- GOVOR MATE GRANIĆA NA KONFERENCIJI ZA ZAŠTITU ŽRTAVA RATA EMBARGO DO 17.30 SATI

EMBARGO DO 17.30 SATI ŽENEVA, 30. kolovoza (Hina) - Prenosimo današnje izlaganje potpredsjednika vlade i ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske na Međunarodnoj konferenciji za zaštitu žrtava rata u Ženevi. "Posebno mi je zadovoljstvo i čast obratiti se ovome važnom skupu u ime Republike Hrvatske. Dopustite mi da prije svega izrazim zahvalnost Švicarskom saveznom vijeću i narodu Švicarske konfederacije za njihovo gostoprimstvo i napore uložene u organiziranje ove konferencije. Tragični događaji kojima smo svjedoci nametnuli su nam potrebu da ponovimo načela međunarodnog humanitarnog prava i izvršimo maksimalni pritisak na sve uključene strane kako bi ih potaknuli na poštivanje tih načela. Kao predstavnik zemlje koja je pretrpjela sve užase agresije, vrlo sam svjestan potrebe za našim aktivnijim angažmanom u sprečavanju oružanog sukoba i zaštiti žrtava rata. Srpska agresija protiv moje zemlje i susjedne Bosne i Hercegovine drastično je naglasila problem zaštite takozvanih ranjivih skupina stanovništva od dosad neviđenih zločina. Od konca drugoga svjetskog rata nigdje u svijetu toliko civila nije bilo izloženo takvim okrutnostima kakve su počinjene u ratu protiv Hrvatske i BiH. U nastojanju da ostvari ciljeve "etničkog čišćenja", srpski je agresor primijenio metode nasilja nad civilnim stanovništvom - uključujući progone, ubojstva, divlja razaranja gradova i sela, uništavanja kulturnog nasljeđa i prirodnih blaga, uspostavu koncentracionih logora, gdje su primjenjivani najstrašniji načini mučenja i zlostavljanja, posebice seksulano zlostavljanje žena. Zločini protiv djece, žena i staraca, a to su skupine pod posebnom zaštitom humanitarnog prava, otkrivaju svu okrutnost agresora. Izvan svake sumnje je činjenica da okrutni zločini nad civilima nisu "posljedica" vojnih operacija, već jedan od temeljnih, čak i glavnih ciljeva srpskog ekspanzionističkog rata. Od 24.028 ranjenih i 6.651 ubijenih osoba u Hrvatskoj, 7.081 (od kojih 702-oje djece) ranjenih i 2.265 ubijenih (169-ero djece) su civili. Drugim riječima, trećina ukupnog broja žrtava su civili. Samo u Vukovaru, ukupni broj žrtava procijenjen je na 4.500 do 5.000, od kojih 70 posto čine civili. 12.706 osoba (od kojih 416-ero djece) ubilježeno je kao nestalo ili nasilno odvedeno. Imamo razloga strahovati da je većina nestalih osoba ubijena. Dovoljan dokaz za to su masovne grobnice kod Vukovara, gdje broj žrtava, zbog zabrane pristupa, još uvijek nije potvrđen. Gospodine Predsjedavajući, Kao što vam je poznato, agresija protiv Hrvatske i BiH izazvala je naveću izbjegličku krizu u Europi nakon drugoga svjetskog rata. U potpunosti poštujući međunarodno humanitarno pravo i ljudska prava, Hrvatska je preuzela skrb za stotine tisuća izbjeglica i raseljenih osoba, što je daleko nadmašilo njezine kapacitete. Učinili smo sve kako bismo olakšali neometan pritjek humanitarne pomoći preko našega područja u ratom pogođena područja. Tijekom više faza agresije Hrvatska je brinula za oko 900.000 raseljenih osoba iz Hrvatske uz još približno toliki broj njih iz BiH, što čini ukupno 1.800.000 osoba. Oko 650.000 raseljenih osoba prošlo je kroz Hrvatsku na putu u druge zemlje. U prosincu 1992. godine, Hrvatska je skrbila za oko 750.000 raseljenih (od kojih više od 400.000 iz BiH), a u kolovozu 1993. godine za 525.645 (od kojih 278.577 iz BiH), što čini otprilike petinu ukupnog stanovništva Hrvatske. K tomu, 163.300 izbjeglica iz Hrvatske dobilo je prihvat u drugim zemljama. Valja napomenuti da je 253.070 raseljenih osoba stiglo iz tzv. "ružičastih zona" i UNPA područja. To, nažalost, pokazuje nedjelotvronost mirovne operacije UNPROFOR-a i neuspjeh u primjeni temeljnih odredba Vanceova plana, a to su, na prvom mjestu, povratak civilnog pučanstva njihovim domovima. Čak štoviše, protjerivanje hrvatskog stanovništva iz UNPA područja je nastavljeno. Republika Hrvatska bila bi zadovoljna kad bi UNPROFOR u potpunosti izvršio svoju misiju, no neće moći i dalje tolerirati njegovu nedjelotvronost. Zbog skrbi za izbjeglice, Hrvatska nije suočena samo s ogromnim materijalnim problemima, već i s nedostatnošću postojećih međunarodnih pravila za zaštitu izbjeglica, uključujući lošu djelotvornost u međunarodnoj suradnji kad treba pomoći ljudima natjeranim da napuste svoje domove. Međunarodni odbor Crvenog križa, Visoko povjereništvo UN-a za izbjelice, UN-ove specijalizirane agencije te brojne druge međunarodne organizacije i zemlje učinile su mnogo kako bi ublažile njihova stradanja. Nažalost, nije učinjeno dovoljno. Jedan od glavnih problema je činjenica da, zajedno s obvezujućim načelom "neprotjerivanja" izbjeglica koje vrijedi za susjedne zemlje, druge su zemlje samo moralno obvezne dijeliti brigu za njih sa zemljama koje ih prve prihvate. Međunarodna bi zajednica morala iznaći bolja pravna rješenja, materijalne izvore i organizacijska sredstva za pružanje privremene skrbi izbjeglicama dok se one ne vrate u svoju zemlju. Gospodine Predsjedavajući, Republika Hrvatska, premda jedna od najmlađih država u Europi, već je postala članicom svih ugovora o ljudskim pravima koji se na to odnose, svih ugovora vezanih uz humanitarno pravo, osim Konvencije o zabrani i ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja (1980), glede kojega je već pokrenula proces usvajanja. U skladu s našim Ustavom, međunarodni sporazumi čija je Hrvatska potpisnica, integralni su dio našega pravnog sustava, izravno primjenjljivi u našim sudovima i drugim institucijama i imaju prvenstvo nad domaćim zakonima. Hrvatska je jedna od prvih država koje su podržale uspostavu Međunarodnog suda za ratne zločine, koju je predložila UN-ova komisija za međunarodno pravo, kao i ad hoc Međunarodnog suda za ratne zločine na teritoriju bivše Jugoslavije. Pojedinačni su ratni zločini počinjeni na svim stranama. Oštro osuđujemo sve ratne zločine i tražimo da budu kažnjeni svi ratni zločinci i svi koji su prekršili standarde međunarodnoga humanitarnog prava, uključujući one koji su to poticali i organizirali, bez obzira na stranu kojoj pripadaju. Nažalost, međunarodni mehanizmi, koji bi trebali spriječiti ratne zločine ili kazniti njihove počinitelje, nisu zadovoljavajući i prikladni. Stoga snažno podupireno Nacrt deklaracije i predložene amandmane kojima je namjena poboljšati djelotvornost postojećih humanitarnih mehanizama i razmatranje uvođenja novih u svrhu zaštite ljudskih života, materijalnih izvora, kulturnog naslijeđa i prirodnog okruženja od ratnih razaranja te pružanje pravedne nadoknade žrtvama rata u skladu s međunarodnih humanitarnim zakonom. Gospodine Predsjedavajući, Glede rata u BiH, koji odnosi nove žrtve dok mi ovdje raspravljamo, moram reći da bi međunarodna zajednica trebala poduzeti hitne i djelotvornije mjere za osiguravanje pravednog i obuhvatnog rješenja prihvatljivog svim tamošnjim konstitutivnim narodima. Nažalost, odnedavno se u BiH međusobno bore dvije žrtve srpske agresije. Muslimanska ofenziva u srednjoj Bosni izazvala je nove masakre hrvatskog civilnog pučanstva. U želji da ostvare ciljeve "etničkog čišćenja" muslimanske su snage protjerale 120.000 Hrvata s njihovih stoljetnih ognjišta, a 190.000 Hrvata opkoljeno je u četiri hrvatske enklave gdje im ne stiže praktički nikakva humanitarna pomoć. Akcije dosad poduzete u BiH uvjerljivo su nedostatne praktičkim potrebama. Europski i međunarodni čimbenici nisu uspjeli odgovoriti na ovu političku i humanitarnu katastrofu. Želio bih naglasiti da je Republika Hrvatska uvijek bila dosljedna u svojoj politici poštivanja svih standarda humanitarnog prava. Stoga optužujemo svako sprečavanje slobodnog kretanja humanitarne pomoći i svako sprečavanje pružanja pomoći ranjenicima i drugim žrtvama. Također osuđujemo svako zarobljavanje civila i tražimo njihovo bezuvjetno oslobađanje, bez obzira na to koja ih je strana zatočila. K tomu, tražimo da međunarodne humanitarne organizacije, a prije svih ICRC, imaju slobodan pristup ratnim zatočenicima kako bi omogućile njihovu razmjenu ili oslobađanje. Oštro osuđujemo svaki napad na pripadnike UNPROFOR-a. Moramo učiniti sve što možemo, zajedno i odvojeno, kako bismo osigurali da se poštuju pravni standardi na polju humanitarnog prava i ljudskih prava te da se stalno dorađuju kako bi služili zaštiti ljudi općenito, a posebice žrtvama rata. Naša najhitnija potreba je pravedan mir i trajno političko rješenje kako bi se spriječile nove ljudske tragedije i patnje civilnog pučanstva u Europi. Mir u tim područjima, čak i uz postizanje konsenzusa o BiH na sadašnjim ženevskim pregovorima, neće biti pravedan, trajan i stabilan bez potpune i djelotvorne integracije UNPA podučja u ustavni, politički i gospodarski sustav Republike Hrvatske. Za mir kojemu težimo također je prijeko potrebno dosljedno poštivanje svih ljudskih prava i prava manjina u svim zemljama ovoga područja. Naposljetku, dopustite mi da naglasim da niti jedan sukob ne može biti lako lokaliziran. To vrijedi i za sukob na prostoru bivše Jugoslavije. On će imati dugotrajan utjecaj ne samo na ljude pogođene ratom i agresijom, već i na sigurnost i stabilnost cijele Europe. Stoga pozivamo međunarodnu zajednicu, a posebice europske države, da poduzmu odlučnu akciju za zaustavljanje rata i sprečavanje nastavljanja najveće europske tragedije u novijoj povijesti." NAPOMENA UREDNIŠTVIMA: Očekuje se da ministar Granić govori u 17.00 sati. Embargo na objavljivanje ovog teksta je do 17.30 sati, odnosno dok vas ne obavijestimo. (Hina) fs 300947 MET aug 93