SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Život je kratka vijeka u Brooklynu Naslov: 'Dealeri' umiru svaka 63 sata Podnaslov: U četvrti droge i trgovine oružja, s nezaposlenošću od 70 posto, mladim ljudima (uglavnom crncima) ne nudi se velik izbor. Uličnim herojima zatvor nije sramota, a jedini Bog - novac. Piše: Jacques GUILLON, AFP NEW YORK - U četvrti s najvećim postotkom uličnog nasilja u New Yorku, 75-toj "zoni" - Brooklynu, ogromne i često divne zidne crtarije dozivaju u sjećanje prolaznika imena nekih prodavača droge koji su nestali u najboljim godinama. Tri metra visoka i šest metara široka freska prikazuje ogroman bijeli BMW, jedan obelisk i mali portorikanski barjak - sjećanje na nekog "Louisa", koji je umro s 23 godine. Oznaka "RIP" (lat. i engl. počivao u miru) iza koje slijede imena njegovih prijatelja. Sto metara dalje druga freska, dužine preko 20 metara: Isus, Marija i Mickey Mouse - u spomen momka zvanog Angel. "Eto to su junaci ove četvrti: dealeri! To je prava supkultura", proklinje narednik Mike McDermott koji patrolira svake noći u administrativnom okrugu od 120.000 stanovnika, udaljenom osam stanica podzemnom od aerodroma Kennedy. Između 1. siječnja i 22 srpnja zabilježeno je 76 ubojstava, ili slikovitije: po jedno ubojstvo svaka 63 sata. Četvrt preplavljena drogom i trgovinom oružjem, mozaik je zapravo manje-više sigurnih dijelova i otočića u kojima postoji visok stupanj delinkvencije. Te zone podsjećaju na njujorške periferne siromašne četvrti, s često vikendaškim naseljima u dosta dobrom stanju, s dijelovima napuštenog zemljišta i brojnim ograđenim zgradama prekrivenim grafitima. Malo trgovina, tek prodavaonice mješovite robe ili alkoholnih pića. Nema banaka, a najljepši uređeni lokali pripadaju pogrebnim poduzećima. Međunaslov: Tržnica droge i oružja Sastav stanovništva: 60 posto crnaca, 25 posto hispanaca i 15 posto bijelaca. U opasnim zonama, uglavnom nastanjenim crncima, 90 posto krnjih obitelji (samo jedan roditelj), 70 posto stanovnika je nezaposleno, a prema navodima poručnika Joe Berkowitza "svaki drugi već je bio u zatvoru". Čim padne večer u pravilnim razmacima odjekuju pucnjevi. Stigavši iz središta New Yorka neki dolaze po drogu jer je ta zona poznata kao dobro opskrbljena heroinom i crackom izvrsne kvalitete, proizvedenim na licu mjesta. Drugi u automobilima s registracijom Virginije, države gdje je prodaja oružja gotovo slobodna, dolaze tržište opskrbiti oružjem. Iako primjećuju luksuzne BMW-e i Mercedese koje voze dvadesetogodišnjaci, a nemaju ih pravo pitati kojim novcem su si priuštili te aute, policajci ironiziraju: "To su inženjeri kemije, samostalni magistri farmacije." U četvrtak 22. srpnja oko 23 sata jedan dvadesetpetogodišnji Jamaikanac ranjen je pred svojim domom s dva metka u prsa. Policija je intervenirala i pozvala ambulantna kola. "Siguran sam da zna tko je na njega pucao. Ali neće reći. Oni ne shvaćaju da im želimo pomoći, mrze nas", komentira poručnik McDermott. "Nikoga ne poštuju, niti roditelje, ni nastavnike, ni policiju, pa ni same sebe: Poznaju samo zakon ulice, rat klanova, a jedino što žele jest lako zarađen novac: od droge i gradske, općinske pomoći", dodaje Pete Fusco, policajac (26). Međunaslov: Sudska vlast beskrupulozna, a politička demagoška Među tim uglavnom bijelim policajcima u četvrti s uglavnom crnim stanovništvom, jaz je očevidan. Često ispaljuju projektile na snage reda. Rijetke crne policajce smatraju "izdajicama", konstatira Mike McDermott. Nema mogućnosti da policajci vrše službu u istom bloku. Policajac nema pravo stanovati u području gdje radi kako bi se izbjegla mogućnost kupovanja zaštite. Ni sami policajci to ne žele, jer ne žele svoje obitelji izložili opasnosti. Ta dva svijeta imaju različite sustave vrijednosti. U mnogim siromašnim obiteljima, djedovi i bake, roditelji i djeca nisu nikada u životu radili a i ljudi koje viđaju su poput njih, objašnjava policajac. "Kad sam bio mali nisam želio ići u zatvor. Ovdje nam djeca viču: 'uhitite nas'. Ponosni su što idu u zatvor", objašnjava poručnik McDermott. Policajci su zabrinuti jer drže da ih nema dovoljno, da je sudska vlast beskrupulozna, a politička vlast demagoška. Vlast im, tvrde, ne daje legalna sredstva za borbu protiv prijestupnika, kao što je na primjer identificiranje. Joe Berkowitz, koji je u službi u toj četvrti već 25 godina, izjavljuje da će od 356 policajaca tog sektora, njih 340 čim bude moguće zatražiti premještaj. Prošle godine bilo je 700 ranjenih i 92 ubijenih. Ove godine će sa 76 ubojstava u sedam mjeseci, 75. "zona" potući sve rekorde... (Hina) rt 022206 MET aug 93