SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:Razotkriveni tehnički detalji masovnih nacističkih zločina Naslov: "Krematoriji Auschwitza" - mašinerija konačnog smaknuća Podnaslov:Nakon desetogodišnjih istraživanja, analiziranjem 80.000 dokumenata kao i arhivske građe koju je posjedovao KGB i koja je do 1990. bila tajna, francuski istraživač otkriva na koji je način funkcionirala mašinerija za ubijanje u zloglasnim logorima smrti Piše: Myriam CHAPLAIN-RIOU, AFP PARIZ - U logoru Auschwitz ubijeno je 800.000 muškaraca, žena, djece i staraca, pokazuju proračuni francuskog istraživača Jean-Claude Pressaca, koji razotkriva kako su nacisti rješavali ogromne tehničke poteškoće koje je pred njih stavljao "konačni ishod". Apotekar iz pariške regije, Pressac (49) je u studiji "Krematoriji Auschwitza" objavio plodove svog više od desetogodišnjeg istraživanja, nakon što je proanalizirao 80.000 dokumenata i, od listopada 1990. godine, arhive bivše Uprave SS za izgradnju Auschwitza (Bauleitung SS), sačuvane u Rusiji. On otkriva banalnost s kojom su inženjeri i arhitekti sudjelovali u tom maloumnom projektu III Reicha: oni dokazuju kapacitete plinske komore, pohranjuju potvrde, šalju pisma s opetovanim zahtjevima da ih SS isplati... Topf, malo specijalizirano poduzeće za industrijske peći, prvo je otkrilo komercijalni interes u pećima namijenjenih za logore. Jedan od njegovih inženjera, Kurt Pruefer, postavlja peći za spaljivanje u Dachauu, Buchenwaldu, Mauthausenu i Auschwitzu. Godine 1941. on postavlja gigantski kompleks kadar pretvoriti u pepeo 1.000 tijela dnevno. Zatim su SS zatražili od Topfa ne peći za eliminiranje leševa, već sobe za trovanje plinom živih ljudi... Pressac je iz ruskih arhiva iznio na vidjelo pismeni zahtjev kojim se traži sustav grijanja za takozvanu mrtvačnicu, paradoksalan zahtjev za mjesto gdje bi trebali biti očuvani leševi. No, da bi bio "djelotvoran", objašnjava Pressac, ciklon B, plin upotrijebljen za ubijanje, zahtijeva temeperaturu višu od 27 stupnjava... Međunaslov: Svjedočanstva o tehničkoj izvedbi i "inovacijama" "Čak sam uvjerio određen broj revizionista (bilješka redakcije: onih koji negiraju postojanje plinskih komora), ali... ne Roberta Faurissona", njihova utemeljitelja u Francuskoj, navodi Pressac. Tijekom 70-ih i 80-ih godina blizak revizionističkim tezama, Pressac se svoje 18. godine zanimao za naciste i logore smrti, još u vrijeme dok je obuke u vojnoj školi u Saint-Cyr. "Naglašavam da nikada nisam sumnjao u postojanje plinskih komora", podvlači. "Zahvaljujući intervenciji Rolanda Dumasa, tadašnjeg ministra vanjskih poslova i Sergea Klarsfelda (bilješka redakcije: odvjetnik specijaliziran za lov na bivše naciste) dobio sam u listopadu 1990. godine pristup arhivima Bauleitung SS iz Auschwitza koje je od kraja rata posjedovao sovjetski KGB i koji su do tada bili tajni", nastavlja on. "Minuciozan pregled tih brojnih dokumenata o radovima inženjera, ponudama poduzeća, planovima tehničkih 'inovacija', proračunima, pismima SS, omogućio mi je da rasvijetlim kronologiju gradnje plinskih peći te plinskih komora, koje su im se pridružile 1941. godine", priča Pressac. "Rusi su otvorili te dokumente tek za proces Dejaco-Ertl, (arhitekti krematorija) tijekom 50-ih godina. No nitko nije uključio tehničke dokumente i samo dva člana Bauleitunga kojima je suđeno, oslobođeni su 'zbog nedostatka dokaza', iako je sve bilo tu, u tih 600 dossiera..." priča Jean-Claude Pressac. "SS-ovci su naručili brojne planove, vrlo detaljne, krematorija i plinskih komora, što mi je uvelike pomoglo objasniti tehnički proces uništavanja", nastavlja istraživač, koji priznaje "da ga ni sam nije shvatio" kada se po prvi put našao u Auschwitzu. "Prvotni planovi koje sam pregledao u Muzeju Auschwitza nisu odgovarali zločinačkim planovima s kraja rata, ni ruševinama, niti pričama preživjelih... Stoga sam provjeravao u svim raspoloživim arhivima - najprije u Poljskoj, zatim u Moskvi te na licu mjestu - kako bih shvatio mašineriju smaknuća". (Hina) br 292216 MET sep 93