IZBOR IZ PISANJA INOZEMNOG TISKA I EMISIJA RTV

ZAGREB, 6. kolovoza (Hina) SAD "Christian Science Monitor" "Bijela kuća je odlučila da je - iako neće djelovati na spašavanju Bosne - najmanje što može učiniti spasiti ključni simbol tolerancije i građanstva u ratu koji predstavlja ponovno rađanje barbarstva. Tako bi Sarajevo moglo postati berlinski zračni most 90-ih godina. Taj bi plan mogao značiti prvi pravi odgovor Zapada. Odgovor na strani pravde, a protiv užasnog rata srpske agresije. Međutim, nitko ne bi smio vjerovati da bi zapadni zračni napadi označili pobjedu, jer ako do njih i dođe, usko su povezani s ružnim ženevskim nastojanima - prisiliti predsjednika Izetbegovića na predaju, dobivanjem njegova potpisa na plan o diobi zemlje. Zapadni pregovarači traže od gospodina Izetbegovića da prihvati nagodbu. Dati zemlju i prihvatiti genocid nad vlastitim narodom u zamjenu za Sarajevo. No, takva bi nagodba bila u suprotnosti sa zakonom i pravdom. Iako se čini da će SAD stupiti u neku vrst vojne akcije u Bosni, nekoliko zračnih napada neće puno značiti. Srpski se predsjednik Slobodan Milošević neće samo smijati takvim napadima, mogao bi ih čak i ohrabrivati, tj. sve dok je napada malo. Ako su SAD ozbiljne u prekidanju opsade Sarajeva, trebale bi stvoriti prave zaštićene zone za stanovništvo i okoliš Sarajeva, pod pokroviteljstvom UN. Morale bi sastaviti dobrovoljne snage koje bi provodile akcije na terenu. I morale bi biti spremne na neke žrtve jer se bez njih ne može protiv Miloševića". "Wall Street Journal" "Prijetnja Srbima trebala bi, navodno, poslužiti postizanju dogovora, međutim, ti se pregovori uglavnom sastoje od rasprodaje Bosne. Hoćemo li sada bombardirati Srbe kako bi ih natjerali da nama omoguće ratifikaciju njihove pobjede? Ili ćemo kršiti ruke dok oni silom uzimaju ono što hoće? Iako Bosna nije Čehoslovačka 30-ih godina, koju je Zapad prodao Hitleru, mogla bi postati nova Etiopija, gdje je Mussolinijeva invazija pokazala kako je Liga naroda nemoćna te da agresija može uspjeti. A to je utrlo put većoj agresiji i daljoj nestabilnosti". "The New York Times" "Sedam mjeseci otkako su UN obećali izvesti balkanske ratne zločince pred sud, malo se toga dogodilo. Uz mali broj ljudi i isto takav proračun, dosad nije podnesena nijedna optužba. Ako ih nije moguće uhititi, najgorim se prekršiteljima može suditi u odsutnosti, a slike onih čija se krivnja ustanovi mogle bi biti izvješene na potjernicama u svakoj međunarodnoj zračnoj luci. Mogu se ponuditi i nagrade za njihovo uhićenje. Uz to, političke vođe koje opraštaju ratne zločine mogu izbjeći odgovornost, ali ne i sramotu. Bez obzira na složenost stanja koje odgađa međunarodnu akciju dok se klanje u Bosni nastavlja, svijet još uvijek može uporabiti oružje koje nije smrtonosno, ali jest uništavajuće. To su - istina, zakon i sramota". NJEMAČKA "Die Welt" "Da su se Amerikanci prije šest mjeseci odlučili na tu vrstu napada, još su mogli postići pravi rezultat. Tada je hrvatsko-muslimanski savez bio još upola čitav. Još nije bilo sukoba među dvjema žrtvama agresije. Sada bi američki zračni napad na bosanske Srbe mogao dovesti do toga da se muslimanske snage oslobođene srpskog pritiska, u punoj mjeri okrenu hrvatskim područjima u srednjoj Bosni. U zapadnoj javnosti Muslimani se smatraju pravim žrtvama katastrofe na jugoistoku. Ali žrtve mogu postati i krivci. Već nekoliko tjedana muslimanske postrojbe brutalno napadaju područja u srednjoj Bosni, pretežno nastanjena Hrvatima. Na premalom prostoru ovdje žive i previše različite zajednice. Tko u budućnosti želi višenacionalnu Bosnu, ne može je nametnuti samo silom oružja nego je mora silom održati i na životu. Sve ostalo bilo bi kobna iluzija". "Frankfurter Allgemeine Zeitung" "Lord Owen proglasio je tragedijom savjetovanje NATO-a o vojnoj intervenciji u Bosni dok se ženevski pregovori postupno približavaju sporazumu. Bez obzira na njegovo tumačenje vlastite misije i na njegove potencijalne ciljeve, Owen ne mora strahovati od smetnji iz redova NATO-a budući da je kolebljiva, povremeno naglo pojačana spremnost Amerikanaca da oružanim sredstvima donekle suzbiju srpsku agresiju u Bosni suočena s odlučnošću Velike Britanije i Francuske da takvu akciju spriječe. Časnici NATO-a izradit će planove koje će potom proučiti viši časnici i politički opunomoćenici. Bude li rezultat tog procesa prijetnja intervencijom, NATO će Srbima poručiti da razmisle nije li bolje dopustiti otvor u obruču oko Sarajeva. No, Srbi upravo nastoje zatvoriti posljednji otvor na planini Igmanu, a možda će uskoro osvojiti i srednjobosanski grad Maglaj. Pritisnut nevoljom, bosanski predsjednik Izetbegović, čija je vlada odavno iz razorenog Sarajeva pobjegla u Zenicu, ocjenjuje da mu preostaje samo bojkot, dakle otezanje ženevskih pregovora. Srbima odgovara takva taktika, ali Izetbegovićeva nevoljka potpora nije jedina mogućnost kojom se mogu poslužiti. Srpska strana može po želji otezati sukob o diobi bosanskoga teritorija. Zapad je ostavio na cjedilu Izetbegovića, kao i hrvatskog predsjednika Tuđmana koji je, u želji da motivira svoj deprimirani narod, odlučio ubrzano obnoviti i svečano posvetiti Maslenički most, iako nije bilo teško pretpostaviti da će ga srpsko topništvo ponovno razoriti. Umjesto da se zajednički suprotstave Srbima, Muslimani i Hrvati napali su jedni druge. Zapad vođama bosanskih Hrvata predbacuje teške greške koje su pridonijele izbijanju muslimansko-hrvatskog sukoba. Nitko ne obraća pažnju na činjenicu da su muslimanske snage protjerale stotine tisuća Hrvata. U bihaćkoj kotlini Muslimani i Hrvati organizirali su zajedničku obranu od srpskog agresora. No, vjerojatno je prekasno za obnovu prvotnog prirodnog saveza u cijeloj Bosni." "Tagesspiegel" "Ako se bude slijedila logika s kojom su Zapad i međunarodna zajednica vodili jugoslavensku politiku u protekle dvije godine, onda nije ostalo mnogo vremena do prvih zračnih napada na položaje bosanskih Srba. Diplomatsko tamo-amo i traženje konsenzusa, sve to pripada poznatoj predigri. Ovaj se put, ipak, moglo i bez toga. Ako je dosad lozinka zapadne politike na Balkanu glasila - 'pogrešno, jer je prekasno', onda sad više nisu potrebna bizarna saveznička natezanja i manevri odgađanja kako bi se djelovalo u pogrešnom trenutku. Naime, odavno je prošao trenutak u kojem je vojna intervencija mogla poslužiti političkim ciljevima. U stvari, nitko nema plan o stabilnom i trajnom miru u bivšoj Jugoslaviji. Tako prijetnja napadima iz zraka ima, možda, još samo mitsko značenje. Budući da na zemlji nisu htjeli mir, spas će stići iz nebeskih visina". "Thueringer Allgemeine" "Malo je veze sa stvarnošću imala najava da će se u Ženevi pregovarati sve dok se ne pronađe rješenje za sukob u BiH. Od jučer borba se vodi kako bi se pregovori uopće nastavili. A bosanski Predsjednik nije za to kriv. Čovjek ne mora biti islamski fundamentalist da bi odbacio kao neprihvatljive uvjete pod kojima Izetbegović mora pregovarati u Ženevi. Način na koji srpska strana nastavlja svoje vojne aktivnosti dok se u Ženevi razgovara, pretvara razgovore u diktat. To prije svega pokazuje osvajanje strateški važnih planina Bjelašnice i Igmana. A to što general bosanskih Srba Mladić putuje helikopterom na Bjelašnicu, kao da ne vrijedi zabrana letenja nad Bosnom, pobuđuje sumnje da se drži stranu Srbima". AUSTRIJA "Der Standard" "Na Balkanu nisu ugroženi vitalni interesi Zapada. Tim argumentom pravdaju poglavito Francuska, Velika Britanija (u zadnje vrijeme nešto manje) i SAD svoj otpor djelotvornoj intervenciji za prestanak istrebljivanja naroda u Bosni i Hercegovini. Na početku rata u nekadašnjoj Jugoslaviji to bi se držanje moglo tolerirati, iako njegovim pobornicima daje lošu ocjenu iz poznavanja povijesti. U međuvremenu je tobožnje dalekovidno držanje po strani ohrabrilo balkanske agresore na sve drskije pothvate. To doduše otkriva da je Zapad moralno zatajio, ali se uz upozorenje na svijet kakav već jest, to može objasniti ako se već ne može oprostiti. Daleko su kobnija povratna djelovanja na zapadni obrambeni savez NATO. On se na početku očitovao kao nenadležan i naglašeno se branio da bude uvučen u balkanski vrtlog. Kad je pritisak za vojnom intervencijom protiv ratnih zločina postao jači, savez je prebacio loptu UN. Ali time se u kritičnoj fazi nakon sloma komunizma nije pokazao nesposobnim za djelovanje. Reći da balkanska kriza ne zadire u vitalne interese Zapada, znači ne prihvaćati realnost. Nedostatna volja za vođenjem i nedostatan državnički format tzv. političkih donositelja odluka pridonijeli su potresu temelja saveza. Ono što je glavni tajnik NATO snaga Woerner već u doba hladnoga rata nazvao najvećim mirovnim pokretom u povijesti čovječanstva, postalo je sigurnosno-političkom hipotekom. Nakon pada željezne zavjese Woerner i ostali nisu samo zapadne vodeće političare NATO-a ocijenili kao jedine nedirnute sigurnosne institucije. U sustavu kolektivne sigurnosti pripala im je vodeća uloga. NATO je doduše odbio ubuduće igrati svjetskog policajca, ali je svoju strategiju prilagodio novome stanju i odredio političku dimenziju saveza. Preventivna diplomacija, menadžment krize i kontrola sukoba morali bi biti stupovi nove strategije NATO-a. Sva tri stupa pokazala su se u jugoslavenskoj krizi lomljivima. Čini se da je ipak najjače oštećen politički temelj. Dvaput je američki predsjednik Clinton zaprijetio da će ako treba bombardirati srpske položaje jednostranom akcijom. Izgleda da prijetnja u oba navrata nije bila namijenjena samo Srbima nego i europskim partnerima u NATO-u, kako bi ih potaknula da zauzmu isto stajalište. Ali oba puta prijetnja nije bila ozbiljna. Prijetnja koja nije ozbiljna nedjelotvornija je od nikakve. Jedan učinak su prijetnje ipak postigle: NATO je manje vjerodostojan nego prije. Može doći do rasprave mogu li Clintonove dobro zamišljene, ali loše ostvarene namjere više štetiti savezu nego čvrsto 'ne' intervenciji iz Pariza i Londona. Francuska može uvijek upozoravati da ima najjači kontingent plavih kaciga na Balkanu, a da SAD nemaju ni jednog jedinog čovjeka. To neće nadomjestiti ni jasnu političku strategiju niti političku odlučnost za vođenje, osobito kod europskih partnera u NATO-u. Samo odlučnost može ponovno učvrstiti savez iznutra i poslati pravi signal svima onima na kontinentu koji na primjeru jugoslavenskog rata smatraju da je pouzdano sredstvo do cilja vrijedno svake hvale." (Hina) fp 060500 MET aug 93