DEGORICIJA: "SRBI NE ŽELE KORAK NAPRIJED - NJIHOV JE CILJ

Degoricija: "Srbi ne žele korak naprijed - njihov je cilj kupovanje vremena" U broju od 26. srpnja austrijski list " DIE PRESSE" objavljuje interview Irene Miller sa Slavkom Degoricijom. - Primirje između Hrvatske i krajine trajalo je do hrvatske vojne akcije, izvedene u siječnju ove godine. Koji bi razlog trebao potaknuti krajiške Srbe da potpišu novi sporazum koji ne sadrži jamstva o povlačenju Hrvata iz ružičastih zona? = Dokument koji je srpska strana odbila potpisati u Beču predviđao je samo modalitete primirja. To je primirje pretpostavka za sve ostalo. Dokument su sastavili stručnjaci Međunarodne konferencije i UNPROFOR-a u Ženevi. Riječ je o potpuno novom dokumentu koji nije vezan ni za jedan drugi. Srbi su na početku bili spremni na suradnju - razgovarali smo već o šampanjcu. No, drugog dana srpska je strana iznenada odbila nastavak pregovora o nacrtu sporazuma. Nakon dva razgovora s Kninom, počeli su govoriti o drugim pitanjima i postavljati uvjete za potpis koje nitko nije bio spreman prihvatiti. - Zašto se tako ponašaju? = Jarčević ('ministar vanjskih poslova' republike krajine - op. novinara) otvoreno je u Ženevi izjavio sljedeće: nijedna od dosadašnjih rezolucija UN koje se odnose na Hrvatsku nije prihvatljiva za Srbe. Spomenuo je brojne razloge - čak i embargo protiv ostatka Jugoslavije. No, izvor problema zapravo je velikosrpska ideja. Jedno je sigurno: sve dok svjetska javnost i UN ne zatraže provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti, Srbi neće promijeniti svoje ponašanje. Oni će izmicati odgovornosti jer ne žele napraviti korak naprijed - na taj način kupuju vrijeme. U Bosni i Hercegovini svakodnevno osvajaju nove teritorije. - Držite li da su Srbi koji danas žive u krajini rođeni na tom području. = U krajini danas živi 145 tisuća, a u neokupiranom dijelu Hrvatske 250 tisuća Srba. Mnogi su nakon početka rata napustili svoj zavičaj i otišli u Srbiju ili na Zapad. Veliki broj ljudi uvezen je u zaštićene zone iz Srbije - u prvom redu, naravno, časnici; u krajini trenutačno borave dobrovoljci iz Srbije, Bosne i Makedonije. Nedavno je u Liku (sjeverozapadni dio krajine - op. novinara) stiglo 40 časnika koji primaju plaću iz Beograda. Jednogodišnjim angažmanom u krajini osuđeni kriminalci otkupljuju dvije godine zatvorske kazne. Njihova vojska sastoji se zapravo samo od nekoliko poluprivatnih vojska. Primjerice, vođa njihove delegacije u Beču Kosta Novaković zapovjednik je 'vojske republike krajine'. - Predsjednik Tuđman neprekidno spominje sporazum sa Srbima. O čemu je zapravo riječ? = Na Balkanu neće biti mira sve dok te dvije zemlje ne priznaju jedna drugu. Bez obzira na naša stajališta, činjenica je da su Hrvati i Srbi susjedi. Mi smo toga svjesni. Već 130 godina, srpsko-hrvatski problem je ključno pitanje Balkana, ključ za mir - ne samo na Balkanu, ne samo u bivšoj Jugoslaviji nego u cijeloj Europi. Europa bi trebala prihvatiti tu činjenicu i ne bi se trebala opirati tom sporazumu. No, pritom valja naglasiti da ne postoje nikakvi sporazumi primjerice o podjeli Bosne i Hercegovine. To je dobro smišljena propagandna laž usmjerena na izjednačavanje krivnje Srbije i Hrvatske. - Prošlog tjedna, promatrači UN izvijestili su o prodoru regularnih jedinica hrvatske vojske u Bosnu i Hercegovinu. = Riječ je o dezinformaciji. Zlonamjerni ljudi žele nas izjednačiti sa srpskim agresorom. - Autori izvješća su promatrači UN. = Zašto ljudi iz UN ne bi mogli imati predrasude prema Hrvatskoj? Plave kacige i promatrači potiču iz brojnih različitih zemalja. Hrvatska ne može potpuno zanemariti svoj interes za Hrvate u Bosni i Hercegovini ali ona svoje djelovanje zadržava u prihvatljivim granicama; mi surađujemo s međunarodnim tijelima i ne pokrećemo vojnu intervenciju. Hrvati u Bosni i Hercegovini prvi su organizirali obranu od Srba. U međuvremenu, oni kojima smo na početku pomogli da se brane - riječ je o Muslimanima - postali su agresori u odnosu na Hrvate. To je gotovo ravno samouništenju. - Kako će se događaji razvijati u budućnosti? = Vjerujem u pozitivan razvoj događaja. Tko tvrdi da je jugoslavenski problem zapravo etnički sukob, taj ne poznaje problematiku. Posrijedi je klasičan primjer imperijalističkoga osvajačkog rata. U povijesti nema mnogo primjera tako jezivog, razornog, kriminalnog sukoba. Rat i osvajanje obilježeno takvom dozom nasilja ne može biti etnički rat. Hrvatska je mlada država i mi nemamo dovoljno prijatelja u svijetu. Nitko ne zna da pripadamo europskoj civilizaciji iako smo prije 70 godina bili povezani s posve drugačijom civilizacijom. Znamo da ćemo morati uložiti velike napore da uvjerimo svijet da se razlikujemo od ostatka Jugoslavije." 270340 MET jul 93