SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Povijest Stroebecka počela je partijom šaha Naslov: 1.200 stanovnika, svi igraju šah Podnaslov: Jednom izigrano u ideološke svrhe, selo 'šah majstora' odlučilo je svoju sudbinu uzeti u vlastite ruke. Šahovska ploča njihov je adut za razvoj turizma u godinama kada negdašnja Istočna Njemačka pokušava svladati zakone tržišna gospodarstva. Piše: Francoise KADRI, AFP STROEBECK - Povijest Stroebecka u bivšoj DDR počinje partijom šaha. U Srednjem vijeku jedan gizdavi "vitez" zatočen u "kuli", vlastitim je rukama, da ne bi poludio, izradio šahovsku ploču i njezine figure. Tisuću godina kasnije, svi stanovnici mjesta predaju se od djetinjstva "Kraljici igara", tako prirodno kao da je riječ o kartanju ili dominu. "Naučio samo osnove s djedom kad mi je bilo pet godina i želio bih postati prvak", objašnjava Matthias Orb, osamnaestogodišnji gimnazijalac, koji je poput sve djece Stroebecka, naučio šah u školskim klupama. On je jedna od nada tog mjesta koje desetljećima sanja da će svijetu ponuditi Velikog majstora. U očekivanju, Matthias sudjeluje na turnirima organiziranim na gigantskoj šahovskoj ploči isklesanoj na središnjem mjesnom trgu. Ta je tradicija stara tristo godina. Nakon kratkog baleta, školarci maskirani u kulu, kralja, kraljicu, pijune... kreću se prema uputama igrača koji sjede na ljestavma. Međunaslov: Obvezan školski predmet Kada je 1.011 odlučio zatočiti Princa Gvenzelina u zatvorsku kulu Stroebecka, biskup susjednog grada Halberstadta nije nipošto zamišljao da će gospodin uputiti svoje čuvare u tu igru namijenjenu plemenitom rodu. Suprotno svakom očekivanju, mirni seljaci Stroebecka održavali su tradiciju i usput se koristili prednostima. "U Srednjem vijeku seljaci nisu plaćali porez, ni desetinu, ni namet", priča Josef Cacek, već 40 godina seoski učitelj i "duša" šaha u Stroebecku. Prenašana s koljena na koljeno, igra šaha postala je od 1823. godine obvezan predmet u školi tog sela. I danas, šahovske ploče osvojene pobjedom na školskim turnirima, ponos su obitelji koje ih često izlažu na smeđim fasadama kuća ili čuvaju kao dragocjenosti. "Nije rijedak slučaj da se turniri djece sedmog i osmog razreda završe plačem među gubitnicima", objašnjava Cacek, naglašavajući da se trenutno šah podučava jednom tjedno, polaznicima od 8 do 16 godina. Na 1.200 duša koliko broji mjesto, 1.000 ih stvarno dobro zna igrati, ocijenjuje Cacek, koji je skupio dokumente, stare knjige i vrijedne šahovske ploče a 1992. otvorio u mjestu jedinstveni muzej šaha u Njemačkoj. Međunaslov: Šahom protiv ideološke 'praznine' S njemačkim ujedinjenjem i izborom gradonačelnika, predsjednika općine Rudija Kroscha, pod etiketom ... Savez igrača šaha, Stroebeck je odlučio zaigrati na kartu turizma ne bi li zaštitio svoju tradiciju. Planira čak i otvoriti internat u kojemu će se održavati tečajevi šaha. Selo, koje je nehotice postalo instrument nacističke propagande u kratkometražnom filmu iz 1940. godine, nakkon rata je potpuno ignorirala komunistička DDR - unatoč posjetu slavnih gostiju poput šampiona Anatolija Karpova i Michaela Tala. Selo danas "želi svoju sudbinu uzeti u vlastite ruke", objašnjava Krosch. Gotovo svi u Stroebecku uvjereni su da je šah adut. "To nije samo sport, umjetnost i znanost koja djeci daje želju da napreduju i uče u drugim područjima", objašnjava Cacek, već ujedno omogućava stanovnicima "otvaranje prema svijetu". "Tradicija šaha je način da se sačuva socijalni splet koji je u rasulu u bivšoj DDR, primjećuje Cacek, uvjeren da zbog toga u Stroebecku, za razliku od Halberstadta, udaljenog osam kilometara "još nije bilo nasilja ekstremne desnice". (Hina) rt 022338 MET aug 93