SERVIS POSEBNIH NASLOVA FRANCUSKA-ZAPOŠLJAVANJE

HNA0100 4 VP 531 Hina Opći servis FRANCUSKA-ZAPOŠLJAVANJE SERVIS POSEBNIH NASLOVA FRANCUSKA-ZAPOŠLJAVANJE Nadnaslov: Radni tjedan kao sredstvo borbe protiv nezaposlenosti Naslov: Nezaposlenost i skraćenje radnog tjedna Podnaslov: Zbog stalno rastuće nezaposlenosti u Francuskoj je u postupku usvajanja prijedlog vlade o smanjenju radnog tjedna na četiri dana - 32 sata, koji i dalje izaziva podijeljena mišljenja na francuskoj političkoj sceni PARIZ (AFP) - Pod pritiskom neumoljivog porasta nezaposlenosti u Francuskoj, konzervativna vlada je gotovo stidljivo pristala na ideju o znatnom skraćenju tjednog trajanja rada na 32 sata, na radni tjedan od četiri dana - probno, ideju koja već izaziva nesuglasice, čak i prije nego ju je usvojio Zastupnički dom. Senat, gornji dom parlamenta, usvojio je početkom ovog tjedna dopunu nacrtu zakona o zapošljavanju, kojim se trajanje rada skraćuje za 15 posto godišnje, odnosno na 32 umjesto 39 sati tjedno. Ta dopuna predviđa pomoć države poduzećima koja bi krenula tim putem: 40 posto društvenih obveza poduzeća država bi preuzela prve godine a 30 posto iduće dvije, pod uvjetom da ta poduzeća zaposle u roku od tri mjeseca nakon skraćenja radnog vremena barem 10 posto već postojeće radne snage. Okretanje dijela francuske desnice skraćenju radnog vremena kao sredstvu u borbi protiv nezaposlenosti, koje je dugo ocjenjivala utopijom, uzrokovano je katastrofalnim položajem Francuske u području zapošljavanja. Nezaposlenost ne prestaje rasti i pogađa oko 3,2 milijuna osoba, što predstavlja 11,8 posto aktivnog stanovništva. Stručnjaci smatraju da bi godišnjim porastom od 4,5 do 5 posto do 2000. godine broj nezaposlenih pao na milijun, što je potpuno iluzorna perspektiva, jer bi, da bi se to postiglo, ovogodišnji porast trebao biti negativan (0,7%), dok 1994. godine ne bi smio biti viši od 1,4 posto. Svaka je vlada učinila sve u pokušaju zaustavljanja tog udomaćenog zla, pa je i desničarska vlada neogoliste Edouarda Balladura preuzela isti recept kao što je bio onaj njezina socijalističkog prethodnika Pierrea Beregovoya: smanjenje društvenih doprinosa poduzeća, stimuliranje skraćenog radnog vremena, poticanje na zapošljavanje mladih - pravi arsenal upotrebljenih sredstava ali bez pravih rezultata. Međunaslov: Model za uspjeh ili raspodjela siromaštva? U tom su kontekstu ideje centara za ekonomska istraživanja počele prodirati u svijet politike: makroekonomski model koji je razvio francuski Ured za vanjsku trgovinu (OFCE) predviđa tako osnivanje 1,5 milijuna radnih mjesta u pet godina skraćenjem radnog vremena na 35 sati tjedno, s usporednim smanjenjem plaća osim onih najnižih (najniži mjesečni dohodak iznosi 5.800 FRF bruto, to jest 1000 dolara). Drugim se modelom predviđa osnivanje 2 milijuna radnih mjesta uz skraćenje radnog vremena na 32 sata u dvije godine i nižim plaćama za 3 do 8 posto, uz smanjenje doprinosa koje plaćaju poslodavci. Usvajanje tih mjera daleko je od prihvaćanja obzirom da je podijelilo političare, čak i unutar vlade: iako je premijer sklon "eksperimentiranju", njegov ministar financija Nicolas Sarkozy ironično govori o "onima koji su pronašli kamen mudraca", a Alain Madelin, zadužen za poduzeća, osuđuje "taj opasan sofizam". Za bivšeg predsjednika Republike Valery Giscard d'Estainga, predsjednika UDF-a (liberalne desnice), ta ideja zapravo znači "da jedino što možemo učiniti jest rasporediti nezaposlenost i siromaštvo". Unutar ljevice, socijalistički predsjednik Francois Mitterrand nalazi "tu bitku osobito simpatičnom", ali jedna od vodećih ličnosti Socijalističke stranke, Henri Emmannuelli, nekadašnji predsjednik Narodne skupštine, usprotivio se namjeri desnice koja, po njegovu mišljenju, ima za cilj "općenito smanjenje plaća". (Hina) br 091255 MET nov 93 09HHMM MET nov 93