SERVIS POSEBNIH NASLOVA KINA-JAPAN

Nadnaslov:Kina u svom ekonomskom razvoju želi slijediti japanski primjer Naslov: Japan kao model ekonomske budućnosti Podnaslov:Brojni kineski znanstvenici i stručnjaci smatraju da je Japan primjer kojeg bi u daljnjem ekonomskom razvoju trebalo slijediti, ističući prednosti japanskog sustava u odnosu na zapadni i navodeći kao argumente sličnosti povijesnih iskustava između tih dviju zemalja. Japanski ekonomisti ne slažu se s takvom usporedbom. Piše: Mark O'NEILL, Reuter PEKING - Mnogi znanstvenici su mišljenja da Kina u pronalaženju pravog modela razvoja za vlastitu ekonomiju ne treba gledati predaleko, već da najbolji primjer može pronaći u vlastitu susjedstvu - u Japanu, kao jedinoj azijskoj zemlji koja je postala ekonomskom supersilom. Dokazujući to, oni navode da Kina može mnogo toga naučiti od japanske mješavine tržišne ekonomije i snažnog birokratskog upravljanja, rasprostranjene radničke participacije, male razlike u prihodima i bogatstvu kojim raspolažu tvrtke i industrijske grupe, a ne pojedinci. Kina ne bi trebala slijediti model Reaganovih Sjedinjenih Država ili Veliku Britaniju Margareth Thatcher, smatra zamjenik direktora Instituta za japanske studije pri kineskoj Akademiji društvenih znanosti Feng Zhaokui. "Oni su previše laissez-faire. Ne bismo trebali niti slijediti primjer Rusije, u kojoj je naglo napuštanje strogo planskog ekonomskog sustava dovelo do kaosa", navodi on. "Puno toga trebali bismo naučiti iz japanskog iskustva, u kojem je vlada od 1945. godine odigrala ključnu ulogu u upravljanju i vođenju ekonomije". Od početaka uvođenja ekonomskih promjena 1978. godine, Kina je nastojala uspostaviti takozvanu "socijalističku tržišnu ekonomiju". Rezultat je najbrži ekonomski rast na svijetu i kaotična mješavina ogromnih nedjelotvornih državnih tvrtki i rastućeg privatnog poduzeća. Kineski leaderi priznaju da su zabrinuti. Došlo je do velikih razlika u bogatstvu između bogate obale i siromašne unutrašnjosti, a korupcija i favoriziranje omogućili su da nekolicina postane nevjerojatno bogata. Fengov institut smješten je u ogromnoj zgradi u središtu Pekinga, u kojoj se za okupacije grada tijekom Drugog svjetskog rata nalazilo zapovjedništvo japanske vojske. Članovi instituta redovito bivaju pozivani na izvještavanje kineskih vođa o japanskoj ekonomiji, koja je više nego bilo koja druga ekonomija u svijetu stalnim predmetom izučavanja kineskih stručnjaka. Međunaslov: Prednosti japanskog iskustva i mogućnosti njegove primjene Pišući u kineskom dnevniku People's Daily, kolumnist Yan Shanping istakao je tri aspekta japanskog iskustva koje bi Kina trebala uzeti za primjer. Krajem 19. stoljeća japanska vlada rasprodala je većinu industrije, zadržavajući kontrolu samo u ključnim sektorima kao što su čelik i željeznice. Drugo, japanski "keiretsu" sustav, okupljanje velikih tvrtki zajedno sa stotinama manjih poduzetnika kroz stabilne, dugoročne odnose, stvorio je uvjete za modernizaciju cijelih industrija. Treće, japanski sustav rada ohrabruje zapošljavanje na duži rok, radničko sudjelovanje u razvoju proizvoda i naglasak stavlja na obučavanje i dokazivanje stručnosti, smatra on. U najnovijem članku objavljenom u Economic Reference News navodi se da je japanski sustav rada bolji od onog u zapadnim zemljama budući da daje veću važnost djelatnicima nižeg ranga i smanjuje jaz između radne snage i managementa. Japanski sustav manje inzistira na specijalizaciji, omogućujući djelatnicima razvijanje više sposobnosti za rad u različitim područjima. Feng ističe da Kina i Japan imaju slična povijesna iskustva - i jedna i druga zemlja bile su stoljećima odsječene od ostalog svijeta, obje su kasnile u industrijalizaciji, prenapućene su stanovništvom i siromašne resursima. "Mišljenje da je Kina bogata u prirodnim resursima pogrešno je. Računajući per capita, nalazimo se ispod svjetskog prosjeka u svim resursima izuzev ugljena i rijetkih metala", navodi on. "Japan je ponovo postao otvorenom ekonomijom 1945., a mi 1978. godine. On je imao razdoblje visoke stope rasta 50-ih i 60-ih godina, a kod nas se to događa sada". No za mnoge japanske analitičare prije se radi o različitostima nego sličnostima između dviju ekonomija. "Mi smo naš sustav razvijali postepeno još od Meiji revolucije 1868. godine", tumači jedan japanski ekonomist u Pekingu. Taj sustav, kako navodi, počiva na stabilnom i djelotvornom poreznom i zakonskom sustavu te sustavu upravljanja, javnoj vjeri u zakone i državne institucije i visokom stupnju obrazovanja i javnih službi. "Da li takvi uvjeti postoje u Kini? Da li su Kinezi spremni na plaćanje poreza? Imaju li povjerenja u vladu i vjeru u stabilnost na dulji rok?", pita se on. (Hina) br 191629 MET aug 93