SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:Gorka sudbina oko 4 milijuna Roma u istočnoj i srednjoj Europi Naslov: Romi - građani drugog reda Podnaslov:Posvuda u istočnoj Europi Romi, koje ostali dio pučanstva smatra "kradljivcima" i "lijenčinama", moraju se nositi sa sve većom netrpeljivošću gradskih uprava koje ih potpuno zanemaruju, sa bijedom još povećanom porastom nezaposlenosti nakon pada komunizma te sa sve učestalijim rasističkim napadima i ksenofobijom Piše: Jean BURNER, AFP BEČ - Vječito nezaposleni, živeći većinu vremena ispod praga siromaštva, vrijeđani, žrtve rasističkih napada - sudbina je to oko 4 milijuna Roma koliko ih trenutno živi u srednjoj i istočnoj Europi. Porast nezaposlenosti u istočnoj Europi nakon propasti komunističkih režima 1989. godine, pogodio je prvenstveno romske manjine u Rumunjskoj, gdje takva manjina broji 2 milijuna osoba, Bugarskoj (oko 600.000), Mađarskoj (između 500.000 i 800.000) i Češkoj (300.000) i Slovačkoj (450.000), povećavajući još više njihovu bijedu. Posvuda u istočnoj Europi Romi, koje ostali dio pučanstva smatra "kradljivcima" i "lijenčinama", moraju se nositi sa sve većom netrpeljivošću gradskih uprava. Vlade uopće ne zanima njihova sudbina i posebno ističu stopu kriminala kod romskih manjina, dva ili tri puta veću nego kod preostalog dijela pučanstva, te njihov visok natalitet. Slovački premijer Vladimir Meciar nije se ustručavao u rujnu reći kako su "Romi problematična skupina, čiji će broj ubrzo prerasti broj bijelog stanovništva". Suočeni s pogoršanjem svojeg položaja, istočnoeuropske romske zajednice osuđuju širenje rasizma i ksenofobije spram njih a žale se i na pomanjkanje "edukativnih i socijalnih" programa za svoje pripadnike. "Od vremena austrougarske vladarice Marije Terezije nitko ništa nije učinio za naš narod", smatra Emil Scuka, bivši češkoslovački poslanik i predstavnik romske manjine u Češkoj. Međunaslov: Pogromi i policijski sat za Rome U Rumunjskoj, bilježi udruženje za "ugrožene narode" sa sjedištem u Goettingenu u Njemačkoj, "više od 20 pogroma desilo se nakon pada Ceausescua u prosincu 1989. godine". Posljednji se desio 20. rujna u Hadareniju, 400 km sjeverno od Bukurešta, gdje su linčovana dva Roma a treći je živ spaljen, u znak odmazde zbog ubojstva rumunjskog seljaka kojeg je nožem ubio jedan Rom. U Bugarskoj većina od 600.000 Roma živi u barakama ili ruševnim kućama bez grijanja. Od 50 do 90 posto ih je nezaposleno, bez sredstava za život. Jedino policajci ulaze u 200 romskih getoa u Bugarskoj dok se općinari o njima ne brinu, nazivajući ih rasadnicima kriminalaca. U Mađarskoj su Romi bili prve žrtve pada komunizma krajem 1989. godine. Zaposleni većinu vremena kao nekvalificirani radnici u državnim poduzećima, prvi su otpušteni kada su se ta poduzeća zatvarala. Prema istraživanju mađarskog ministarstva zdravstva, polovica romskih obitelji nema redovnih prihoda. Njih 68 posto živi s mjesečnim prihodima nižim od 4.000 forinti (manje od 50 dolara). U Republici Češkoj 33.500 Roma izrazilo je pripadnost romskoj etničkoj manjini, ali njihov se broj kreće oko 300.000. Strahuju od diskriminacije u traženju zaposlenja. Početkom listopada četvoricu mladih Roma bacili su u rijeku Otavu češki skinheadsi i jedan se utopio. U Slovačkoj, parlament u Bratislavi morao je u kolovozu poništiti općinsko rješenje grada Spisske Pohradie, na istoku zemlje, kojim se uvodi policijski sat za Rome i dozvoljava policiji da posjećuje romske obitelji kako bi "ušla u trag migrantima i drugim sumnjivim osobama". Samo je 80.000 Roma izrazilo pripadnost toj manjini ali slovačke vlasti procjenjuju njihov broj na 450.000. (Hina) br 010053 MET nov 93 010053 MET nov 93