SERVIS POSEBNIH NASLOVA IZRAEL-PALESTINCI

Nadnaslov:Palestinci - tko su i gdje su? Naslov: Narod bez domovine Podnaslov:Upravo potpisani washingtonski sporazum omogućit će palestinskom narodu, koji broji gotovo 6 milijuna ljudi, razasutih diljem Bliskog istoka, da po prvi put bar donekle može odlučivati o vlastitoj sudbini Piše: Robert MAHONEY, Reuter JERUZALEM - Djeca smještena u izbjegličkom logoru u južnom Libanonu mogu detaljno opisati kako izgleda neka ulica u Haifi, iako je nikada nisu vidjela. Jedan učitelj sa Zapadne obale još uvijek čuva ključeve svoje kuće u Zapadnom Jeruzalemu - iako ih više neće upotrijebiti. Oni su Palestinci. Narod kojem je oduzeta domovina, koji je razasut diljem Bliskog Istoka, te koji je godinama u sukobu s još jednim progonjenim narodom - sa Židovima. Oba ova biblijska naroda imaju jednake uspomene i čežnje u svojoj krvavoj borbi za pojas obale na istočnom Sredozemlju. Sporazum koji su u ponedjeljak u Washingtonu potpisali predstavnici izraelske vlade i Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) omogućit će palestinskom narodu, koji broji gotovo 6 milijuna ljudi, da po prvi put bar donekle mogu odlučivati o vlastitoj sudbini. Međutim, za djecu izbjeglica iz Haife ovaj ugovor, kojim se području Gaze i Zapadne obale daje ograničena samouprava, nema većeg značenja. Još u vrijeme pogroma u Carskoj Rusiji između 1882. i 1903. godine započelo je doseljavanje prvih Židova i uzmicanje Arapa na obalama Palestine, koja je tada bila dio Otomanskog carstva. Tursku je vladavinu 1917. naslijedila britanska administracija, koja je od Palestine odlučila stvoriti židovsku državu, te time potaknula novi val naseljavanja Židova. Ogorčeni su Arapi podigli ustanak 1929. i 1936. godine, no u oba su pokušaja bili preslabi zbog međusobnih sukoba. Pokušaj nacističke Njemačke da istrijebi Židove diljem Europe rezultirao je međunarodnom podrškom stvaranju židovske države. 1948. godine palestinski su Židovi ojačali toliko da su područje Palestine proglasili svojom državom, s lakoćom odbivši nekoordinirane napade susjednih arapskih zemalja koje su se usprotivile planu UN, prema kojem bi ta zemlja predstavljala zajedničku domovinu Židova i Arapa. Novopridošlice u mladom Izraelu izagnali su iz svoje zemlje tisuće Arapa, naselili se u njihovim kućama i zaplijenili njihovu zemlju. Drugi su Arapi pobjegli pred pokoljima poput onog koji su Izraelci počinili u selu Deir Yassin. Izrael procjenjuje da broj arapskih izbjeglica iznosi 530.000, no UN ih procjenjuje na 770.000. Međunaslov: Palestinske želje i nade Ti su se ljudi sa svojim potomcima smjestili uz granicu židovske države, no ostali su vjerni svojoj zakletvi da će se ponovo vratiti svojim domovima. Do sada su se borili u otvorenom ratu, gerilskim napadima uz granicu, diplomatskim pritiskom i međunarodnim terorizmom poput otmica zrakoplova ili napada na Olimpijadi u Muenchenu. No sva ta sredstva pokazala su se neuspješnim u borbi protiv Izraela, koji je pod zaštitom SAD izrastao u vojnu supersilu na Bliskom Istoku. Palestinski je problem počeo bivati marginaliziran. Milijuni Palestinaca čamili su u izbjegličkim logorima u Libanonu, Siriji, Jordanu, te na području Zapadne obale i pojasa Gaze, koja je Izrael okupirao za svega šest dana 1967. godine. No 1987. godine Palestinci na područjima okupiranim 1967. digli su ustanak, te tako ponovo svrnuli pozornost svjetske javnosti na tragičnu sudbinu svog naroda. Zahvaljujući intifadi, s čijim se okončanjem složio vođa PLO Yasser Arafat, Palestinci su preuzeli aureolu "žrtve", koju su sve dotad imali Židovi. Pa ipak, još uvijek postoji predodžba o Palestincima kao gerilcima ili "teroristima". No televijske reportaže koje dokumentiraju kako izraelski vojnici zlostavljaju i ubijaju mlade Arape stvorile su novu sliku o palestinskoj drami. Mediji danas prikazuju Palestince kao obrazovan, poduzetan narod u borbi za oslobođenje od izraelske okupacije, željan gospodarskih dostignuća i političkih sloboda kakve uživa njihov neprijatelj. Time se razlikuju od svojih radikalnijih sunarodnjaka u logorima i dijaspori, koji još uvijek sanjare o velikom povratku. Oko tri milijuna Arapa danas žive u nekadašnjoj Palestini - milijun ih živi u pojasu Gaze, milijun na Zapadnoj obali, a preko 750.000 ih živi na teritoriju samog Izraela, gdje imaju status izraelskih državljana. Prema podacima UN, na području Gaze nalazi se 560.000 izbjeglica, dok ih je na Zapadnoj obali 460.000. Milijun izbjeglica sklonilo se u susjedni Jordan, 300.000 u Siriju, a 320.000 u Libanon. Sve u svemu, više od 2,6 milijuna Palestinaca nalazi se još uvijek u izgnanstvu. Prema washingtonskom sporazumu oko milijun Palestinaca na okupiranim područjima sada imaju pravo na autonomnu vladu, bez prisutnosti izraelskih vojnika. No, oni se više nikada neće vratiti u svoje domove u Haifi, Jaffi ili Ashkelonu. Izraelski premijer Yitzhak Rabin prije svog odlaska u Washington iznova je naglasio kako će Izrael i dalje ostati državom Židova, u kojoj arapska populacija nikada neće prerasti više od 20 posto. (Hina) br 161728 MET sep 93