IZVJEŠĆE TADEUSZA MAZOWIECKOG O PRILIKAMA U MOSTARU

ZAGREB, 7. rujna (Hina) - U Ženevi je u ponedjeljak objavljeno najnovije izvješće posebnog izvjestitelja Komisije UN za ljudska prava Tadeusza Mazowieckog o prilikama u Mostaru. Izvješće se temelji na nalazima dvojice dužnosnika Komisije, koji su od 25. kolovoza devet dana boravili u Mostaru, Čapljini, Čitluku, Međugorju i Počitelju. Na početku izvješća Mazowiecki konstatira da je "položaj svih civila u Mostaru izazvao duboku zabrinutost, jer ima svjedočenja o masovnim uhićenjima, prisilnom radu, protjerivanjima i silovanjima, koji se vrše s ciljem etničkoga čišćenja." Posebni izvjestitelj Komisije UN za ljudska prava podsjeća da je s tim u vezi 18. kolovoza uputio pismo predsjedniku HZ Herceg-Bosna Mati Bobanu "tražeći od njega da omogući hitni i neometani pristup Mostaru djelatnicima humanitarnih organizacija i Komisije UN". Istog dana Mazowiecki je od supredsjedatelja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji Thorvalda (Torvald) Stoltenberga zatražio da i UN od Mate Bobana traže slobodan pristup gradu. Vlasti HZ Herceg-Bosna to su i omogućile 25. kolovoza, napominje se u izvješću. "Svjedočanstva i podaci koje su prikupili dužnosnici Komisije UN, koja se navode u izvješću, govore o etničkom čišćenju Muslimana u zapadnoj Hercegovini od strane snaga bosanskih Hrvata, kao i o Hrvatima kao žrtvama etničkog čišćenja u srednjoj Bosni", objašnjava Mazowiecki. Od početka ove godine, navodi se dalje u izvješću, "Muslimani koji su bježali iz grada (Mostara) govorili su međunarodnim promatračima da su protjerani pod prijetnjom smrti od strane HVO-a". "Od lipnja 1993. počela je sustavna i krvava podjela grada po etničkoj pripadnosti", konstatira Mazowiecki. I Hrvatice i Muslimanke su svjedočile o silovanjima, kao dijelu etničkog čišćenja, piše u izvješću, "ali, budući da je pristup u Mostar i dalje otežan a izbjeglice su raštrkane, još nije moguće odrediti opseg mogućeg seksualnog zlostavljanja". Prikupljena su brojna svjedočenja o zarobljeničkim logorima. Mazowiecki navodi da su "glavni sabirni logori na heliodromu južno od Mostara, u bivšem skladištu streljiva JNA u Gabeli, južno od Čapljine i u bivšem skladištu JNA u Dretelju". Sumnja se da slični logori postoje u Otocima, Grabovini, Mostaru, Čapljini, Ljubuškom i Trebižatu. "Prema sada dostupnim podacima (...) oko 10 tisuća ljudi bilo je uhićeno u Mostaru od svibnja 1993, 4 tisuće u Čapljini, nekoliko stotina u Stolcu i 92 u Gradskoj", navodi se u izvješću i dodaje da su "vlasti HVO ta uhićenja objašnjavale razlozima sigurnosti". "Ima informacija, koje posebni izvjestitelj nastoji potvrditi, da su snage bosanskih vlasti uhitile nepoznati broj civila Hrvata i Srba. Oni su, navodno, zarobljenici u vojarni u Vrapčićima, a za neke (zatočenike) se tvrdi da su prisiljeni na prvim borbenim crtama kopati rovove ili ih se koristi kao 'ljudski štit' kod vojnog napredovanja", navodi u nastavku izvješća Tadeusz Mazowiecki. On u posebnom dijelu izvješća također govori o "civilima kao cilju vojnih napada", pa kao primjer navodi da je topovima pucano na bolnicu u istočnom Mostaru, a cilj napada bilo je i skladište humanitarne pomoći. Istodobno su "stalni snajperski napadi s položaja vladinih snaga na istočnoj obali rijeke (Neretve) svakodnevna prijetnja civilima", izvještava Mazowiecki. "Liječnici u bolnici Bijeli brijeg tvrde da su civili ranjeni snajperom 30 posto pacijenata o kojima skrbe u toj bolnici." Izvješće Tadeusza Mazowieckog o prilikama u Mostaru završava slijedećim zaključcima: "Posebni izvjestitelj ponovno ističe da postupci koji su opisani (u izvješću) zaslužuju najoštriju moguću osudu. U ratu civilno pučanstvo mora biti pod zaštitom međunarodnoga prava. Sve države potpisnice Ženevskih konvencija obvezne su djelovati, pojedinačno i zajednički, tako da uspostave poštivanje međunarodnog humanitarnog prava onda kad ga zaraćene strane svjesno krše ili kad nisu u mogućnosti da osiguraju njegovo poštivanje. Posebni izvjestitelj poziva međunarodnu zajednicu da s tim u skladu ispuni svoje obveze. Politika ometanja humanitarne pomoći od ma koje strane u sukobu treba biti osuđena. Time se krši međunarodno ratno pravo. Posebni izvjestitelj zahtjeva da se zajamči hitan i neometan pristup Mostaru i da se ponovno uspostavi medicinska zaštita, ako je moguće i zračnim mostom. Svi zatočenici trebaju biti odmah oslobođeni uz jamstva za siguran povratak njihovim domovima pod međunarodnom zaštitom. Posebni izvjestitelj ponavlja da je ratni zločin pucati iz snajpera na civile s namjerom da se ubije ili rani osobe koje ne sudjeluju u sukobima. Snajperisti trebaju biti među onima kojima će se suditi za teško kršenje humanitarnoga prava", završava Mazowiecki. (Hina) mm 071441 MET sep 93