- PISMO VLADIMIRA ŠEKSA MEĐUNARODNOJ HELSINŠKOJ FEDERACIJI ZA LJUDSKA PRAVA

ZA LJUDSKA PRAVA ZAGREB, 10. kolovoza (Hina) - Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Vladimir Šeks uputio je pismo Međunarodnoj helsinškoj federaciji za ljudska prava u kojem opovrgava neke navode iz pisma koje je ta organizacija uputila Parlamentarnoj skupštini Konferenciji o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS). Međunarodna helsinška federacija za ljudska prava u svom je pismu KESS-u i međunarodnoj javnosti optužila hrvatsku politiku prema Bosni i Hercegovini, stavljajući Republiku Hrvatsku i Hrvate u BiH u istu ravan kao i srpskog agresora na tu zemlju. Vladimir Šeks u svom pismu koje je iz Zagreba upućeno 28. srpnja, a koje je Hini danas dostavljeno, kaže: "Cijenjena gospodo, Parlamentarnoj skupštini KESS-a i javnosti uputili ste pismo u kojem iznosite svoje viđenje događanja u Bosni i Hercegovini i prijedloge za izlaz iz stanja agresije i podjele Bosne i Hercegovine. Trenutak Bosne i Hercegovine određujete kao vrijeme u kojem se Bosna i Hercegovina suočava s opasnošću izumiranja kao neovisna država i u kojem se bosanski Muslimani suočavaju s genocidnim uništenjem. Međunarodnu zajednicu okrivljujete za proces, tijekom kojega su, osim ostaloga, stotine tisuća stanovnika Bosne i Hercegovine, koji su u komunističkoj Jugoslaviji nazvani nacijom Muslimana, pobjegle u Hrvatsku, a stotine tisuća u druge europske zemlje. Europska zajednica je, obrazlažete, kriva zbog nedostatka političke volje, stanja mlakih deklaracija i konfuznih odluka, izraženih na jednoj strani priznavanjem novih država Jugoslavije, a na drugoj tolerancijom agresije na ove zemlje. Polazeći od zadatka zaštite ljudskih prava, vaša organizacija je, razumljivo, postavila pitanje o izvorima agresije na Bosnu i Hercegovinu i druge republike nastale na području nekadašnje Jugoslavije. Učinili ste i sljedeći neophodan korak tvrdnjom da je napredovanje agresije omogućeno neodgovarajućim držanjem svjetske zajednice, uključujući i one asocijacije kojima je osnovni cilj kolektivna sigurnost članica međunarodne zajednice. Vaše ocjene, međutim, ne odgovaraju stanju u Bosni i Hercegovini koje vlada u vrijeme objave vašega pisma, a od tada se svakoga dana za Hrvate pogoršava. Od ranije je već poznato da Republika Hrvatska ima legitimni interes za sudbinu dijela hrvatskoga naroda koji živi u Bosni i Hercegovini kao tamošnji najstariji državotvorni i konstitutivni narod. Stjecajem nepovoljnih povijesnih okolnosti, koje se produžuju i u današnje vrijeme, hrvatski je narod u Bosni i Hercegovini danas među tim narodima najmanje brojčano zastupljen, dok je u vrijeme stvaranja Jugoslavije 1918. godine bio kompaktno prisutan na značajnim prostorima Bosne i Hercegovine. Bezbrojni su dokazi protuhrvatske srpske politike, čiji je poligon bila Bosna i Hercegovina, a uslijed čega je i došlo do demografskih kretanja na štetu hrvatske zajednice. Vjerska i kulturna djelatnost bosanskih Hrvata bila je stoljećima pod osmanlijskom upravom, pa i kasnije, izuzetno značajna za ova područja, a također i za sadašnja područja u sastavu Republike Hrvatske. Sada se sadržaj i spomenici te djelatnosti, koji su preživjeli vrijeme osmanlijske i velikosrpske hegemonije, nemilice uništavaju od strane ekstremnih muslimana (franjevački samostani srednje Bosne). Ističemo uz to važne geopolitičke razloge zbog kojih je mir i sigurnost Bosne i Hercegovine od životnog interesa za Republiku Hrvatsku. Ne postoje druge republike na području bivše Jugoslavije koje su geopolitički i približno toliko orijentirane jedna na drugu kao što su Bosna i Hercegovina i Hrvatska, o čemu se svatko može uvjeriti već pogledom na zemljopisnu kartu ovih krajeva. Vodeći računa o tim okolnostima, Vlada Republike Hrvatsk ističe da je Republika Hrvatska: - prva priznala neovisnost Bosne i Hercegovine; - ustanovila diplomatske odnose s tom zemljom i stvorila uvjete za rad diplomatskih i drugih predstavništava Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, a nova diplomatska i konzularna predstavništva Republike Hrvatske u svijetu stavila su se na raspolaganje u vidu stručne i tehničke pomoći Bosni i Hercegovini koja takvih službi nije imala; - Republika Hrvatska je Bosni i Hercegovini ponudila sporazum o suradnji i obrani od zajedničke agresije (koju ste u vašem pismu tako jasno i identificirali), ali to bosanska strana nije prihvatila, vjerujući u neke druge načine opstanka bosansko-hercegovačke države; - zbrinula, bez diskriminacije, 277.054 izbjeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovine, prema zadnjim podacima Ureda za prognanike i izbjeglice među kojima se broj Muslimana kreće znatno iznad broja bosanskih Hrvata; oni su smješteni sa srdačnom pažnjom i na način na koji nemaju prigovora službe UN-a, zadužene za pomoć izbjeglicama i prognanicima u svijetu i za nadzor primjene standarda u tim oblicima zaštite. Hrvatska ovu svoju časnu obvezu ispunjava u uvjetima kada je i sama suočena s posljedicama rata na svome tlu. Cijenjena gospodo, u vrijeme kada se obraćate javnosti, traje već i eskalira muslimanska agresija na području srednje Bosne i Mostara, pa i na etnički čisto hrvatske krajeve, a tamošnjim Hrvatima su, ne samo uskraćena pojedina ljudska prava, već je doveden u pitanje i sam opstanak njihove etničke zajednice. Pohod različitih muslimanskih vojnih grupacija, koje se nazivaju Armijom Bosne i Hercegovine, poprimio je takve razmjere i izazvao tolike posljedice po Hrvate Bosne i Hercegovine da bi se vaša organizacija nad time morala ozbiljno zamisliti, jer se bosanska nesreća ne samo uvećava, nego je poprimila neke nove aspekte na koje svjetska zajednica još na odgovarajući način ne reagira. Uzroci su u inertnosti i nesposobnosti odgovarajućih tijela svjetske zajednice u odnosu na velikosrpsku agresiju, o čemu - uočavamo to iz vašega pisma - imate jasnu predodžbu, ali i u parcijalnim političkim interesima dijela članica i snaga svjetske zajednice. Te članice i te snage stavljaju druge interese ispred zahtjeva za zaštitu povrijeđenih ljudskih prava, pa ma gdje se ta prava kršila. Na žalost, muslimanski pokret u Bosni i Hercegovini se u nastalim okolnostima sasvim radikalizirao, a njegove vojne formacije provode svakodnevno i sve žešće takav koncept u kojem nema mjesta za ljudska prava pripadnika hrvatske nacionalne zajednice. Ovih dana Odjel informiranja Hrvatske zajednice Herceg-Bosna poslao je otvoreno pismo medijima s popisom 177 sela na području općina Kakanj, Travnik, Zenica, Novi Travnik, Visoko, Busovača, Konjic, Kiseljak, Kreševo i Fojnica, u kojima je muslimanska armija Bosne i Hercegovine izvršila "etničko čišćenje" Hrvata, a tom popisu dodaju gradove Konjic, Jablanica, Travnik, Kakanj i Fojnica. Iza te brojke stoje bezbrojne ljudske i kolektivne tragedije, o kojima svijet malo znade. Zbog toga se i ne možemo složiti s vašom ocjenom o vjersko-političkoj bezazlenosti muslimanskoga pokreta u Bosni i Hercegovini. Projektirana muslimanska država oslanja se na zasade isključivosti islamskoga fundamentalizma i stvara se u Bosni i Hercegovini na etnički mješovitim ili čak čisto hrvatskim područjima, pri čemu su ljudska prava zadnja briga vojnih postrojbi Armije Bosne i Hercegovine, odnosno muslimanskoga političkoga vodstva u toj zemlji. Suprotno vašim stajalištima, islamski je fundamentalizam u Bosni i Hercegovini na djelu, podržavan idejno i praktično od strane svjetskih islamskih ekstremnih snaga. Stoga je bespredmetno prozivati Republiku Hrvatsku kao uzročnika pogoršavanju bosansko-hercegovačke drame i izjednačavati politiku Republike Hrvatske sa zločinačkom agresijom "jugoslavenskoga" tj. srpskoga režima u Beogradu, kako ste formulirali u vašem pismu: "Već prvi prijedlog, dat pod vodstvom portugalskog ministra vanjskih poslova, koji je tren prije izbijanja rata, iscrtao etničku mapu iskomadane Bosne i Hercegovine, šokirao je ljude u njoj. Iznenadno su uvidjeli da su raspoređeni sukladno idejama velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalista na vlasti." Taj "velikohrvatski nacionalizam na vlasti", kojega ste, uza sva saznanja što ih imate, postavili u isti red sa velikosrpskom osvajačkom ekspanzijom, snosi jedino "krivnju" što je doveo do ostvarenja hrvatske države u njezinim neospornim granicama. U Bosni i Hercegovini hrvatski je nacionalni osjećaj, uz odgovarajući političku zrelost i organiziranost hrvatskoga naroda, omogućio da ova zemlja uopće dobije priliku kao zajednica triju konstitutivnih naroda, a u temeljima "hrvatskoga nacionalizma" u Bosni i Hercegovini, nema rušilačkog, agresivnog i zločinačkog. U politici Hrvatske zajednice Herceg-Bosne nećete naći argumente za takvo što. Jedino što Hrvati u Bosni i Hercegovini čine jest borba za zaštitu svoga opstanka od prevladavajuće radikalne muslimanske agresije. Platforma predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine i njegovih istomišljenika, o Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj državi podignutoj na temeljima njegove "Islamske deklaracije", poprimila je najgrublje agresivne oblike stoga ne odgovara stanju vaša tvrdnja: "Činjenica da bosanski Muslimani nemaju ničeg zajedničkog s muslimanskim fundamentalizmom, da su njihovi odnosi s fundamentalističkim zemljama Islama zanemarivi, naprosto stoga što su željeli biti i jesu 'europski muslimani', namjerno je prešućivana od strane odgovarajućih međunarodnih političara". U sličnom duhu konstatirate dalje: "Pasivnim promatranjem kako ortodoksni Srbi, a sada i katolički Hrvati, uništavaju muslimanske Bosance, međunarodni političari su odgovorni za buduću radikalizaciju preživjelih." Podatak o etničkom čišćenju što smo ga naveli, a tiče se područja srednje Bosne, gdje Hrvati proživljavaju dramatične trenutke, umjesto svakog drugog odgovora govori o stanju stvari, a postoji do sada već dovoljno i drugih informacija, izvora i podataka koji mogu poslužiti kao temelj svakom objektivnom i dobronamjernom subjektu međunarodne politike i poborniku ljudskih prava. Tako na konferenciji za sredstva javnoga priopćivanja, 26. srpnja o.g., pod predsjedanjem dr. LJubomira Antića, predsjednika Odbora za ljudska prava, Zastupničkoga doma Sabora Republike Hrvatske, liječnik dr. Mirko Radoš iznosi drastične pojedinosti o masovnoj pogibiji Hrvata u selu Trusine, općina Konjic, a to je selo samo jedno s već navedenog popisa od 177 postradalih sela. S drastičnim primjerima masovnog i neljudskog progona i stradanja Hrvata, pogotovo žena i djece, upoznali su pismom od 26. srpnja o. g. dužnosnici hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine predsjedatelja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i supredsjedatelje Međunarodne konferencije o bivšpoj Jugoslaviji. Da su se Muslimani prometnuli od žrtava velikosrpskoga terora u progonitelje hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine, navedenim je istupima ova tvrdnja dobila nove činjenične potpore. Svojim neopreznim izvješćivanjem o izuzetno delikatnoj situaciji u Bosni i Hercegovini koja, očito, nije bila dovoljno pažljivo proučena s vaše strane, možete hrvatskom narodu koji je, ionako, tamo u izuzetno nezavidnoj situaciji, nanijeti veliku štetu pa vas stoga molimo da ubuduće ovu složenu situaciju promatrate s mnogo više preciznosti. Na kraju, molimo vas da ubuduće budete tumač i zagovornik ljudskih prava svake ugrožene nacionalne zajednice u državama koje su nastale raspadom nekadašnje Jugoslavije, pa tako i Hrvata u Bosni i Hercegovini", stoji u pismu potpredsjednika hrvatske Vlade Vladimira Šeksa Međunarodnoj helsinškoj federaciji za ljudska prava. (Hina) fs 101700 MET aug 93