VEČERNJI LIST : RASPAD BOSNE NE MORA BITI LOŠ

ZAGRAB, 20. rujna (Hina) - Višnja Starešina razgovarala je s hrvatskim veleposlanikom pri Ujedinjenim narodima u Ženevi dr. Miomirom Žužulom. Komentirajući na početku razgovora muslimansko-srpski sporazum, Žužul napominje da su u njega "uneseni neki novi elementi koji su izazvali čuđenje i pitanje što to zapravo znači", pojašnjavajući kako se "sad dogodilo da raspad potpišu Srbi, što je logično, ali i Muslimani, što je suprotno logici dosadašnjih postupaka, a da pritom Hrvate ostave po strani. Da se o tome raspravljalo trilateralno, možda smo se i mogli dogovoriti. No ovako se može dogoditi da Hrvati jedini zagovaraju savez BiH". Žužul kaže da muslimansko-srpski sporazum za njega nije bio iznenađenje, jer je cijelo vrijeme "bio uvjeren da će se raspad BiH, ako do njega dođe, dogoditi (i) na inzistiranje Muslimana... bilo je jasno da idu na učvršćivanje države koja bi mogla funkcionirati i izvan saveza. (...) No, nisam očekivao da će tako brzo i toliko spremno izići s time u javnost. A pogotovu da će sporazum potpisati u tako stravičnoj žurbi". Govoreći o pripremi hrvatsko-muslimanske deklaracije, Žužul ističe kako je potpisivanju prethodila "intenzivna diplomatska aktivnost drugih država, usmjerena više prema Muslimanima, a donekle i prema Hrvatima". Deklaraciju su pripremali Žužul, Silajdžić, dr. Ivo Komšić i Hido Biščević, a po Žužulovim riječima, njih četvorica su se dogovorila "da najprije pođemo od onoga u čemu se slažemo da bismo lakše našli rješenje onih problema o kojima bismo se možda teže dogovorili. S takvim smo stajalištem vrlo brzo došli do okvira sporazuma. Jednako su nastupili i predsjednici Tuđman i Izetbegović, pa je postizanje sporazuma bilo lakše nego što bi itko očekivao". Odgovarajući na upit jesu li promatrači bili preveliki optimisti u vezi s hrvatsko-muslimanskim sporazumom, Žužul napominje da su se "oba izaslanstva svjesno izložila velikom riziku. Jer, prve su dvije točke - prekid neprijateljstava, raspuštanje logora i oslobađanje zatočenika - vrlo konkretne, one će se ovih dana provesti ili neće. (...) No u taj smo rizik ušli baš zato da sporazum ne bi ostao puko naklapanje". "Kad bi sporazum Srba i Muslimana bio iskren, a o tome se može raspravljati, mislim da bi to moglo pospješiti provedbu ovog sporazuma", ocjenjuje Žužul, dodajući kako je uvjeren da "ako uspijemo postići i zadržati mir, ako se prestanu događati ove grozne stvari, lakše ćemo riješiti sve krizne situacije i sve probleme. I da je put rješenja krize u BiH u potpisivanju ukupnoga mirovnog paketa, čemu bi ova dva sporazuma mogla pomoći, a potom dolazak međunarodnih snaga". Drži da bi potpisivanje i provedba sporazuma o BiH olakšalo rješavanje problema u Hrvatskoj: "Dolazak mirovnih snaga u BiH dakle jača mirovnu opciju, a time i olakšava mogućnost rješavanja problema u Hrvatskoj". Po riječima dr. Miomira Žužula, jasno je da bi u BiH došla realna vojna snaga. On naglašava kako bi njihov dolazak bio zasnovan na preciznim odlukama da se nešto provede, što nije bio slučaj s dolaskom UNPROFOR-a u Hrvatsku. Žužul drži da je za Hrvatsku u sadašnjim okolnostima najprihvatljivije "redefiniranje mandata, odnosno potpis ugovora između Hrvatske i Ujedinjenih naroda u kojem bi bili precizno određeni zadaci i uvjeti UNPROFOR-a. Međutim, vrijeme je malo nezgodno. Ne vjerujem naime da će doći do razjašnjenja mandata UNPROFOR-a u Hrvatskoj dok ne bude odluke o ulozi mirovnih snaga u BiH. Zato očekujem da bi moglo doći do još jednog tehničkog produženja mandata i osobno držim da se takvo tehničko produženje u ovom trenutku može razumjeti. Ja ne bih prihvatio dugoročni ostanak UNPROFOR-a pod ovakvim uvjetima, ali ne bih inzistirano niti na odlasku u ovom trenutku". Dr. Miomir Žužul kaže da ne vjeruje u teorije o međunarodnoj uroti protiv Hrvatske, nego ističe kako "postoje interesi pojedinih država i da one određuju svoje ponašanje na temelju svojih interesa". Dodaje kako se interesi nekih poklapaju s našima, dok drugih ne, pa "zato od nekih imamo jasnu potporu, a od drugih manje jasnu, a neki nam baš i nisu skloni". Govoreći o kritikama koje novinari upućuju hrvatskoj diplomaciji, Žužul ocjenjuje kako je ona "realna i dobrodošla". Ipak, podsjeća na uvjete u kakvim je stvarana, dodajući kako su novinari - budući da mogu pisati o diplomaciji - u boljoj poziciji. "Govoreći iz ženevske perspektive... meni je zaista teško shvatljiv odnos hrvatskih medija prema onome što se ovdje događa. (...) Kad nema unaprijed naznačenih zbivanja, ponekad je ovdje jedan hrvatski novinar, a najčešće ni jedan. Istodobno, ovdje je stalno gotovo desetak srpskih novinara, nekoliko desetaka novinara iz drugih država. Ispada da smo samo mi nezainteresirani za rad Konferencije, za proces pregovora i dogovora, iako se oni upravo nas najviše tiču", kaže dr. Žužul, na kraju napominjući kako takav pristup često rezultira "krivim i potpuno pogrešnim informacijama, koje onda znaju proizvesti nepotrebne političke tenzije i rasprave. A mislim da krivo informiranje nije nikome u interesu". (Hina) gk 200430 MET sep 93