- IZVJEŠĆE BUTROSA BUTROSA-GALIJA O MANDATU UNPROFOR-A U HRVATSKOJ

NEW YORK, 17. kolovoza (Hina) - Prenosimo danas objavljeno izvješće glavnog tajnika UN-a Butrosa Butrosa-Galija Vijeću sigurnosti (neslužbeni prijevod s engleskog): UVOD 1. U svojoj rezoluciji 847 od 30. lipnja 1993. godine, Vijeće sigurnosti je odlučilo produžiti mandat UNPROFOR-a za dodatno privremeno razdoblje do 30. rujna 1993. godine i zatražilo je od glavnog tajnika da nakon mjesec dana dade izviješće o napretku u primjeni UN-ova mirovnog plana za Hrvatsku i svih rezolucija Vijeća sigurnosti koje se na to odnose, uzimajući u obzir stajalište hrvatske Vlade. Vijeće sigurnosti nadalje je odlučilo, u skladu s ovim izvješćem, ponovno razmotriti mandat UNPROFOR-a na teritoriju Republike Hrvatske. I. DOSADAŠNJE STANJE 2. Podsjetit ću da sam u svom izvješću od 25. lipnja 1993. godine, svratio pozornost na neuspjeh strana da omoguće primjenu UN-ova mirovnog plana i da surađuju u uspostavi političkog procesa koji bi dao izglede za postizanje brzog rješenja putem sporazuma. Napomenuo sam, međutim, da je nazočnost UNPROFOR-a neophodna za nadzor sukoba, za stvaranje ozračja u kojemu bi pregovori među stranama mogli biti provedeni, u sprečavanju ponovnog izbijanja sukoba, osiguravanju životnog prostora za stalne napore mirovnjaka i potporu dostavi osnovne humanitarne pomoći. Nadalje sam izvijestio Vijeće sigurnosti da bi prekid UNPROFOR-ova mandata u toj situaciji, a po ocjeni mojega posebnog izaslanika, mogao izazvati ponovno izbijanje velikog sukoba u tom području i prouzročiti teške nepoželjne posljedice za humanitarne operacije. 3. Istovremeno sam upozorio na činjenicu da su vojnici UNPROFOR-a sve češće meta napada sviju strana i izvijestio Vijeće sigurnosti da ako se prijetnje sigurnosti UN-ova osoblja, "koje su već dostigle neprihvatljivu razinu", budu dodatno povećale, morat ću izvijestiti Vijeće da održiv temelj njihova djelovanja više ne postoji. 4. Dajući preporuku Vijeću sigurnosti da produži mandat UNPROFOR-a za daljnja tri mjeseca, do 30. rujna 1993, zaključio sam da će "biti potrebno postići značajni napredak u mirovnim naporima supredsjedatelja ako se želi razmatrati produženje mandata nakon spomenutog datuma." II. PRIMJENA REZOLUCIJA VIJEĆA SIGURNOSTI 5. Situacija glede primjene UN-ovih rezolucija nije se promijenila od predaje mojega prethodnog izvješća od 25. lipnja 1993. godine. Tijekom prošlog mjeseca supredsjedatelji Upravnog odbora Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji poduzimali su odlučne napore za primjenu rezolucija 802 (1993) i 847 (1993) Vijeća sigurnosti. Želio bih, s tim u vezi, svratiti pozornost na Izvješće supredsjedatelja koje sam 3. kolovoza 1993. godine predao Vijeću sigurnosti (S/26233, paragrafi 15-26). 6. Vijeće sigurnosti je 15. srpnja 1993. godine izdalo Predsjedničku izjavu (S/26084) u kojoj je izvijestilo da i dalje najveću važnost pridaje osiguravanju ponovnog otvaranja Masleničkog mosta za civilni promet. Međutim, u izjavi se napominje kako se drži da će planirano jednostrano otvaranje Masleničkog mosta i aerodroma Zemunik od strane hrvatske Vlade, 18. srpnja 1993. godine, bez suglasnosti među stranama i drugima uz suradnju UNPROFOR-a, ugroziti ciljeve rezolucija Vijeća sigurnosti, posebice poziv upućen u rezolucijama na postizanje sporazuma o mjerama za stvaranje povjerenja, te napore supredsjedatelja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji i UNPROFOR-a koji djeluju na postizanju rješenja problema putem pregovora. Vijeće sigurnosti pozvalo je Vladu Republike Hrvatske da se suzdrži od takve akcije. 7. Nakon toga je Vijeće sigurnosti, uzimajući u obzir infomacije mojega posebnog izaslanika, izdalo drugu Predsjedničku izjavu, 30. srpnja 1993. (S/26199) u kojoj poziva na primjenu sporazuma kojega su strane postigle 15/16. srpnja 1993. godine u Erdutu, a u kojemu se traži povlačenje Hrvatskih oružanih snaga i policije iz područja Masleničkog mosta do 31. srpnja 1993. i stavljanje mosta pod isključivi nadzor UNPROFOR-a. 8. Nakon usvajanja prethodne izjave, UNPROFOR je, s namjerom da postigne povlačenje Hrvatskih snaga u skladu s Erdutskim sporazumom, poslao 2.000 vojnika u područja koja graniče s onima iz kojih su se Hrvatske snage trebale povući. UNPROFOR se, međutim, nije mogao razmjestiti jer hrvatske vojne vlasti nisu dopuštale UNPROFOR-u potpun pristup spomenutim područjima, niti osigurale bilo kakvu suradnju za planiranje ili preliminarno ispitivanje operacije. 9. Nakon srpskog bombardiranja tog područja, 2. kolovoza 1993. godine potonula je jedna teglenica Masleničkog mosta, no supredsjedatelji su zaključili kako još uvijek postoji dovoljno suglasnosti za nastavak pregovora. Oni su stoga uputili poziv objema stranama da dođu u Ženevu što ranije mogu kao bi započele pregovore o prekidu vatre koji bi uključivao elemente prvobitnog Erdutskog sporazuma. Strane su prihvatile poziv i razgovori su započeli 12. kolovoza u Ženevi. III. PRIMJEDBE 10. Iz gore spomenutog je jasno da nisu rješeni problemi glede stanja u Hrvatskoj, opisani u mojemu prethodnom izvješću. Usprkos tomu, savjetovao sam svom posebnom izaslaniku i zapovjedniku UNPROFOR-a da nastave napore kako bi uvjerili obje strane da surađuju s UNPROFOR-om u primjeni rezolucija Vijeća sigurnosti. Stoga sam mišljenja da u ovoj fazi ne bi trebalo poduzimati nikakvu akciju preispitivanja mandata UNPROFOR-a na teritoriju Republike Hrvatske. Na pitanja hoće li i na koji način biti postignut napredak u primjeni UN-ova mirovnog plana za Hrvatsku, utjecaj će imati ishod sadašnjih napora za primjenu rezolucija 802 i 847 Vijeća sigurnosti. S obzirom na to, ključno je vjerno pridržavanje sviju strana svima dobrovoljno potpisanim sporazumima, kao i savjesno poštivanje naloga Vijeća sigurnosti. Napredak prema miru može se postići samo ako se pregovori odvijaju u dobroj vjeri, a sporazumi postignuti takvim pregovorima budu u potpunosti primjenjivani. Svoje sljedeće preporuke Vijeću sigurnosti dat ću u pismu u drugoj polovici rujna. 11. U pismu koje mi je uputio 30. srpnja 1993. godine (S/26220), stalni je predstavnik Republike Hrvatske ponovno upozorio na pismo ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske (S/25973) u kojemu se predlaže razdvajanje mandata UNPROFOR-a na tri nezavisna mandata - za Republiku Hrvatsku, za Republiku Bosnu i Hercegovinu, odnosno za Bivšu Jugoslavensku Republiku Makedoniju. Nakon savjetovanja s mojim posebnim izaslanikom te sa zapovjednikom UNPROFOR-a, podrobno sam razmislio o tome pitanju, no s obzirom na povezane političke, administrativne i operativne razloge koji su dosad opravdavali cjelovit mandat, u ovome trenutku ne mogu pozitivno odgovoriti na hrvatski prijedlog. No, bez obzira na to, i dalje ću razmatrati to pitanje. (Hina) rb 172049 MET aug 93