KOMPARATIVNE PRETVORITI U KONKURENTNE PREDNOSTI

ZAGREB, 9. rujna (Hina) - Kako komparativne prednosti hrvatskoga gospodarstva i proizvoda što prije pretvoriti u konkurentne prednosti te u sposobnosti sektora i poduzeća, da osvoje vanjska tržišta jedno je od pitanja na koje je pokušala odgovoriti studija Konkurentnost Hrvatske - osnove za politiku gospodarskog restrukturiranja, koju je izradio Ekonomski institut Zagreb. Studija svrha koje jest pružiti analitičku osnovicu za određivanje politike restrukturiranja i industrijske politike Hrvatske, bila je tema današnje rasprave u Zagrebu, u kojoj su sudjelovali predstavnici hrvatske Vlade, Hrvatske gospodarske komore, banaka te mnogi gospodarstvenici. Ističući značenje studije koja združuje teoriju i iskustva potpredsjednik hrvatske Vlade mr. Borislav Škegro kazao je da je međunarodna razmjena veoma važna za male otvorene privrede. Potkrijepio je to podatkom da se 60 posto vrijednosti nacionalnog proizvoda izvozi, odnosno uvozi, što znači da zbroj izvoza i uvoza nadmašuje vrijednost našega nacionalnog proizvoda. Ministar Zlatko Mateša, među ostalim, kazao je da je hrvatska Vlada pri kraju određivanja gospodarske zakonske infrastrukture. Mateša je glede sektorskog pristupa restrukturiranja kazao da neke sektore valja poticati, neke prepustiti izravnoj tržišnoj utakmici, a neki su svedeni na tzv. gospodarsku eutanaziju, jer nema gospodarskih parametara za njihovu egzistenciju. Izvješće o studiji dao je dr. Slavko Radošević iz Ekonomskog instituta, koji je, među ostalim, kazao da su najvažniji sektori, neto izvoznici, gotova odjeća, brodogradnja, obuća, drvo i građa, te naravno turizam, dok su, najveći neto-uvoznici nafta i derivati, organski kemijski proizvodi, te industrijski strojevi za opću uporabu. Prema Studiji, usporedba strukture industrije Hrvatske i izabranih zemalja OECD-a, dokazuje da Hrvatska ima relativno raspršenu industrijsku strukturu, te da će proces transformacije u otvoreno gospodarstvo, pod pritiskom međunarodne konkurencije, rezultirati jačanjem procesa specijalizacije. Prema studiji, cjenovna konkurentnost je vrlo nestabilna, uprava poduzeća često nema pravo razumijevanja izvora vlastitih visokih troškova, Hrvatska uglavnom izvozi nediferencirane proizvode, za koje izvoznik uglavnom ne zna krajnjega kupca. Jedno od osobitih problema jest i obrazovanje djelatnika, te birokratizacija, dok se intenzivni pritisak izvozu radi zapošljavanja kapaciteta pridaje marketingu. Da bi se riješili problemi, Studija predlaže stvaranje potrebnih institucionalnih inovacija, kao savjeta za industrijsku konkurentnost, kao profesionalnog stručnog i savjetodavnog tijela pri Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskoga vijeća za kvalitetu, pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, čiji bi prvotni zadatak bio i ustanovljavanje hrvatske nagrade za kakvoću. Ujedno se predlaže da se u programiranju tehničke pomoći izdvoji prioritetni sektori koji su s kumuliranim unutrašnjih problemima a čije nerješavanje izravno utječe na nekonkurentnost više drugih sektora. Kako je u projektu istaknuta važnost uspostavljanja komunikacije između poduzeća, Vlade i Hrvatske gospodarske komore, te sindikata u procesu restrukturiranja pojedinih sektora, predlaže se i Vladi da se iz odgovarajućih ustanova izabere oko stotinjak perspektivnih profesionalaca, koji bi se u sljedeće dvije godine osposobili za različite specijalističke uloge. U raspravi je upozoreno na probleme obrazovanja, ekipiranosti, investicijskih radova u inozemstvu te političkoga marketinga kao djelatnosti koja može pobuditi prednosti naših proizvoda. (Hina) mc 091916 MET sep 93