ŽEĐ MUČI 200 000 STANOVNIKA ZADARSKOG KRAJA

ZADAR, 19. kolovoza (Hina) - Vode je u Zadru sve manje, a stanje u opskrbi pučanstva tom dragocjenom tekućinom postaje sve dramatičnije. Zadrani više ne mogu podmiriti ni trećinu svojih potreba za vodom. Svi postojeći i ograničeni izvori vode trenutno daju manje od 200 litara vode u sekundi, a potrebe grada u ljetnim mjesecima su gotovo 700 litara. Postojeće količine vode raspodjeljuju se na tri gradska područja. Svaka gradska zona koristi vodu tek svaki treći dan po nekoliko sati. Većina izvora je presušila. Na izvorištu Bokanjac, trenutno samo jedna crpka crpi vodu. Nedavno izgrađeni vodovod "Golubinka" daje oko 40 litara vode u sekundi i to s prekidima. Izvor "Vrulja" u samom gradu nudi 80 litara vode u sekundi, ali je ta voda, upozoravaju neprestano iz gradskog "Vodovoda", posve neispravna i može se koristiti samo za pranje podova, nikako za piće, čak niti za strojeve za pranje rublja i ostale potrebe u sanitarnim prostorima. Voda iz "Vrulje" je puna opasnih bakterija. Kronični nedostatak vode u Zadru čini život pučanstva iznimno teškim. No, građani su prisiljeni u kantama donositi vodu za piće, koristeći pritom prvenstveno izvor na Relji. Po gradskim četvrtima postavljene su cisterne s pitkom vodom. No, kao i vode, ni cisterni nema dovoljno, pa je gradska vlast nedavno zatražila od hrvatske Vlade pomoć u nabavi dovoljnog broja cisterni. Posebno je teško stanje u višim stambenim zgradama koje vodu nemaju ni onda kada bi je po režimu raspodjele trebale imati. Zalihe vode su sve manje, a nastavi li se ova nezapamćena suša, vode će biti uskoro još manje, i prednost u opskrbi imat će samo medicinski centar u Zadru. Kritično stanje s vodoopskrbom u Zadru izravna je posljedica srpske agresije na zadarsko područje. Od prije tri godine, kada su srpski pobunjenici okupirali vodovod na rijeci Zrmanji i prekinuli dotok vode za Zadar, taj grad ima nepremostive teškoće u opskrbi vodom. Ni danas nema drugog rješenja osim Zrmanje, ali srpski pobunjenici ne pokazuju volju da puste vodu za Zadar. Hrvatska strana očekivala je da će se taj problem riješiti dolaskom međunarodnih zaštitnih snaga, ali one ni u godinu i pol dana ništa učinkovito nisu ponudile. U gradnju vodovoda sa Zrmanje, Hrvatska je uložila mnogo novaca kako bi dovela vodu u Zadar, ali i u bukovičke gradiće i sela u kojima je većinsko srpsko pučanstvo. Gotovo 200.000 stanovnika je bez vode. Stanje bi kudikamo bilo lakše da ne traje višemjesečna, gotovo polugodišnja suša. Ovakve suše se ne sjećaju ni najstariji stanovnici zadarskoga kraja. Situacija je slična i na zadarskim otocima, gdje vode manjka i za piće, kao i za ostale osnovne potrebe. Vodonosci, brodovi, tek djelomice ublažavaju taj nedostatak. Oni više ne mogu vodu prevoziti sa zadarskih izvora, jer je u njima nema, nego s otoka Lošinja. Još teže stanje u vodoopskrbi je na biogradskom području. Nakon što su Srbi okupirali crpilište vode na Kakmi, biogradskom su kraju na raspolaganju ostali manji lokalni izvori sa samo 10 litara vode u sekundi. Stanovnici biogradskog kraja imaju vodu samo dva puta tjedno po nekoliko sati. Stanje u vodoopskrbi zadarskog područja postalo je teško do te mjere, da se sada svaka litra vode smatra dragocjenom. (Hina) mn 191138 MET aug 93