REPUBLIKA: TRI INAČICE NACIONALNOG OSJEĆAJA

LJUBLJANA, 27. listoapda (Hina) - Slovenski povjesničar iz Trsta Jože Pirjevec u današnjoj ljubljanskoj Republici u članku pod naslovom "Tri inačice nacionalnog osjećaja" piše o svojemu "starom znancu", pravoslavnom popu iz Trsta Iliji Iviću, te aferi oko pisma koje mu je poslao umirovljeni talijanski general Lalli glede senatora Agnellia. "Popa Iliju poznajem već godinama. Susretali smo se u njegovoj crkvi, gdje sam obično vodio prijatelje koji su posjećivali Trst kako bih im objasnio etničku i religioznu šarolikost našega grada. Ilija je uvijek bio vrlo ljubazan, obvezno nam je pokazivao ikone u oltaru i ponekad čak i sablju koju je Franjo Josip darovao nekom tršćanskom velmoži. U njegovim očima vrlo sam porastao prije otprilike deset godina kad sam mu u crkvu doveo čak dva beogradska akademika, od kojih je jedan u rodu s velikim srpskim političarem Pašićem. Još više smo se zbližili kad me je pozvao da s njim i tršćanskim rektorom idem u Beograd, gdje je trebalo potpisati ugovor o suradnji tršćanskog i beogradskog sveučilišta i dogovoriti se o organizaciji kongresa u čast 200. obljetnice rođenja Vuka Karadžića na tršćanskom Filozofskom fakultetu. Tako smo čak dva puta hodočastili u Srbiju, te posjetili ne samo glavni grad, gdje nas je primio patrijarh German, nego smo išli i u Vojvodinu i Šumadiju, te Studenicu. Budući da smo na putu bili cijeli tjedan, bilo je dosta prilike za razgovor i priču, a to je s Ilijom uvijek išlo kao po maslu jer mu nikad nije usfalilo riječi. Iako je već onda bio optužen za krijumčarenje traperica i bio je dakle vrlo zabrinut za svoj položaj paroha u crkvi sv. Spiridona, znao je svoj unutarnji nemir spretno skriti anegdotama o svojem životu u Trstu i spletkama. Tako sam iz njegovih priča spoznao zakulisni Trst slobodnih zidara, visokih dostojanstvenika, desnih i lijevih političara te bogataša, s kojima je Ilija bio na ti. Kad je nabrojio koga je sve blagoslovio, u šali sam mu rekao da je tršćanski šaman jer mi se činilo da mu bolje odgovara uloga čarobnjaka nego svećenika. Svojim svijetlim očima i tamnom bradom te crnom kosom Ilija je u sebi imao nešto magično, što je na mnoge očito i utjecalo unatoč tomu što je u biti bio priprost čovjek. Mene nije očarao upravo zbog toga. Sve više sam u njemu prepoznavao Raspučina i sve više sam se psihološki odmicao od njega te sam nakon zaoštravanja odnosa Slovenije i JA 1988. s njime potpuno prekinuo. Sada, kako vidim, vedri i oblači u 'krajini' i dovodi na led naivne tršćanske političare i generale. Vjerojatno ima mnogo ljudi u Trstu koji misle da će na idućim izborima biti moguće pobijediti i s njegovom pomoću, te skuhati ovdašnjoj publici ukusnu čorbu iz srpskog nacionalizma, istarskog i dalmatinskog iredentizma te venecijansko-tršćanskog fašizma. Ti ljudi zaboravljaju na srpsku poslovicu koja kaže da je Srbija svuda tamo gdje su srpski grobovi: a u Trstu Srbi imaju čak i groblje.", završava svoj članak Jože Pirjevec. (Hina) mc 270941 MET oct 93