VEČERNJI LIST: KUNA U SRCA

ZAGREB, 25. kolovoza (Hina) - Milan Ivkošić u današnjem "Večernjem listu" piše o problemu kune, a svoju kolumnu počinje prisjećanjem na vrijeme djetinjstva na selu kad je platežno sredstvo rijetko bio novac. Uočavajući sličnost i bliskost između domaćih životinja i ljudi, naglašava da je najizrazitija suprotnost toj bliskosti bila "tajnovita, neuhvatljiva, mitski daleka i dragocjena jedna divlja životinja - kuna". Ivkošić priznaje da malo zna o kunama i vremenu kad je njihovo krzno služilo kao novac, pa ističe: "No znam toliko da je kuna trajni mit o dragocjenosti koji je i mimo politike dotaknuo i nas današnje, potomke i baštinike dalekih predaka kojima je služila kao novac. U njoj se ujedinjuju priroda i tradicija iznad hirovitih privremenosti, a ruka pradavnog pretka koja je držala kunino krzno kao novac osjećala je istu onu njegovu dragocjenost koja se u svijesti hrvatskog podneblja o kuni kao životinji zadržala u dugim stoljećima u kojima je ovdje novac imao različite nazive. Dodir tog krzna i ruke našega pradavnog pretka vremenski je dalek, ali ga možemo zamisliti i osjetiti kao naš današnji dodir s bilo čim dragocjenim. Možemo ga osjetiti i kao dodir s dragocjenom hrvatskom državom", uspoređuje Ivkošić. "Naziv se novca i može i ne mora politizirati", napominje u nastavku, pa objašnjava: "No kad kuna sa svojom simbolikom, tradicijom i mitskim značenjem u hrvatskom podneblju preslikava temeljni odnos prema hrvatskoj državi i izražava osjećaj za tu državu, nevažno je što drugi o njoj misle. Jer će taj drugi, ovisno o svom interesu, uvijek naći neki razlog da nas sotonizira ili podrži, a ako je civiliziran i kulturan, bit će mu najvažnije što o kuni misli Hrvatska, a ne netko drugi. Jer ako bi se po logici drugih, pa i Hrvata među tim drugima, sudilo nazivu novca, temeljito bi se - ovisno o tome tko sudi - mogao problematizirati naziv britanskog, francuskog, njemačkog, japanskog, američkog... novca. Napokon, ako se kao kršćani stidimo zločina što su ih učinili ustaše i poklonimo njihovim žrtvama, jednako tako moramo častiti ustašku žrtvu za Hrvatsku, pa čista srca i duše kunu možemo doživljavati i upotrebljavati kao prepoznatljiv hrvatski identitet. Koji nije u drugome, nego u nama", ocjenjuje Milan Ivkošić. Na kraju upozorava: "Slugansko-profiterska je svaka težnja Hrvata da svjetskim zločincima dokazuju svoju nevinost, pa i kad je riječ o kuni koja tradicijom nadilazi Nezavisnu Državu Hrvatsku kao što je u nju iz tradicije i ušla". (Hina) mć 250607 MET aug 93