IZBOR IZ STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV-POSTAJA

ZAGREB, 1. listopada (Hina) Izbor iz stranog tiska i emisija radio i tv-postaja Stephen Ashley komentira mandat UNPROFOR-a u Hrvatskoj. "Kampanju protiv UNPROFOR-a u Hrvatskoj vodi desno krilo vladajuće stranke predsjednika Tuđmana. Komentatori nisu jedinstveni glede motiva vodećih osoba iz sastava tzv. hercegovačkog lobbya koji održava bliske veze sa samostalnom hrvatskom republikom Mate Bobana u BiH. Jedna je od teorija da je ratni lobby spreman sve staviti na kocku i poslati novoosnovanu Hrvatsku vojsku u rat protiv bolje naoružanih srpskih postrojba u krajini, u vrijeme kada se vjeruje da je njihov moral slab i dok su još valjane međunarodne sankcije protiv Srbije. Takav rat mogao bi se voditi i u obliku učestalih manjih napada poput onog u kojemu su Hrvati povratili nadzor na području oko Gospića. Srpski položaji tako bi se odmicali, možda bi se mogao ugroziti i sam Knin koji se nalazi u najosjetljivijem dijelu područja pod srpskim nadzorom. Druga je teorija da se desno krilo vladajuće stranke, kojim dominiraju potpredsjednik Vlade Vladimir Šeks i ministar obrane Gojko Šušak, priprema za održavanje druge konvencije HDZ-a sredinom listopada na kojoj bi osvojili glasove, kako u stranačkom vodstvu, tako i u strukturi državne vlasti. Oni namjeravaju zaigrati na nacionalističku kartu uz snažnu potporu iz onih dijelova zemlje koja su još podvrgnuta srpskom maltretiranju. Sasvim je sigurno da je gospodin Šeks glavni organizator trodnevnih prosvjeda u Zagrebu i drugim gradovima koji su kulminirali danas masovnim prosvjedom ispred sjedišta UNPROFOR-a. Po službenoj verziji svrha je tih prosvjeda da rodbina osoba nestalih u ratu 1991. od UNPROFOR-a traži pronalaženje vojnika koji su nestali u ratnim operacijama kao i više stotina civila koje su Srbi navodno zarobili nakon osvajanja Vukovara. No pronalaženje nestalih i tako nije dio UNPROFOR-ova mandata. Zapravo se Hrvati zauzimaju da se UNPROFOR zamijeni postrojbama NATO-saveza. Oni vjeruju da bi sudjelovanje SAD pridonijelo da sadašnji mandat uistinu postane mirotvoran. No čak ako hrvatske vlasti i ispune svoje prijetnje i zatraže da UNPROFOR otiđe, to još ne znači da će se tako nešto uistinu dogoditi. Iz zagrebačkog sjedišta UNPROFOR-a vode se i operacije u BiH. Dislociranjem bi se ugrozili mirovni napori u toj zemlji. U situaciji kada se još ne nazire kraj ratu u BiH, ni jedna alternativa ne čini se praktičnom. Upravo taj nedostatak opcija mogao bi obvezati UNPROFOR na ostanak u Hrvatskoj čak ako se tome protivi zemlja domaćin". *** Urednik emisije 'Newshour' razgovarao je sa Cedricom Thornberryem , direktorom civilnoga sektora UNPROFOR-a. Večernja emisija donijela je izvatke iz tog razgovora. - Što će se dogoditi ako mandat UNPROFOR-u ne bude produžen? = U takvim se uvjetima moramo pripremiti za odlazak iz Hrvatske. Možda ćemo stožer imati negdje drugdje jer se naš zadatak odnosi i na Makedoniju i Bosnu. - Znači li to da krajina neće biti pod zaštitom UNPROFOR-a? Hoće li im Hrvatska Vlada tada pokušati nametnuti svoju upravu? = Mislim da hrvatska Vlada na to misli. Hrvatska Vlada kaže da bismo mi to morali postići pregovorima, ali pregovori su vrlo teški da bi bili plodni. Ne znam ljude koji imaju pozitivna očekivanja glede srpsko-hrvatskih odnosa u nekoliko idućih mjeseci. Hrvatska nema izbora u nastojanju da vrati te teritorije, pa Srbi koji ondje žive sve su odlučniji u odbijanju hrvatske vlasti. Sve se više povezuju sa Srbima iz Bosne i s nekim elementima iz Srbije. Mislim da bi međunarodni pregovarači na to morali obratiti pozornost jer je to sada najveći izvor napetosti u bivšoj Jugoslaviji. Teško je sada dovesti dvije strane da pregovaraju o bilo čemu. FRANCUSKA LE FIGARO 30. IX. 1993. Muslimani smjeraju dobiti na vremenu Dopisnik iz Sarajeva Xavier Gautier u uvodu svog članka piše: "Popraćeno uvjetima 'da' sarajevskog parlamenta mirovnom planu za Bosnu i Hercegovinu bilo je u Ženevi primljeno s pesimizmom". Pozivajući se na procjene iz krugova oko D. Owena i T. Stoltenberga dopisnik nastavlja: "Glasovanje bosanskih zastupnika ondje je ocijenjeno kao odbijanje te prevladava dojam da neće biti lako postići nove ustupke, osobito od srpske strane". Članak počinje "dvosmislenim" jučerašnjim komentarom Ejupa Ganića o 'spremnosti parlamenta da nastavi pregovaranja, ali samo poslije ustupanja područja na kojima je bilo provedeno etničko čišćenje i genocid nad Muslimanima'. Nakon višesatnih rasprava, bosanski parlament -"u teoriji čine ga predstavnici različitih vjera, no u praksi je sveden na muslimanske zastupnike - slijedio je u stopu skup muslimanskih čelnika koji se sastajao prethodne večeri", kaže dopisnik. Napominje da je šezdestjednopostotna većina pristala uz "preoblikovani plan, što znači dopunjen (...) uvjetima koje su Hrvati, a Srbi pogotovo, već ocijenili neprihvatljivima. Bosna dakle neće potpisati - u svakom slučaju ne odmah - sporazum koji su priredili zapadni pregovarači (...). Članovi parlamenta jučer su zapravo zatražili da područja 'muslimanske većine prije rata', načelno ona na zapadu zemlje, budu priključena uz trideset posto područja koje su Srbi i Hrvati spremni prepustiti Muslimanima. Predsjednik Izetbegović potražuje k tomu još četiri posto; a u Sarajevu neki zahtijevaju i do četrnaest posto više. Tim uvjetnim sporazumom, drži potpredsjednik Ganić, parlament želi uspostaviti uvjete za ubrzano raspoređivanje jedinica NATO-a u Bosni". Uz napomenu da su američki 'promatrači' u Sarajevu istaknuli stajalište predsjednika Clintona i uvjetovanost dolaska američkih postrojba upravo potpisivanjem 'mirovnoga plana', autor navodi tvrdnju glasnogovornika bosanskog predsjedništva Kemala Muftića: 'Želi li se mir, treba ponajprije osigurati opstanak muslimanskog stanovništva'. U nastavku komentira: "Izgleda, zapravo, da su Muslimani odlučili dobiti na vremenu prije eventualnog potpisivanja predaje koja im je nametana. Njima je prioritetno udariti temelje muslimanske države i zadobiti područje, bilo pregovaranjem, bilo silom". U zaključku članka, autor također spominje popodnevni "povratak zastupnika na sjednicu - da bi isključili iz članstva predsjedništva 'izdajnika' Fikreta Abdića (...), kao i hrvatske 'otpadnike' Miru Lasića i Franju Borasa. Nema sumnje da će novo predsjedništvo činiti samo oni ljudi koji su vjerni muslimanskoj grani". AUSTRIJA KLEINE ZEITUNG l. X. 1993. Nakon odbijanja: tvrdi su nadigrali Izetbegovića Alexander Oršić piše o najnovijim zbivanjima u zapadnoj Bosni. "Muslimansko-bosanski parlament odbio je ženevski plan. To znači da se čak inače neodlučni Alija Izetbegović nije probio. Nadalje to znači da je uspjela tvrda 'sandžačka struja' predvođena Ejupom Ganićem. Komentar u Zagrebu: 'Sandžaklije' najavljuju rat Srbima, a bore se protiv Hrvata. Istodobno je počeo kipiti zapadnobosanski lonac. Što sigurniji postaje Zagreb - a nakon Tuđmanova povratka iz New Yorka postalo je sigurno da će plave kacige ostati, što će dovesti do produženja statusa quo u UNPA područjima - to više izgleda da želi aktivirati zapadnu Bosnu. Tamo je proglašena autonomna pokrajina zapadna Bosna pod vodstvom Fikreta Abdića, Izetbegovićeva protivnika. Abdić i njegovi pristaše uživaju veliku popularnost na zagrebačkoj televiziji. Zagreb sada očito pokušava gubitke u krajini, koju su zauzeli Srbi, nadoknaditi jačanjem hrvatskoga utjecaja u zapadnoj Bosni. Za Hrvatsku zapadna Bosna ima veliku stratešku važnost, jer to područje pod hrvatsko-muslimanskim nadzorom u svako doba može presjeći željezničku vezu između Banje Luke i Knina koja ide preko Bihaća, što bi gotovo onemogućilo srpski 'koridor' prema krajini. Fikret Abdić navodno raspolaže s 25 tisuća vojnika koji bi jednoga dana mogli Hrvatskoj pružiti bočnu zaštitu. Sarajevo je odmah reagiralo svrgavanjem Abdića i postavljanjem 'vojne uprave' pod Sarajevu odanim muslimanskim generalom Ramizom Drekovićem. Od jučer se stanje zaoštrava, nakon što je Abdić oformio vlastitu vladu. Fikret Abdić ili 'babo' kako ga zovu, povukao se sa svojim pristašama u Veliku Kladušu" - izvješćuje Alexander Oršić. NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 30. IX. 1993. Hrvatska zahtijeva novi mandat UN "U govoru pred glavnom skupštinom UN, održanom u ponedjeljak u New Yorku, predsjednik Tuđman izjavio je da će Hrvatska mandat UN u Hrvatskoj smatrati završenim i zatražiti povlačenje snaga UN do 30. studenog ako 'u roku od 48 sati mandat ne bude djelotvorno promijenjen'. Tuđmanov 'ultimatum' zvuči oštrije no što jest. Sadašnji mandat istječe 30. rujna, a glavni tajnik UN Boutros Ghali već je predložio šestomjesečni produžetak, tek s neznatnim promjenama. Po tom prijedlogu snage UN u bivšoj Jugoslaviji zadržale bi - usprkos hrvatskim zahtjevima za podjelom - jedinstveni mandat; jedina promjena bila bi uspostava tri zasebna zapovjedništva za Hrvatsku, Bosnu i Makedoniju. (...) Već nekoliko puta predsjednik Tuđman prijetio je prekidom mandata UN. Zagreb i danas vjeruje da će Vijeće sigurnosti prihvatiti bar dio hrvatskih zahtjeva, uz napomenu da bi u tom slučaju mandat UN bio produžen za šest mjeseci. Pritom valja naglasiti da je stanje u Hrvatskoj postalo kritično. Već nekoliko mjeseci UN ne poduzimaju nikakve poteze kako bi bar započeli realizirati odredbe Vanceova plana i ostalih rezolucija. Interes međunarodne javnosti usmjeren je u potpunosti na Bosnu. Najvažniji zahtjevi za novim mandatom UN za Hrvatsku uključuju nadzor teškog srpskog oružja, poštivanje primirja, nadzor ustavnih granica Hrvatske - u okviru rješenja za Bosnu - otvaranje prometnih veza važnih za normalno funkcioniranje hrvatske države, povrat takozvanih 'ružičastih zona' pod hrvatsku vlast, te povratak izbjeglica. Umjesto provedbe Vanceova plana i 'nadzora' zona u kojima su stacionirani, UN bez pogovora dopuštaju Srbima da kontroliraju vojnike samog UNPROFOR-a. Pod patronatom UN Srbi privode kraju 'etničko čišćenje' i neprekidno napadaju hrvatska područja upravo iz područja u kojima je stacioniran UNPROFOR. Na temelju navedenih činjenica Hrvatska je zaključila da je aktualni mandat UN postao instrument usmjeren na cementiranje okupacije krajine i sadašnjeg nesigurnog stanja u Hrvatskoj. Tijekom misije čiji je cilj bilo posredovanje u sklapanju sporazuma između Zagreba i vlasti u Kninu, dvojica predstavnika UN za Hrvatsku - Norvežanin Vollebaek i Nijemac Ahrens - uočili su da Srbi konstruktivno sudjeluju u pregovorima do samog praga sklapanja sporazuma koji potom iznenada odbijaju. U okupiranoj zapadnoj Slavoniji nedavno su uhićena tri lokalna srpska čelnika koji su uistinu željeli sklopiti sporazum. Politički vođa takozvane 'republike krajine' Hadžić nedavno je u Beogradu izjavio da čak i Osijek i Vinkovci u istočnoj Slavoniji jednoga dana moraju biti srpski. No, neizvjesno je što Hrvatska može postići vlastitim snagama ako usprkos svemu bude prisiljena ostvariti svoju prijetnju otkazivanja mandata UN. Čak i predstavnici međunarodne zajednice priznaju da bi UN u tom slučaju 30. studenog nesumnjivo uistinu morali napustiti Hrvatsku. Jamačno bi takav razvoj događaja rezultirao izuzetno nesigurnim prilikama i neprekidnom ratnom opasnošću. Srbi kategorički tvrde da bi hrvatski napad na krajinu izazvao 'totalni rat' Srbije i Hrvatske. U takvom oružanom sukobu hrvatska vojska raspolagala bi snagama koje omogućuju samo defenzivno djelovanje i teško bi sama uspjela vratiti okupirana područja (oko 25 posto hrvatskog teritorija). Pojedinci u Zagrebu smatraju da povlačenje UN iz Hrvatske ne bi automatski značilo početak rata, dodajući da bi Srbi možda napokon bili prisiljeni pokrenuti stvarne pregovore. (...) Pitanje mandata UN prikazalo je u punom svjetlu pogreške hrvatskog predsjednika Tuđmana. Sukob s Muslimanima onemogućuje Hrvatskoj koordinaciju bosanskih operacija s operacijama na vlastitom teritoriju. Rješenje bosanskog problema najvjerojatnije neće olakšati stanje u Hrvatskoj kao što smatraju pojedini kratkovidni hrvatski političari. Vođa hrvatske delegacije koja pregovara s Kninom Slavko Degoricija morao je priznati da brojne srpske postrojbe, među njima i jedinice povučene s planine Igman kod Sarajeva, zajedno s teškom opremom stižu u hrvatsku krajinu. Srpske linije u južnom dijelu krajine znatno su ojačane. Tuđmanova ocjena da je srpski predsjednik Milošević danas zainteresiran za sklapanje sporazuma s Hrvatskom, koju smatra znatno manje važnom od Bosne, pokazala se pogrešnom. Osim toga, Tuđman i dalje uporno stvara nove probleme u odnosu prema bosanskim Muslimanima. Pokušaj odcjepljenja muslimanske enklave oko zapadnobosanskog grada Bihaća pod vodstvom Fikreta Abdića dijelom je potaknula hrvatska strana. Neizvjesno je također može li Tuđman, s obzirom na trenutačni odnos snaga na međunarodnoj pozornici, uopće donijeti odluku o otkazivanju mandata UN te o akciji protiv Srba. Britanci posebno nestrpljivo iščekuju priliku da Hrvatsku kazne sankcijama i da je time izjednače sa Srbijom. Njemačka diplomacija ponovno pokazuje poznato lice, prilično nemoćno prateći aktualni razvoj događaja. Njemački veleposlanik u Zagrebu daje interviewe u kojima upozorava na snagu Srba, napuštajući demonstrativno javne skupove kad pojedini hrvatski političari zazveckaju sabljama. U kontekstu poznatih činjenica takvi pokušaji djeluju prilično nespretno, pružajući prijateljima Srbije na Zapadu nove 'dokaze' da se Njemačka uistinu osjeća odgovornom za Hrvatsku i da želi utjecati na Zagreb. Najnoviji učestali kontakti ministra vanjskih poslova Kinkela i vođa hrvatske oporbe polučuju sličan dojam. Takve akcije više gotovo uopće ne utječu na Tuđmana budući da su hrvatski Predsjednik i njegova okolina očigledno čvrsto uvjereni da je Hrvatska u svijetu isključivo okružena neprijateljima. Tuđmanova politika bila je dosad u prvom redu utemeljena na stajalištu radikalnog krila njegova stranke i takozvanog 'hercegovačkog lobbyja', a s posljetkom katastrofe za Hrvate u Bosni. Više od 200 tisuća bosanskih Hrvata (od ukupno 900 tisuća Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini) bilo je prisiljeno pobjeći iz Posavine na sjeveru bosansko-hercegovačke države; položaj 300 do 400 tisuća Hrvata u srednjoj Bosni strahovito je težak. Mnogi hrvatski političari drže da takva politika mora biti revidirana. (...) Hrvatska nema saveznika i mora sama odolijevati pritisku Srba. (...) Prije nekoliko dana Tuđman je jednu proslavu u Istri iskoristio kao priliku za oštru kritiku tamošnjeg autonomaški orijentiranog stanovništva. Mnogi u Zagrebu drže da prijepor oko Tuđmanovih poteza jednog dana mora biti riješen te da će to biti uskoro. 15. listopada bit će održan kongres vladajuće 'Hrvatske demokratske zajednice' na kojemu će se sigurno raspravljati o tim problemima", piše Viktor Meier. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 30. IX. 1993. Heribert Korfmacher komentira zasjedanje i odluku sarajevske skupštine. "Blago rečeno, većina muslimanskih zastupnika u Bosni još je podložna političkoj utopiji da bi višenacionalna država kao u najbolja vremena pod Titovim režimom mogla ostati jedinstvena i da Muslimani u njoj vode glavnu riječ zato što čine brojčano najjaču skupinu. Odbijanjem mirovnoga plana posrednika UN i EZ, kojim je bila predviđena dioba BiH među Srbima, Hrvatima i Muslimanima, kao i konfederacija njihovih mini-država, muslimanski zastupnici napravili su uvod u konačni kraj Bosne. Žalosno je što se u mirovnim nastojanjima za dovršenjem po okrutnostima nečuvenoga građanskog rata zadnjih tjedana i mjeseci uopće više i nije toliko radilo o pravdi već samo o privođenju kraju krvavih borbi. Međutim, odlukom u Sarajevu svršetak rata ponovno je postao dalek. Odbijanje mirovnog plana znači ponovna ubijanja i razaranja. S obzirom na predstojeću zimu ponovno se mora računati na bezbroj nevinih žrtava među civilima. Jučer su se probili jastrebovi među bosanskim Muslimanima, oko ministra vanjskih poslova Harisa Silajdžića. Za njih je načelno pitanje povratka svih područja na koja Muslimani polažu pravo, a koja su oružanom silom osvojili Srbi i Hrvati, važnije nego zaključenje mira za što se čak zauzela bosanska vlada. Ona je odustala od svog zadnjeg zahtjeva za još četiri posto teritorija zato jer joj se učinilo vrednijim spasiti ljudske živote. S obzirom na prijetnje Srba i Hrvata da ako Muslimani odbiju plan ne žele dalje pregovarati već da će pustiti oružje da govori, radilo se o ucjeni, a ne o ponudi za pregovore, ali to je nažalost gorka stvarnost. Nijedna sila u Europi i svijetu dosad nije bila spremna razriješiti bosanski čvor u korist Muslimana. Problem će i ubuduće biti nevine civilne žrtve. Pitanje je, međutim, hoće li onima koji su pučanstvo svjesno koristili u političke svrhe netko još moći čiste savjesti pružiti bilo kakvu potporu. Koliko je odluka muslimanskog parlamenta u Sarajevu prijeporna, dokazuje pobuna u Cazinskoj krajini. Prije nekoliko dana tamošnji muslimanski političar Fikret Abdić, koji se, iako je bio izabran većim brojem glasova odrekao predsjedničkog položaja u Sarajevu u korist Alije Izetbegovića, proglasio je regiju oko Bihaća autonomnom oblašću. On je to učinio u namjeri da napaćeni muslimanski građani spase što se još može spasiti, a ujedno je to trebao biti pokušaj stvaranja novog susjedstva sa Srbima i Hrvatima. Jastrebovi u muslimanskom vodstvu, koji imaju oslonac u vojsci, odmah su smijenili civilnu upravu u Bihaću i promijenili politiku. Je li netolerantnost kod bosanskih Muslimana isto toliko velika kao i kod bosanskih Srba i Hrvata još se ne može utvrditi dok traju zakulisne borbe za prevlast u Sarajevu. U svakom slučaju mir je sada udaljeniji nego ikada, a bio je toliko blizu". Iz tiska U povodu razvoja stanja u BiH "Frankfurter Rundschau" piše: "Ostatak bosanskog parlamenta u kome dominiraju Muslimani očitovao se, kako je rečeno, protiv nepravednog mira i time, po svemu sudeći, za nastavljanje pravednoga rata. Dugotrajni diplomatski napori čini se da su ponovno doveli do apsurda. Po stanju stvari trebalo bi računati s nastavljanjem građanskoga rata. Postoje svi razlozi za sumnju da su Muslimani sposobni na bojnom polju izboriti više od trideset jedan posto teritorija koliko im je bilo namijenjeno mirovnim planom. Racionalno je teško shvatiti odluku Muslimana. Međunarodno vojno posredovanje danas je manje nego ikada. Muslimanska pobjeda teško da bi dovela do promjene savezništva. Kao najvjerojatniji zaključak ostaje: u Bosni će se i dalje umirati". BRITANSKI RADIO - BBC 30. IX. 1993. Pregled tiska Svi britanski listovi posvećuju pozornost odluci bosansko-hercegovačkog parlamenta da uvjetno prihvati mirovni plan, a samo u "The Guardianu" Hella Pick piše i o problematici produženja mandata postrojba UNPROFOR-a u Hrvatskoj. Pod naslovom 'Tuđman i UN sukobljavaju se glede budućnosti vojnika u Hrvatskoj' Hella Pick, u svom dopisu iz New Yorka, kaže kako je riječ o opasnoj igri pokera u kojoj se, međutim, moglo naslutiti da pobjedu odnosi svjetska organizacija. S nekoliko manjih ustupaka postalo je vjerojatnije da će Hrvatska odustati od svojeg pokušaja da natjera UN da se posluže silom kako bi se razoružale srpske milicije u Hrvatskoj. Glavni tajnik UN te nekolicina ministara vanjskih poslova, među kojima su Warren Christopher i Douglas Hurd, rekli su gospodinu Tuđmanu da se neće dati zaplašiti. UN bi bili sretni kada bi se mogli povući iz Hrvatske, ali tamo ostaju samo zato jer je to jedini način da se održi prekid vatre. Tri stalne zapadne članice UN također su predsjednika Tuđmana upozorile da bi Hrvatsku mogle prestati štititi od uvođenja gospodarskih sankcija ako dopusti da se borbe iznova rasplamsaju. Kaže se da je predsjednik Tuđman jučer bio spremniji na kompromis kad je Vijeće sigurnosti izrazilo spremnost da uvjeri Hrvatsku da sankcije protiv Srbije neće biti ukinute sve dok se ne riješi stanje u Hrvatskoj. Bit će, osim toga, utemeljeno odvojeno zapovjedništvo za postrojbe UN u Hrvatskoj, a Vijeće sigurnosti će pošto isteknu dva od šest predloženih mjeseci produžetka mandata razmotriti mandat postrojba UN. Jučer su nastavljena hitna savjetovanja kako bi se dovršila rezolucija koja treba danas biti prihvaćena, ali članice Vijeća sigurnosti ističu da se neće dati zaplašiti od Hrvata te da će postrojbe UN, ako gospodin Tuđman kaže da nije zadovoljan ponuđenim i zatraži njihovo povlačenje iz Hrvatske, i otići. "Alan Philips", diplomatski izvjestitelj "The Daily Telegrapha" piše o jučerašnjoj odluci bosansko-hercegovačkog parlamenta za koju kaže da je ubila nade da bi ubrzo mogao biti završen rat u Bosni. List navodi riječi Ejupa Ganića koji kaže da je ponuđeni mirovni plan odbačen u svom sadašnjem obliku te da se parlament očitovao za nastavak pregovora kako bi se vratili silom oteti teritoriji. Takav posljedak drži se odbacivanjem mirovnoga plana, piše "The Times", budući da Srbi i Hrvati, pod čijim se nadzorom nakon osamnaest mjeseci ratovanja nalazi devedeset posto teritorija, kažu da nisu spremni na nove ustupke. Zahtjev bosansko-hercegovačkih Muslimana da im se osigura izlaz na more prošloga je tjedna prihvaćen, ali Srbi odbacuju njihov zahtjev za dodatnih četiri posto teritorija. Čelnik Srba Radovan Karadžić zaprijetio je da će povući sve ugovorene ustupke ako mirovni plan ne bude potpisan. List donosi obrazloženje gospodina Ganića za takvu odluku parlamenta. 'Parlament je svojom odlukom pokušao osigurati uvjete za eventualni dolazak međunarodnih postrojba. Bit će bolje ako rezultate etničkog čišćenje eliminiramo pregovorima kako bi postrojbe koje dođu zaista mogle očuvati mir. To je realistička opcija koju je parlament usvojio', kaže Ganić. O odlučivanju bosansko-hercegovačkog parlamenta piše i Marcus Tanner u "The Independentu", pa kaže da su se samo četvorica od šezdeset jednog zastupnika jučer odlučila za prihvaćanje mirovnoga plana lorda Owena i Thorvalda Stoltenberga. Bosansko-hercegovački Srbi koji opsjedaju Sarajevo samo nekoliko minuta nakon prihvaćanje te odluke svoje nezadovoljstvo njome iskazali su tako što su na grad, prvi put nakon nekoliko tjedana, ispalili plotun minobacačkih granata koje su pale u središte Sarajeva i ubile nekoliko osoba. Takva odluka parlamenta gurnula je možda BiH u još pogubniju ratnu zimu u kojoj će najviše patiti pučanstvo Sarajeva i ostalih opkoljenih gradova. U Sarajevu nema nikakvih zaliha za zimu, sve drveće još je prošle godine posječeno, a tijekom osamnaest mjeseci opsade svi su smršavi. Muslimani, osim toga, takvom odlukom riskiraju da izgube simpatije Zapada. Stječe se dojam kako su sumnje da će UN doista biti u stanju u život provesti predloženi mirovni plan samo ojačale protivljenje njegovu usvajanju. Zastupnici su navodili primjer Hrvatske gdje se mirovni plan potpisan između Srba i Hrvata uopće ne poštuje i gdje su postrojbe UN u korist Srba provele diobu u ciparskom stilu. 'Ne želimo proći kao Hrvati koje UN optuže za agresiju svaki put kada od Srba povrate neko selo', kaže Rasim Kadić, čelnik oporbene liberalne stranke BiH. Navodi se i mišljenje zamjenice glavnog urednika Oslobođenja, Gordane Knežević, koja kaže da će se usprkos prijetnjama bosansko-hercegovački Srbi vratiti za pregovarački stol jer tako hoće njihov gospodar Slobodan Milošević, kojemu je očajnički stalo da se ukinu sankcije protiv krnje Jugoslavije. Sve je to dovelo do toga da su se zastupnici u Sarajevu pobunili protiv plana čije su potpisivanje izjednačili sa smrtnom osudom, pri čemu su mnogi rekli da ako Europa i lord Owen već žele raskomadati Bosnu, onda barem za to ne bi trebali tražiti alibi od Muslimana. (Hina) sd 010450 MET oct 93