SERVIS POSEBNIH NASLOVA SARAJEVO-ABORTUS

Nadnaslov: U gradu razorenom ratom ne rađaju se djeca Naslov: "Kad bi bio mir, imali bi bebu..." Podnaslov: Nekad možda najzaposlenija klinika za porode u Europi u kojoj se godišnje rađalo između 9.000 i 10.000 djece, danas bilježi mračnu statistiku: stopa mrtvoređene djeca povećala se za 60 posto, stopa spontanih pobačaja narasla s 15 na 26 na 1.000 novorođenih. Udvostručena je pojava deformirane djece pri rođenju. Piše: Mark HEINRICH, Reuter SARAJEVO - Svakoga jutra žene stoje u redovima za pobačaj, čekajući u mračnom hodniku glavne sarajevske bolnice. U gradu opustošenom ratom djecu čeka očajnička budućnost. U doba mira odnos poroda prema pobačajima iznosio je 3 prema 1. Danas, 15 mjeseci nakon početka srpske agresije, Sarajevo na svaki porod broji 2 do 3 pobačaja. "U ovom gradu skoro da i nema hrane ili vode. A još živimo blizu linije fronte. Kada dijete izađe malo van na ulicu, ne zna se hoće li se ikada vratiti," kaže Jasenica, čekajući na prekid trudnoće tri tjedna nakon udaje. "Kad bi bio mir, imali bi bebu, ali..." "Mogu se sjetiti samo jedne usporedive situacije. Bilo je to u Lenjingradu (danas Sankt Petersburg) pod njemačkom okupacijom u Drugom svjetskom ratu", kaže Dr. Srećo Simić, direktor ginekološkog odjela bolnice Koševo, te dodaje: "Glavni razlog naše situacije je stres. Ove žene su provele užasno dugu zimu gotovo bez hrane, u podrumima pod kišom metaka. Sada jednostavno ne žele imati djecu." "S pobačajem si upropaštavamo život, ali bez kontracepcije nemamo izbora," kaže 28-godišnja Aida, odmarajući se na krevetu nekoliko minuta nakon zahvata. Međunaslov: Svaka pacijentica mora donijeti 10 litara vode Mnoge od ovih žene udate su i majke jednog ili dva djeteta, tvrdi Simić. "Za dvoje djece nađe se tek nešto hrane ili uopće ništa, a gdje bi imala za treće", kaže Hijra (26). "Zar da rodim dijete da ovako pati?" Kao na tekućoj vrpci, klinika vrši oko 10 pobačaja svakoga jutra. Svaka žena mora donijeti 10 litara vode za operaciju jer Koševo ima vode samo za hitne slučajeve. Hodnik u kojem žene čeakju mračan je jer već mjesec dana u Sarajevu, osim vode, nema ni struje. Stanovništvo ne može kuhati, osim na drva - ako ga mogu pronaći. U gradu se već godinu dana obaraju stabla zbog loženja. O pranju nema ni govora. Simić tvrdi da je klinika za porode u Sarajevu bila najzaposlenija u Europi prije sukoba, donoseći na svijet od 9.000 do 10.000 djece godišnje. Brojka se sada spustila na 2.000. Od početka sukoba zbog fizičkog stresa pod kojim se nalaze majke, stopa prerano rođene djece udvostručila se na 12 posto od ukupnog broja svih poroda dok se omjer mrtvorođenčadi prema živorođenoj djeci popeo za 60 posto i iznosi 12 djece na 1.000. Stopa spontanih pobačaja popela se sa 15 na 26 na svakih 1000 trudnoća, kaže Simić, čitajući uvodne rezultate jednog eksperimentalnog istraživanja u bolnici Koševo. Međunaslov: UNICEF-ov program nedovoljan Pojava deformirane djece pri rođenju udvostručila se, a težina normalno rođene djece sa 3,7 kg spala je na 3,1. UNICEF je prije šest mjeseci započeo program kojim bi trudnicama u Sarajevu osigurao dodatke za ishranu. "To jednostavno nije dovoljno," kaže Simić, "(Većina) budućih majki pati od nedostatka proteina i vitamina." Simić je prekinuo trudnoću Muslimankama koje su, kako su tvrdile, silovali srpski vojnici u gradovima istočne Bosne, iz kojih su kasnije prognane. Te trudne žene pobjegle su u Sarajevo preko aerodromske piste - "ničije zemlje" izvan grada - gdje su gomile civila pokošene snajperima. Neke od njih na kraju su rodile u bolnici Koševo. Ondje su se zadržale mjesecima sa svojim bebama jer nemaju kamo. Za pelene se moraju same snalaziti jer bolnice ih nemaju. Vasva, 13-godišnje siroče, leži u krevetu. Jedini je pacijent u turobnoj atmosferi odjela za oporavak. Promumljala je da ju je u Foči silovalo nekoliko naoružanih Srba. Prije dolaska u Sarajevo bila je podvrgnuta loše izvršenom pobačaju u već naprednom stadiju trudnoće. Tako je zaradila upalu slijepog crijeva i potrbušnice, te je operirana po dolasku u Sarajevo. Upitana kako se osjeća, nije u stanju odgovoriti. Samo se još više omotava u plahte. Majka joj je izbjeglica u Tarčinu, muslimanskoj enklavi zapadno od Sarajeva. Otac joj je zarobljen u Foči. (Hina) rt 251819 MET jul 93