SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:Međunarodni olimpijski odbor pred odlukom o domaćinu Olimpijade 2000 Naslov: Bliži se trenutak istine Podnaslov:Olimpijski odbor pred teškom je odlukom: da li odabrati Peking, kao potvrdu da olimpijski pokret neće trpiti političke utjecaje sa strane, te time ostvariti financijske rezultate izvjesne na tom ogromnom tržištu, a možda i važan politički utjecaj na Kinu, ili se, uz donošenje takve odluke, suočiti sa situacijom prijetnje bojkotom Piše: Stephen PARRY, Reuter MONTE CARLO - Međunarodni olimpijski odbor (MOO) u četvrtak će odlučiti u kojem će se gradu održati Olimpijada 2000-te godine. Mandarini iz MOO-a imaju mogućnost ući u povijest birajući Peking, makar ostaje spornim da li se radi o politički najznačajnijoj kandidaturi do sada. Ili bi, pak, mogli odabrati Sydney, imajući na umu njegove prvorazredne tehničke standarde kojima bi mogao najbolje udovoljiti potrebama sportaša? Treći grad spominjan u ovom kontekstu je Manchester, koji je iz sivog tvorničkog grada tijekom ovog stoljeća izrastao u suvremeni velegrad koji odgovara olimpijskim standardima. Pa ipak, morao bi se dogoditi neki nezamislivi preokret kada su u pitanju dva prvospomenuta grada da bi Manchester bio izabran umjesto njih. Ostali kandidati, Berlin i Istambul, čini se da su bez ikakvih šansi. Sa stajališta MOO-a bi odabir Pekinga, unatoč političkim otporima iz Europe i SAD, značio odlučnu potvrdu da olimpijski pokret neće podleći utjecaju političkog miješanja izvana. No, MOO je također bolno svjestan činjenice da bi odabir Pekinga mogao izazvati val protesta zbog davnih kršenja ljudskih prava u Kini. Unatoč tome što je Kina u ponedjeljak objavila da će dopustiti da inozemna istražna komisija ispita krše li se ondje ljudska prava, pobornici zaštite ljudskih prava vjeruju da je riječ o medijskom triku te da će ta istraga propasti jednom kad Peking dobije igre. Dodijeli li se ta čast Pekingu, zapadni će političari vjerojatno optužiti MOO za nebrigu i neosjetljivost glede pitanja ljudskih prava, te donijeti odluku o bojkotu Olimpijade. Milijuni ljubitelja sporta, svakodnevno bombardirani informacijama o kršenju ljudskih prava u Kini, pomislili bi da su čelnici MOO-a sišli s uma. Međutim, neki od njih vjeruju da bi Olimpijada u Pekingu mogla imati pozitivan utjecaj na stanje ljudskih prava u Kini. "To bi značilo sedam godina neizbježnog stranog prisustva u Kini i neizostavnu medijsku pažnju, pri čemu bi se Kina nastojala prikazati u povoljnom svjetlu. To je bogomdana mogućnost", kaže Dick Pound, kanadski član izvršnog tijela MOO-a. Pound je odgovoran za olimpijski marketing i televiziju, a sudjelovao je i ostvarivanju MOO-ovog plana prihoda u vrijednosti od preko 2,5 milijarde dolara u razdoblju od 1993-96 godine. Stanovništvo Kine, koje čini 1,2 milijarda ljudi, predstavljalo bi vrlo privlačno tržište za olimpijski pokret, makar bi pojedinci, koji bi MOO-u zamjerili na popustljivosti glede kršenja ljudskih prava, mogli odboru predbaciti i ljubav prema brzoj zaradi. Međunaslov: Može li Kinu još išta zaustaviti? Delegati koji sudjeluju na MOO-ovim sastancima tijekom ovog tjedna u Monte Carlu ostali su zapanjeni krajnjom bezobzirnošću Kine u nastojanjima da dobije Olimpijadu 2000-te, i mnogi su neskloni njenom zahtjevu. Olimpijske igre trebale bi ostati pod upravom MOO-a bez obzira na to gdje se održavale, no čini se da će u slučaju da Olimpijada bude u Pekingu svu odgovornost preuzeti kineska vlada. Trenutno se čini da ništa neće zaustaviti Peking u borbi da postane domaćin Olimpijade: ni opća kontroverza oko kršenja ljudskih prava uz optužbe da su kineski politički zatvorenici oslobođeni radi promidžbe Pekinga u svjetskoj javnosti, pa ni kratkotrajna ucjena bojkotiranjem Olimpijskih igara u Atlanti 1996 godine. Neki promatrači u Monte Carlu smatraju da u sutrašnjem glasovanju Kinu neće biti moguće zaustaviti. Čak i neki od bučnih zagovornika grada Sydneya počeli su sumnjati u svoje snage uoči konačne bitke s Pekingom. Sydneyevom se lobbyju u Monte Carlu najviše zamjera prevelika nonšalantnost i oponašanje načina na koji su Amerikanci izborili održavanje iduće Olimpijade u Atlanti. Uz uobičajenu društvenu kremu i međunarodnu plavokrvnu elitu, na dan konačne bitke za Olimpijadu kroz Monte Carlo će prodefilirati povorka premijera u pokušaju da utiču na ishod glasovanja: australski premijer Paul Keating, britanski premijer John Major i njihova turska kolegica Tansu Ciller. Svaki grad-kandidat predstavljat će se u trajanju od jednog sata. U Monte Carlu se nalazi 90 članova MOO-a, nedostaje samo bugarski član Ivan Slavkov, protiv kojeg je u Bugarskoj pokrenut sudski proces zbog zloupotrebe državnih fondova. Predsjednik MOO Juan Antonio Samaranch jedini neće sudjelovati u glasovanju... Pobijedit će grad koji bude osvojio većinu od 45 glasova... (Hina) br 221302 MET sep 93