SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov:Jegor Gajdar mora se suočiti s realnošću opustošenog gospodarstva Naslov: Kakav će lijek propisati "otac šok-terapije"? Podnaslov:Stručnjaci danas priznaju da su gospodarske osobitosti Rusije puno složenije nego se mislilo početkom 1992., ističući specifičnosti ruskog sustava: monopolističko gospodarstvo, nepostojanje tržišta, nisku nezaposlenost... Malo je vjerojatno da će Gajdar ponovo pokušati primjeniti gospodarsku politiku iz 1992. godine. Piše: Marielle EUDES, AFP MOSKVA - Jegor Gajdar, simbol gospodarske transformacije nove Rusije nastale raspadom SSSR-a, morat će se suočiti, deset mjeseci nakon napuštanja vlasti, s teškom stvarnošću složenog i opustošenog gospodarstva. Preuzimajući kormilo ruskog gospodarstva u prosincu 1991. godine, taj radikalni ekonomist našao se na netaknutom terenu. Danas, pak, neuspjeh gospodarskog oporavka predmetom je teorijskih analiza, a Rusija je u potrazi za novim receptima za oporavak zemlje. Da bi se okončala kriza u punom zamahu, trebalo je, prema savjetima međunarodnih stručnjaka, osloboditi se obilježja planske ekonomije naslijeđene iz sovjetskog sustava i inspirirati se reformama primjenjenim tijekom nekoliko posljednjih godina u zemljama bivšeg istočnog bloka. Gotovo dvije godine kasnije, i deset mjeseci nakon što je utvrđena nedostatnost "Programa Gajdar", iako su police dućana pune, proizvodnja nastavlja padati. Gospodarske osobitosti Rusije puno su složenije nego se moglo misliti nakon prvih kolebanja nove Rusije početkom 1992. godine, priznaju danas stručnjaci. Oni danas naglašavaju specifičnosti ruskog sustava, gdje je gospodarstvo ostalo uglavnom monopolističko, gdje tržište rada ne postoji, a službena nezaposlenost ostaje vrlo niska, što odgovara sovjetskim navikama. Malo je vjerojatno da će "otac šok-terapije" (koji se približio industrijskom svijetu osnovavši stranku s "gazdom gazda" Arkadijem Volovskim) ponovo pokušati primijeniti gospodarsku politiku iz 1992. godine. Međunaslov:Blokirana financijska pomoć Zapada Povratak Gajdara je tim manje čarobna solucija za spašavanje opustošenog gospodarstva zemlje od 17 milijuna km2 i zaustavljanje otjecanja kapitala, dok se parlament ponovo dao na potkopavanje vladine politike. Parlament je odobrio deficitaran proračun za 1993. godinu od 23.000 milijardi rubalja (23 milijuna dolara), što ga je odbio Boris Jeljcin, odbacujući ga pred deputatima. Tri pol mjeseca prije kraja 1993. godine, Rusija je bez proračuna. I sama vlada je bila podijeljena. Od početka godine, "svaki od važnijih ekonomskih ministara 'svirao je svoju dionicu'", ocjenjuje jedan zapadni diplomat: Oleg Lobov, ministar gospodarstva, je stavljao "političku hitnost ispred gospodarske discipline", ministar financija Boris Fjodorov je bio za "zapadnjake i socijalnu klasu, još malu, nastalu s reformama", a premijer Viktor Černomirdin je pokušavao "sve povezati u cjelinu". U drugom tromjesječuju 1993. godine, mjesečna inflacija se stabilizirala ispod razine od 20 posto, proračunski deficit, kontroliran iz mjeseca u mjesec, obuzdan je na između 5 i 10 posto brutto nacionalnog proizvoda, porast monetarne mase činio se umjerenim, a trgovinska vaga je bilježila u prvom semestru godine višak od 9 milijardi dolara. Ali, prema istom scenariju kao i prethodne godine kada je većina troškova bilo prenešeno u drugi semestar, ti su se rezultati pokazali krhkim i nestvarnim. Od mjeseca kolovoza, ponovo dolazi do pada proizvodnje, dok je inflacija rekordno porasla sa skokom cijena od 29 posto mjesečno. Financijska pomoć zapadnih vlada, uvjetovana mjesečnom inflacijom od 5 posto i proračunskim deficitom nižim od 10 posto brutto nacionalnog proizvdoa, blokirana je u blagajnama MMF-a. (Hina) br 212049 MET sep 93