SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:18 mjeseci opsade - od panike i bijesa do indiferentnosti Naslov: Sarajevo: ogromni psihijatrijski laboratorij Podnaslov:Pacijenti ovog "ogromnog laboratorija za eksperimentiranje", podvrgnuti svim mogućim oblicima traumatskih iskustava, prošli su tijekom dosadašnje opsade od faze straha i panike do potpune ravnodušnosti, uz lagani pad stope samoubojstava jer "i ono predstavlja aktivno stajalište prema životu" Piše: Helene DEŠPIĆ-POPOVIĆ, AFP SARAJEVO - Devet od deset stanovnika Sarajeva pati od težih psihičkih poremećaja, kao posljedica rata i neimaštine nakon osamnaest mjeseci opsade, kaže dr. Ljiljana Oruč, psihijatrica na sveučilišnoj klinici tog grada. Šef ureda za javno zdravstvo, profesor Arif Smajkić, bilježi da se jedan od dva pacijenta danas obraća liječniku žaleći se da ima psiholoških smetnji. Prema riječima doktorice Oruč, Sarajevo danas liči "ogromnom laboratoriju za eksperimentiranje" čiji su pacijenti podvrgnuti svim mogućim oblicima traumatskog iskustva. Tijekom mjeseci, kaže ona, "što se više sužavaju gradske zidine više se šire one psihijatrijske bolnice". Jedan pacijent doktorice Oruč, otac obitelji (30), teško ranjen dok je rukovao oružjem, odbio je svaku komunikaciju i hranu osim Coca-Cole, koju je nemoguće dobiti u gradu. Nakon tjedana liječenja shvatilo se da to piće za njega predstavlja izobilje Zapada i konkretizira njegov osjećaj krivnje što se nije na vrijeme pobrinuo da mu žena i dvoje djece odu na zapad. Njegova je želja uslišana. Rana - pokušaj samoubojstva, prema riječima psihijatra - omogućila mu je evakuaciju UN zajedno s obitelji. Ništa se međutim nije moglo napraviti za sveučilišnog profesora (60), primljenog na liječenje u stanju otupjelosti, koji je odbijao hranu i bilo kakav razgovor. Intelektualci su se pokazali najranjivijima, nemoćni da prihvate i suoče se s propadanjem moralnih vrijednosti. Oko 3.000 pacijenata obrađeno je od početka rata na psihijatrijskoj sveučilišnoj klinici sarajevske bolnice zbog klasičnih simptoma traumatskih ratnih neuroza. Međunaslov: Instinkt preživljavanja - "sindrom koncentracijskog logora" U prvim mjesecima rata zabilježen je veliki porast broja samoubojstava, tri do četiri puta brojnijih nego u mirnodopsko vrijeme. Taj je broj trenutno u laganom padu, jer je "samoubojstvo također aktivno stajalište prema životu", primjećuje doktorica Oruč i otkriva da je stanovništvo Sarajeva u osamnaest mjeseci prošlo kroz fazu panike, preko bijesa, sve do potpune nezainteresiranosti. Nakon prve faze straha i konfuzije, obilježene izrazito stresnim reakcijama, uslijedila je faza produžene depresije i nesigurnosti, koja izaziva psihotične reakcije. Kraj mita o neposrednoj stranoj intervenciji kako bi se spasilo Sarajevo, stvorio je osjećaj beznađa, što vodi k fatalizmu. Solidarnost s početka rata prestala je postojati. "Više nitko ne može govoriti o smrti s osjećajem, niti se otarasiti vlastitih patnji da bi slušao patnje drugih", naglašava doktorica Oruč. Instinkt preživljavanja prednjači pred ostalim, stvarajući čuveni "sindrom koncentracijskog logora". Primjer tome je otac obitelji koji je zadržavao medicinsku evakuaciju svog teško ranjenog djeteta jer njegovi vlastiti dokumenti nisu bili gotovi i jer je "to dijete za njega tada bilo samo karta za izlaz iz grada, njegova šansa da preživi". Isto tako tipična za neurotične reakcije je energija koja se troši za normalno ponašanje u nenormalnoj situaciji, čega je najočitija manifestacija okupljanje ljudi na ulicama, čak i u slučaju uzbune. Druga karakteristika sadašnjeg stanja je porast paranoičnih reakcija i agresivnosti ne više samo spram neprijatelja "nevidljivog u opkoljenom gradu" već i prema bližnjima. Ti fenomeni su poprimili takve razmjere "da bi bilo jako teško ponovno stvoriti otvoreno društvo" u Sarajevu. Osjećaji krivnje koji će se uskoro pojaviti utjecat će na ponašanja "barem dviju generacija", smatra psihijatrica. (Hina) br 161504 MET oct 93