- IZVJEŠĆE GLAVNOG TAJNIKA UN-A

ZAGREB, 22. rujna (Hina) - Objavljujemo neslužbeni prijevod s engleskog Izvješća glavnog tajnika UN Vijeću sigurnosti koje nosi datum 2o. rujna l993. godine: IZVJEŠĆE GLAVNOG TAJNIKA KOJE SLIJEDI REZOLUCIJI VIJEĆA SIGURNOSTI 743 (1992) UVOD 1. Rezolucijom 847 od 30. lipnja 1993., Vijeće sigurnosti odlučilo je produžiti mandat Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) na dodatno privremeno razodblje koje završava 30. rujna 1993., te zatražilo da glavni tajnik nakon mjesec dana izvijesti o napretku prema primjeni mirovnog plana Ujedinjenih naroda za Hrvatsku i svih relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti. 16. kolovoza 1993., glavni tajnik izvijestio je Vijeće (S/26310) o tom pitanju. U svom je izvješću preporučio da se u tom trenutku ne poduzima niti jedna akcija kako bi se razmotrio UNPROFOR-ov mandat na teritoriju Republike Hrvatske, te kazao da će podnijeti daljnju preporuku Vijeću u drugoj polovici rujna 1993. Ovim se izvješćem želi pomoći Vijeću sigurnosti u njegovim razmatranjima obnavljanja mandata UNPROFOR-a. I. STRUKTURA UNPROFOR-A 2. Na čelu UNPROFOR-a nalazi se posebni izaslanik glavnog tajnika Thorvald Stoltenberg (Torvald), a uključuje komponente za vojna i civilna pitanja (uključujući civilnu policiju), kao i administrativne, s glavnim stožerom u Zagrebu, Hrvatska. 10. rujna 1993. broj pripadnika vojnog osoblja, na čijem je čelu zapovjednik snaga francuski general Jean Cot (Žan Kot), iznosio je 24.281 osobu, uključujući 456 vojnih promatrača Ujedinjenih naroda. Ima 628 pripadnika civilne policije, 695 pripadnika međunarodnog civilnog osoblja (uključujući 308 osoba koje rade pod ugovorom a nisu članovi međunarodne civilne službe) i 974 pripadnika lokalnog osoblja. II. BOSNA I HERCEGOVINA 3. Zapovjedništvo UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu sa stožerom u Kiseljaku i pod vodstvom brigadnog generala Francoisa Briquemonta (Fransoa Brikmon) sastoji se od 11.511 pripadnika vojnog, civilnog i policijskog osoblja. Zapovjedništvo za Bosnu i Hercegovinu djeluje u skladu s nizom mandata Vijeća sigurnosti koji se odnose na sarajevski aerodrom, zaštitu humanitarnih konvoja i sigurnosnih područja. Sarajevski aerodrom i dalje je veza od životne važnosti za humanitarnu opskrbu grada Sarajeva. Od početka te dobro organizirane operacije u lipnju 1992. izvršeno je više od 4.700 letova. Nazočnost UNPROFOR-a u nekoliko drugih područja Bosne i Hercegovine u ograničenom je opsegu pridonijela ublažavanju napetosti i olakšala je prolaz humanitarnih konvoja. Postizanje općeg mirovnog rješenja za Republika imalo bi značajan utjecaj na rad UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini. 4. No, posljednji su mjeseci trajna neprijateljstva u središnjoj i južnoj Bosni ozbiljno potkopala sposobnost UNPROFOR-a, Visokog povjerništva UN za izbjeglice (UNHCR) i drugih humanitarnih agencija u dostavljanju humanitarne pomoći u tim i drugim područjima. Žestoke borbe na tom području blokirale su glavne pravce opskrbe humanitarnom pomoći za sjevernu Bosnu i namjerni napadi na vozila i osoblje Ujedinjenih naroda dodatno su ograničili slobodu kretanja UNPROFOR-a i UNHCR-a u tom području. S time u vezi UNPROFOR i UNHCR pokrenuli su humanitarnu akciju "Operation Lifeline" kako bi glavni pravci opskrbe ostali otvoreni, te pomogli da se osigura preživljavanje za 2,2 milijuna osoba u Bosni i Hercegovini tijekom sljedeće zime. To će se moći djelotvorno provesti samo ako dođe do političkog sporazuma koji bi doveo do mira, te ako se uskoro pronađu odgovarajuća financijska sredstva. III. BIVŠA JUGOSLAVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA 5. Glavni je tajnik posljednji put podnio izvješće Vijeću sigurnosti glede UNPROFOR-ove operacije u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji 13. srpnja 1993. (S/26099). Zapovjedništvo UNPROFOR-a za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, na čijem je čelu danski brigadni general Finn Saermark-Thomsen, sada se sastoji od 1.190 pripadnika vojnog, civilnog i policijskog osoblja. Nordijski bataljun nalazi se u Kjojili, istočno od Skoplja, a kontingent od 350 vojnika iz Sjedinjenih Država koji je stigao u Skoplje početkom srpnja, razmješten je na granici između bivše jugoslavenske republike Makedonije i Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) 20. kolovoza 1993. Također su razmješteni vojni promatrači Ujedinjenih narodi i civilna policija UN (UNCIVPOL). Od početka 1993. sjeverna i zapadna granica, sjeverno od Debra, nalaze se pod stalnim nadzorom s promatračkih mjesta i redovnim patrolama. Vojni promatarači UN i civilna policija UN također redovito patroliraju na područjima svog djelovanja. U bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji UNPROFOR nastavlja blisko surađivati s promatračkom misijom Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS) u toj republici. Sada također, u suradnji s vlastima bivše jugoslavenske republike Makedonije i misijom KESS-a za sankcije, nadgleda promet preko granice sa Saveznom Republikom Jugoslavijom (Srbija i Crna Gora). Ovaj prvi pothvat "preventivnog razmještaja" Ujedinjenih naroda do sada je bio uspješan. UNPROFOR ima izvrstan suradnički odnos s vladom bivše jugoslavenske republike Makedonije. IV. HRVATSKA 6. Od obnovljenog izbijanja neprijateljstava u Hrvatskoj, koja su uslijedila hrvatskom upadu u područja pod zaštitom Ujedinjenih naroda i 'ružičaste zone' 22. siječnja 1993., u okviru Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji i od strane UNPROFOR-a vrše se neprekidni napori za postizanje prekida vatre i obnovu prijašnjeg stanja u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti 802 (1993) od 25. siječnja 1993., kako bi se omogućila obnova napora u primjeni rezolucije Vijeća sigurnosti 743 (1992) i kasnijih rezolucija koje se odnose na situaciju u Hrvatskoj. Pregovori pod okriljem supredsjedatelja Upravljačkog odbora Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji za primjenu rezolucije 802 (1993) nastavili su se na trajnim i aktivnim temeljima. Postojala je nada da bi, uz postupnu obnovu međusobnog povjerenja između dviju strana, pod okriljem Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, mogli početi razgovori o nacionalnom pomirenju u bivšoj Jugoslaviji i širim političkim pitanjima, u okviru relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti. 7. No, koliko je Vijeću poznato, napetosti sada rastu nakon odluke hrvatske vlade od 6. srpnja 1993 da ponovno izgradi i otvori Maslenički most 18. srpnja, čije su posljedice opisane u izvješću glavnog tajnika od 16. kolovoza 1993. (S/26310). Iako je UNPROFOR, prema sporazumu Erdut/Zagreb zaključenom 15/16. srpnja 1993., premjestio 2.000 vojnika u područja koja graniče s onima iz kojih su se hrvatske snage morale povući, ti vojnici nisu mogli biti razmješteni zbog toga što hrvatske vojne vlasti UNPROFOR-u nisu dozvolile potpuni pristup tim područjima. One nisu pružile suradnju glede planiranja operacije ili izviđanja. 8. 2. kolovoza 1993., nakon srpskog granatiranja tog područja, potonula je jedna od teglenica Masleničkog mosta, ali su supredsjedatelji zaključili da još uvijek postoji dovoljno zajedničkih stajališta za nastavak pregovora. Oni su stoga pozvali obe strane u Ženevu kako bi započeli s pregovorima o prekidu vatre koji bi uključio i dijelove izvornog sporazuma Erdut/Zagreb. Strane su poziv prihvatile, te su razgovori počeli 12. kolovoza 1993. u Ženevi. Unatoč intenzivnih rasprava u Ženevi, Zagrebu i Kninu između predstavnika supredsjedatelja i predstavnika strana, od kojih se zadnji sastanak održao 9. i 10. rujna, još uvijek nije moguće postići sveobuhvatni sporazum o prekidu vatre. No, obje su se strane suglasile da će na sastanak koji se trebao održati na brodu u Jadranskom moru 12. rujna, poslati vojne stručnjake. 9. 9. rujna, nakon nekoliko dana teških incidenata unutar zaštićenih područja i 'ružičastih zona' i povećanja napetosti u Hrvatskoj, pojačala su se granatiranja s obje strane na linijama sukoba, a hrvatska je vojska još jednom izvršila vojni upad. To se dogodilo u području Medaka, gdje su osvojena tri srpska sela. Neprijateljstava su se pojačala 10. i 11. rujna, uz ozbiljnu eskalaciju uporabe vojnih sredstava: hrvatska Vlada zrakoplovima je bombardirala srpske položaje, a Srbi su ispalili rakete i teške projektile na velike hrvatske gradove. Nakon intervencije mog posebnog izaslanika i zapovjednika UNPROFOR-a, te poziva Vijeća sigurnosti (S/26436), strane su se 15. rujna suglasile s prekidom vatre. Hrvatsko povlačenje na položaje zauzete prije ovog upada nastupilo je uz nešto zakašnjenja, a UNPROFOR razmješta između 500 i 600 vojnika na to područje kako bi zamijenio hrvatsku vojsku u povlačenju. Nastavljaju se napori za ponovni dogovor oko sastanka na brodu, koji je odgođen zbog neprijateljstava. V. PRIMJEDBE 10. Mirovni plan UN odobren od Vijeća sigurnosti u rezoluciji 743 (1992) koji i nadalje ostaje osnovica mandata UNPROFOR-a bio je odobren od Hrvatske, bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te srpskih vlasti u Kninu. To je plan o povlačenju vojnih snaga, povratku izbjeglica, pomirenju hrvatske i srpske zajednice koja tamo živi i budućeg ustavnog rješenja. Nakon toga je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija prestala postojati, a njezine četiri konstitutivne republike Bosna i Hercegovina, Hrvatska, bivša jugoslavenska republika Makedonija i Slovenija, postale su punopravne članice Ujedinjenih naroda. UNPROFOR-ov mandat u Hrvatskoj je proširen naknadno donijetim rezolucijama Vijeća sigurnosti koje uključuju 'ružičaste zone', kontrolu granica, odredbe rezolucije 820 (1993) o hrvatskoj kontroli uvoza i izvoza u područja pod zaštitom Ujedinjenih naroda, kao i zadaće u svezi s trajnim sukobom koji se nastavio 22. siječnja 1993. 11. Politička i vojna situacija na terenu znači da se ti mandati ne mogu primjeniti bez suradnje srpskih vlasti u Kninu, što obvezuje UNPROFOR da s njima pregovora, kao i s hrvatskom vladom. U toj situaciji, UNPROFOR-ov kredibilitet je potkopan, budući svaka strana iz vlastitih razloga okrivljuje UN da nisu uspjeli ispuniti njihova očekivanja - obnovu normalnih uvjeta i povratak izbjeglica u slučaju Hrvatske, ili zaštitu, u slučaju lokalnih Srba. Svaka strana, s vremena na vrijeme, objavljuje svoju spremnost da upotrijebi silu kako bi postigla svoje političke i teritorijalne ciljeve. Stalna nesigurnost oko budućeg političkog oblika i okvira rješenja u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri utječe na rješenje problema. U toj situaciji, borbe se nastavljaju s još više žrtava i razaranja; stajališta se još više udaljuju; ljudi i gospodarstva na obje strane linije sukoba trpe sve veću nestašicu. 12. Dok su neki elementi UNPROFOR-a uspjeli prilagoditi svoje aktivnosti tim promijenjenim okolnostima, ključne dijelove plana teško je, pa i nemoguće primijeniti, a posebice od ponovnog izbijanja neprijateljstava nakon hrvatskog upada 22. siječnja 1993. Sa svakom sljedećom jednostranom akcijom na objema stranama linije sukoba, kriza se produbljavala. Prošlotjedni događaji označili su treći veliki upad koji je Hrvatska izvršila u područja pod zaštitom UN-a i 'ružičaste zone, a (osim u posljednjem slučaju) Hrvatska nije povukla svoje snage, tvrdeći da su ta područja "dio Hrvatske" i da je njeno pravo da ih zauzme, ako ne dogovorom, onda silom. Mnoge zadaće vojnog dijela UNPROFOR-a ne mogu se ispuniti u situaciji trajnog sukoba. Pripadnici UNPROFOR-a često su izloženi opasnostima po život, mnogi od njih su bili maltretirani, izloženi prijetnjama i zloupotrebema hrvatskih i srpskih naoružanih elemenata. Do 13. rujna 1993. ranjena su 854 pripadnika snaga UN, od kojih je 57 preminulo; od tog broja u Hrvatskoj je ranjeno 357, od kojih je preminuo 31. UNPROFOR-ova sloboda kretnja sve je više ograničena. Hrvatsko vodstvo i mediji često izražavaju žestoke kritke, koje ponekad graniče s klevetanjem UNPROFOR-a, utemeljene na onome što se može tumačiti kao namjerno krivo tumačenje njegovog mandata. 13. Hrvatski predsjednik Tuđman, u pismu koje mi je uputio 13. rujna 1993., naveo je određeni broj primjedbi, za koje je želio da se uzmu u obzir du budućim naporima za mir i normalizaciju u tim područjima. To sam pismo proslijedio supredsjedateljima kako bi ga mogli uzeti u obzir pri pružanju svojih dobrih usluga. Jedan od prijedloga predsjednika Tuđmana je da se UNPROFOR podijeli na tri dijela - UNPROFOR (Hrvatska), UNPROFOR (Bosna i Hercegovina) i UNPROFOR (bivša jugoslavenska republika Makedonija) - dok bi se njegovo integrirano vojno, administrativno i logističko ustrojstvo zadržalo pod zapovjedništvom posebnog izaslanika glavnog tajnika i glavnog zapovjednika snaga UN. S obzirom na važnost koju hrvatske vlasti pridaju takvoj podijeli i uzevši u obzir okolnosti koje sada prevladavaju na terenu, odlučio sam povoljno razmotriti taj prijedlog. U skladu s time, ako se mandat UNPROFOR-a obnovi kao što je gore navedeno, naložit ću mom posebnom izaslaniku da poduzme korake kako bi se takva podjela primjenila, pod uvjetom da nema dodatnih financijskih implikacija, te da se ne oslabe vrhovno zapovjedništvo glavnog zapovjednika i koordinacija posebnog izaslanika. 14. Što se tiče samog mandata želio bih naglasiti da se do temeljnog rješenja problema mora doći političkim dijalogom. Same strane moraju nositi primarnu odgovornost za postizanje takvog rješenja, i one su te koje moraju učiniti korake prema pomirenju. U tom procesu, glavni cilj UNPROFOR-a može biti samo održavanje mira, čime će omogućiti održavanje pregovora o sveobuhvatnom političkom rješenju. 15. Kao što je Vijeću sigurnosti dobro poznato, nedostatak suradnje između strana i posebice u srpskom odbijanju razoružavanja kao što je predviđeno u originalnom mirovnom planu, spriječilo je UNPROFOR da ispuni glavne elemente svog mandata. Međutim, nazočnost UNPROFOR-a u Hrvatskoj na određeni je način uspjela ograničiti tamošnju eksplozivnu situaciju koja bi, ako do nje zaista dođe, mogla potaknuti rat s dalekosežnim posljedicama. Ja sam na ozbiljnom iskušenju da, u svjetlu kritika UNPROFOR-a s obje strane i opasnosti kojima je izloženo njegovo osoblje, preporučim povlačenje cjelokupnih snaga, no svjestan sam da bi takav korak mogao dovesti samo do daljnjeg sukoba. 16. Stoga Vijeću sigurnosti preporučujem da onobvi mandat UNPROFOR-a na razdoblje od šest mjeseci, kao što je uobičejeno u većini mirovnih operacija Ujedinjenih naroda. Istovremeno, predlažem da Vijeće zatraži da strane u Hrvatskoj zaključuje neodložni prekid vatre i surađuju s UNPROFOR-om, što, u prvo redu, mora biti omogućeno kako bi se ispunili mirovni aspekti njegovog mandata. Kako bi se poboljšala sigurnost snaga, zatražio sam proširenje zračne zaštite na teritorij Hrvatske (S/26468). Kako bi se poboljšala atmosfera u kojoj se vode napori UNPROFOR-a, Vijeće bi moglo zatražiti od strana da surađuju s UNPROFOR-om u obnovi infrastrukture (voda, struja, komunikacije i ostalo), što je Vijeće nedavno zatražilo u rezoluciji 847 (1993). Na kraju dvomjesečnog razdoblja, tj. do 30. studenoga 1993., izvijestit ću Vijeće o napretku koji su izvršili supredsjedatelji i UNPROFOR. Tada bih isto tako mogao podnijeti daljnje preporuke Vijeću, na temlju razvoja događaja tijekom ta dva mjeseca, i u skladu s razvojem pregovora poduzetih između dviju strana. 17. Želio bih odati priznanje mom posebnom izaslaniku Thorvaldu Stoltenbergu i zapovjedniku snaga UN generalu Jeanu Cotu, te hrabrim pripadnicima UNPROFOR-a, na njihovoj istaknutoj hrabrosti i predanosti u izvršavanju njihovih zadaća. Računam da će oni, u suradnji sa stranama, nastaviti sve napore kako bi se ispunila primjena svih aspekata mirovnog plana. (Hina) fs 221615 MET sep 93