemu se slože sva tri konstitutivna naroda, Srbi, Hrvati i Muslimani. Ženevski mirovni plan s 'Unijom republika' odražava interese sva tri konstitutivna naroda i osigurava budućnost Bosne. To samo možemo naglasiti. -Kako ocjenjujete buduće odnošaje između Savezne republike Jugoslavije i Hrvatske? Pod kojim je uvjetima vlada u Beogradu spremna odstupiti s područja, ili bar s nekih dijelova u Hrvatskoj koja su zauzeli Srbi? =Prije rata u Hrvatskoj su živjela dva konstitutivna naroda od kojih je jedan, hrvatski narod, odabrao put istupanja iz Jugoslavije, a drugi, hrvatski Srbi naime, žele ostati u Jugoslaviji. Položaj je postao gori, kada je većinski narod, Hrvati, ukinuo hrvatskim Srbima konstitutivni status u republici. Između njih je potekla krv. Beograd ne želi rat sa Zagrebom, ne želi obnavljanje rata s Hrvatskom. Najprije treba provesti primirje. I tada se u UNPA zonama mora dati prilika životu, o svemu smo tome razgovarali s hrvatskim predsjednikom Tuđmanom i on je izjavio da je s time suglasan. Ne znam zbog čega je sada sklon nasilnom rješavanju pitanja. -Gospodine ministre, kako ocjenjujete najnoviju mirovnu inicijativu predsjednika Tuđmana? =Tuđmanov prijedlog ne sadrži ništa nova. Za nas u Beogradu najprihvatljiviji je onaj dio koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu. Inače Tuđman nudi šire sudjelovanje međunarodnih posrednika. Što se tiče krajine, Tuđmanov plan, osim ponavljanja već poznatog hrvatskog stajališta, ne donosi ništa novoga. Tuđman je predložio da sankcije ostanu dok se ne riješi stanje u Hrvatskoj, a to za nas nije prihvatljivo. Tako gledano, Tuđmanova je inicijativa čak korak unatrag. -Ali ako Beograd nije spreman učiniti koncesije Zagrebu, postoji opasnost eskalacije rata. Vodi li vlada u Beogradu o tome računa? =Želio bih reći da u Hrvatskoj ne treba i ne smije doći do rata. Mi ne razmišljamo u tim kategorijama, sve međunarodne organizacije, UN, EZ i druge imaju isto stajalište. -Kada računate da će biti ukinute sankcije UN protiv Savezne Republike Jugoslavije? =Što se nas tiče, one nisu ni trebale biti uvedene. Ali kad su već tu, želim ukazati da su sankcije protiv nas po rezoluciji UN uvedene zbog Bosne. I tamo se izričito kaže da će biti ukinute čim s naše strane prestanu vojne djelatnosti u Bosni, a to se već dogodilo. Jugoslavija je u ženevskom mirovnom procesu odigrala konstruktivnu ulogu. Iz jugoslavenske se krize uvijek prokljuve novi elementi i stavljaju u politički registar. Zatim se njihovo rješenje postavlja kao uvjet za ukidanje sankcija. Sankcije su od početka kao instrument bile pod utjecajem ponovno ujedinjene i ojačane Njemačke. Srbiju i Crnu Goru EZ je kaznila, jer nisu tako jednostavno htjele prihvatiti raspad Jugoslavije. -Na Kosovu je tek ovih dana bio novi val uhidbi. Kakve će modele rješenja za Kosovo ponuditi vlada u Beogradu? =Problem Kosova nastao je prije jugoslavenske krize i s njom nema ništa. Problem Kosova ne sastoji se u tome da tamo ima premalo prava za albanski narod, nego u tome da tamo imamo posla s albanskim separatizmom. Kada toga albanskog separatizma ne bi bilo, svi problemi Kosova bili bi riješeni za 24 sata. Naravno, imate pravo, sadašnji ustav razlikuje se od onoga 1974. i to po tome, što za pokrajinu Kosovo više ne sadrži atribute državnosti. Za nas ustav iz 1974. nije bio prihvatljiv, jer je zlorabljen za vrijeme albanskoga ustanka 1981. godine. Takvu zlouporabu, kakvu smo mi doživjeli tamo 1981. ne bi dopustila ni jedna zemlja. Prava koja Kosovo sada ima mogu se usporediti s onima u Vojvodini, a tamo nemamo problema. Vođe kosovskih Albanaca eksplicite su rekli da ih ne zanimaju ni autonomija ni manjinska prava. Oni žele vlastitu državu. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST Hrvatska sve bliže obnovi rata Dopisnik iz Zagreba John Pomfret piše: "Nedavni napadaji i pokreti Hrvatske vojske prema položajima pod srpskom okupacijom izazvali su strah zapadnih dužnosnika da bi se zatišje između hrvatskih vladinih snaga i pobunjenih srpskih nacionalista u Hrvatskoj ponovno moglo pretvoriti u rat. Zabrinutost ističe nestalnost u Hrvatskoj unatoč gotovo dvogodišnjem primirju pod nadzorom 15 tisuća pripadnika postrojba UN. Dok događaji u Bosni dominiraju u naslovima i međunarodnim mirovnim naporima, misija UN koja stoji 700 milijuna dolara godišnje hrvatski sukob nije primaknula rješenju. Dva područja koja drže Srbi - oko Knina na jugozapadu i u blizini Nove Gradiške na jugoistoku - postala su toliko napeta da su se američki i zapadnoeuropski izaslanici sastali s hrvatskim višim dužnosnicima kako bi zahtijevali mir, rekao je viši dužnosnik UN. Po nekim je izvorima posjet hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška bio dio tih napora. Vojni dužnosnici UN i viši zapadni diplomat rekli su da se boje da bi potkraj prosinca ili u siječnju Hrvatska vojska mogla napasti srpske položaje ako 12. prosinca izbori na teritoriju pod srpskom okupacijom ne rezultiraju ublažavanjem srpske odlučnosti da se odcijepe od Hrvatske. Drugi su dužnosnici rekli da je rat moguć u travnju, kad istekne mandat UN u Hrvatskoj. 'Obnova borbi između Srba i Hrvata u Hrvatskoj bila bi apsolutna ludost', rekao je prošlog tjedna francuski general Jean Cot, zapovjednik postrojba UN u bivšoj Jugoslaviji. On je dodao kako nije sigurno da će se novi rat izbjeći". Pomfret podsjeća da su "tijekom hrvatskoga rata 1991., srpski pobunjenici uz potporu jugoslavenske vojske zauzeli otprilike četvrtinu zemlje i tako odsjekli dalmatinsku obalu od ostatka Hrvatske. Srpske su snage proglasile novu državu, srpsku republiku krajinu, i objavili da su spremni pridružiti se 'velikoj Srbiji'". Osim toga Pomfret podsjeća da su prema Vanceovu planu postrojbe "UN trebale preuzeti područja pod srpskom dominacijom, rapustiti suprotstavljene srpske i hrvatske snage, poslati jugoslavensku vojsku u susjednu Srbiju i organizirati zaštitu srpskih i hrvatskih civila i povratak tisuća prognanih. Zatim su po planu morali biti organizirani pregovori između vlade i srpske manjine". "Od tih zadaća", ističe Pomfret, "postrojbe UN ostvarile su jedino odlazak jugoslavenske vojske, ostavljajući tako ovu zemlju gotovo dvije godine na oružanoj mrtvoj točki. Tijekom tog razdoblja hrvatsko je gospodarstvo gotovo propalo, a vlada predsjednika Franje Tuđmana sve je više razočarana neuspjehom UN da pomakne situaciju s mrtve točke. Hrvatska vojska pokrenula je ambiciozan program kupovine oružja, unatoč embargu na oružje koji su za bivšu Jugoslaviju nametnuli UN. Američke carinske vlasti uhitile su Hrvate u Arizoni i na Floridi za koje pretpostavljaju da su djelovali kao agenti Zagreba u kršenju zakona o oružju. Sam Cummings, privatni trgovac oružjem, kaže da su dužnosnici hrvatskoga ministarstva obrane ponudili da će 'platiti zlatom' kad su nazvali Interarmco, njegovo poduzeće u Monacu, tražeći tenkove i topništvo. Zapadni dužnosnici procjenjuju da je Hrvatska potrošila najmanje 400 milijuna dolara za devet zrakoplova MiG-21, 50 njemačkih tankova Leopard i veliku količinu oružja iz istočne Europe, uključujući najmanje tri pošiljke iz Bugarske. General Antun Tus, glavni Tuđmanov vojni savjetnik, odgovarajući na pitanje o naoružavanju rekao je da je vlada provodila politiku 'improvizacije'. Nije izravno komentirao procjene zapadnih dužnosnika i pobio je da hrvatska politika prkosi embargu na oružje. 'Ali, ako nam domoljubni Hrvati žele pomoći, mi to ne možemo spriječiti', dodao je. 'Prije osamnaest mjeseci Hrvati su strateški bili u nepovoljnom položaju, ali sad su izjednačeni sa Srbima iz krajine', kaže Milan Vego, stručnjak za bivšu Jugoslaviju na američkom Collegeu ratne mornarice na Rhode Islandu. 'Vrlo su uspješno kupovali oružje'. Hrvatska je vojska u siječnju počela pomalo osvajati teritorije koje su držali Srbi, kad su njezine postrojbe zauzele strateško područje oko Maslenice, pokušavajući ponovno ujediniti Dalmaciju s ostatkom Hrvatske. U rujnu su hrvatske postrojbe razorile tri sela koja su držali Srbi u jugozapadnoj Hrvatskoj. U tom su napadaju Srbi oborili srušili hrvatski MiG-21 i ispalili raketu Frog-7... na zagrebačko predgrađe, što je izravno podsjetilo da će svaka vojna avantura podrazumijevati razaranja velikih razmjera i smrt hrvatskih civila. Sada dužnosnici UN kažu da je Hrvatska vojska okrenula pozornost na područje koje Srbi drže jugoistočno od Zagreba. Na tom području Srbi drže dio auto-ceste koja povezuje Zagreb i Slavonski Brod, gdje se u tvornici tankova proizvodi zastarjeli ruski model T-55. Po višim dužnosnicima UN i zapadnim diplomatima, hrvatske 'postrojbe za posebne namjene', naoružane protuzrakoplovnim i protutankovskim oružjem, ukopale su se na istočnom rubu područja koje drže Srbi, otkako su 21. listopada srpske snage napredovale. Prošloga je tjedna Cedric Thornberry... bio na tom području pokušavajući ublažiti napetost. Rekao je da nije siguran da je u tome uspio. Časnici UN izvijestili su da se u blizini područja koje drže Srbi oko Knina ponovno ojačavaju hrvatske postrojbe. Viši zapadni dužnosnik izrazio je zabrinutost da bi Hrvatska vojska mogla povesti tankovski napadaj na Knin, glavni grad srpske samozvane republike krajine. Knin nema dobru obranu, kažu vojni dužnosnici, i nalazi se u blizini dijela teritorija koji drže Hrvati, a koji je uvučen u područja pod srpskim nadzorom. Viši dužnosnik UN kaže kako vjeruje da bi svaki pokušaj Hrvatske vojske da zauzme auto-cestu ili napadne Knin 'bio jednak objavi rata i mogao bi uključiti Srbiju u sukob'. On predviđa da bi srpsko topništvo odgovorilo paljbom na Osijek, glavno industrijsko središte u istočnoj Hrvatskoj, Karlovac i Zagreb. Mogle bi intervenirati i srpske snage iz susjedne Bosne, čak kad bi se Srbija i odlučila ne upletati, kažu. Ratko Mladić, vojni vođa bosanskih Srba, bio je zapovjednik jugoslavenske vojske u Kninu i jako je povezan s tim područjem. Redovno ga posjećuje i nedavno je jednu od svojih najboljih postrojba, krajinski korpus, premjestio sa strateških uzvisina u okolici Sarajeva u krajinu, kažu dužnosnici UN. Vjeruje se da Hrvatska ima oko 200 tisuća ljudi pod oružjem, ali samo pet posto drži se dobro uvježbanim. Krajinski Srbi, prema procjenama, imaju 80 tisuća ljudi, ali su razmjerno dobro opremljeni oružjem poput suvremenih tankova M-84 i raketama zemlja-zemlja tipa Frog", završava John Pomfret. (Hina) 150653 MET nov 93 150653 MET nov 93